субота, 20. децембар 2025.

SUŠTINA ŽIVOTA JE JEDNOSTAVNA


Suština života je jednostavna 

Smisao vašeg života je da pomognete drugima da pronađu smisao svog života (Viktor Frankl, austrijski psihijatar, psiholog i filozof, preživeo nacistički koncentracioni logor). 

Komentar: Ovo je ono što obično kažete. 

Moj odgovor: Ovo je u potpunosti već naše.

Pitanje: To jeste naše. Ali on nije bio kabalista. Kako je on došao do ovoga?

Odgovor: Za ovo ne mora da se bude kabalista. Jedino treba biti osoba koja traga za suštinom života, i tada vidi da je suština života u tome da se drugim ljudima otkriva suština života.

Pitanje: Kada osoba ovo postiže? Obično čovek živi da bi pronašao smisao sopstvenog života.

Odgovor: Potraga za sopstvenim životom dovodi čoveka do tačke gde vidi da ga može ostvariti jedino kroz smisao života drugih, dajući njima smisao života.



петак, 19. децембар 2025.

POGLED NA GENERACIJU KOJA DOLAZI - 4. deo


Pogled na generaciju koja dolazi, 4. deo
Naša deca su ograničena odećom starog sveta 

Zašto je mlada generacija toliko problematična? 

To je zato što nam je predodređeno da se uzdignemo na sledeći nivo ljudskog razvoja. 

I istina je da čak i ukoliko se svi roditelji, vlada, UN i UNESKO uključe u obrazovni program, ništa iz toga neće proisteći. Ovo vam govorim kao kabalista. 

Moramo da razumemo da je sledeća generacija obavezna da bude na drugačijem nivou razvoja. A to ne znači da budu obrazovaniji, sa više znanja ili da budu uspešniji. To znači da je potrebno da razviju nove instrumente percepcije. 

Način komunikacije koji danas postoji među ljudima uništava nas. Deca se međusobno povezuju putem računara; odatle slobodno crpe sve informacije i nemaju potrebu da bilo šta znaju. Čovečanstvo je u obavezi da se uzdigne iznad svega ovoga i otkrije novi svet. 

I kao i uvek, pri prelasku sa jednog stepena na drugi, svaka generacija je razočarana u sve što je postigla, u ono što više ne može da je zadovolji i želi da se iznad toga uzdigne. A onda pregazimo sve što imamo i prelazimo na sledeći nivo. 

четвртак, 18. децембар 2025.

POGLED NA GENERACIJU KOJA DOLAZI - 3. deo


Pogled na generaciju koja dolazi, 3. deo
Jedna lasta ne čini proleće 

Pitanje: Moja ćerka je još uvek veoma mala, ali sam već jako zabrinuta šta će se sa njom dogoditi kada uđe u period adolescencije. Kako biste me savetovali da je vaspitavam? 

Odgovor: Ne mogu da dajem savet za pojedinačan slučaj, jer svako zavisi od svih ostalih. Nije moguće da odvojimo pojedinaca od drugih. Pojedinac je proizvod društva i okruženja, čak i kada je to okruženje veštačko. Problem je u tome što nam nedostaje program za vaspitanje nove generacije. 

Pitanje: Ovo je bolno pitanje za svakoga ko ima decu. Šta možemo da uradimo?

Odgovor: Ne mislim da je ikoga zaista briga za decu. Roditelji izbegavaju odgovornost i ne žele da čuju o problemima mladih. Oni neće želeti ni da slušaju šta sada govorim jer je neprijatno. Lakše je ne razmišljati ni o čemu, kako kažu: „Patnja mnogih je pola utehe”. 

Svi misle: „Moja deca nisu ništa gora od drugih. Ako ih drugačije odgajam, neće moći da žive u sutrašnjem surovom svetu. Bolje je da budu kao svi ostali”. Zaista, jedna porodica ne može ništa da promeni; kao što se kaže „Jedna lasta ne čini proleće”. Ovde govorimo o čitavom svetu.

Potrebno je da na globalnom nivou odlučimo šta da radimo sa sledećom generacijom. Potreban je globalni konsenzus, zajednička diskusija o tome šta da radimo. Odgoj dece je i dalje u našim rukama uprkos svemu što smo im dali na internetu. To je naš problem i moramo da pronađemo rešenje jer su oni naša briga.

уторак, 16. децембар 2025.

POGLED NA GENERACIJU KOJA DOLAZI - 2.deo

 

Pogled na generaciju koja dolazi, 2. deo
Interakcija sa ekranom računara

Treba da odlučimo kakvu sledeću generaciju želimo da vidimo i treba da napravimo listu principa i ponašanja, i da u skladu sa tim kreiramo program da ih dovedemo do ovog stanja. Veoma je važno da definišemo ispravne principe jer moguće je i da pogrešimo. 

Sećam se da sam pre mnogo godina razgovarao sa psiholozima o problemu ranih seksualnih odnosa, i oni su govorili da nije veliki problem ukoliko tinejdžeri počnu da imaju seksualne odnose sa 13 godina. Meni se činilo da je ovo sporno, ali niko nije hteo da me sluša. Kao rezultat toga, danas je ova granica spuštena na devet godina. 

Ostaje pitanje: da li je ovo nešto loše? U svakom slučaju, ovo pitanje treba da se iznese na javnu raspravu. 

Moramo da odlučimo da li je ovo prihvatljivo ili ne, i u kojim okvirima, da ne uništi živote mladih ljudi ili našteti njihovoj budućnosti, tako da oni osete da je intimna veza više od samog seksa, a porodica više od opterećujuće odgovornosti jednih prema drugima. Ukoliko mladi ljudi porodicu doživljavaju samo kao teret, oni uopšte neće želeti da se venčavaju. 

Moramo da razumemo specifičnost generacije sa kojom se suočavamo, jer kompletna ova generacija mora da promeni svoju prirodu. Mi se susrećemo sa radikalnom promenom u tehnologiji i u našim odnosima, i prešli smo sa veze čovek ka čoveku na vezu čovek – računar – ekran. Putem tih ekrana na nas utiče ceo svet, a ne samo naše selo, grad ili mala zemlja. 

понедељак, 15. децембар 2025.

ZAŠTO JE VAŽNA PREVENTIVNA MEDICINA

 

Zašto je važna preventivna medicina 

Ukoliko se osvrnemo na period od pre 1000 do 2000 godina, videćemo da je u praksi postojala preventivna medicina. Bilo je važno da se održi zdravlje ljudi da bi mogli da brane sebe i svoje porodice, sela, gradove i nacije. U skladu sa tim, razvijene su različite prakse za sprečavanje bolesti, koristeći sredstva koja su imali u to vreme. 

Danas smo došli u situaciju da je novac postao pokretačka snaga medicinskog sistema, pretvarajući medicinu u veliki biznis. Ministarstvima zdravlja su potrebni pacijenti da opravdaju svoje budžete, kao što to rade i bolnice i farmaceutske kompanije. To je današnja realnost, čak iako nam je neprijatno da to priznamo. Na putu ka istinskim promenama, sistem zdravstvene zaštite moraće da promeni svoje ciljeve od toga da leči bolesne do toga da osigura da ljudi uopšte ne obolevaju. 

Preventivna medicina, u punom smislu te reči, mora da se proširi na čitavo naše okruženje: gde živimo, šta udišemo, koliko se krećemo, pod kojim uslovima radimo, šta jedemo, koliko spavamo, kakva je naša dnevna rutina i kvalitet naših odnosa. Sve što bi moglo da predstavlja faktor rizika za buduće bolesti treba da bude uključeno u oblast koju pokriva preventivna medicina. Dobro uređen zdravstveni sistem treba da postavi zahteve i smelo navede šta je ispravno, pogrešno, efikasno i neefikasno u pogledu održavanja zdravlja ljudi i sprečavanja bolesti. 

U drevnoj Kini, seoski lekar je putovao od kuće do kuće, a na svakom pragu čekao ga je novčić kao izvor prihoda. Ukoliko nije bilo novčića, to je značilo da je neko u kući bolestan i da lekar mora da uđe i da ga leči. Ideja je bila da lekar zarađuje za život održavajući zdravlje svih. 

недеља, 14. децембар 2025.

KAKVU ULOGU IMA HRANA U ODRŽAVANJU OPŠTEG ZDRAVLJA I BLAGOSTANJA

 

 Kakvu ulogu ima hrana u održavanju opšteg zdravlja i blagostanja

Kao ljudska bića, mi se sastojimo od dva nivoa: životinjskog i ljudskog ili govornog nivoa.  

Na životinjskom nivou, nama je potrebna hrana da bismo preživeli. Zadovoljenje ove osnovne potrebe za preživljavanjem je primarna briga u životinjskom svetu. Životinje su stalno zaokupljene time gde će pronaći hranu, i u skladu sa tim organizuju svoj život. 

Hrana je, takođe, bila primarna briga čovečanstva tokom većeg dela istorije. Međutim, tehnološki razvoj doneo je nove mogućnosti u snabdevanju hranom, i ljudsko društvo se promenilo da bi se prilagodilo takvom razvoju. Što smo se više oslobađali brige o ovoj osnovnoj potrebi, to smo više razvijali aktivnosti kao što su kultura, umetnost i znanje. 

Veliki uticaj u oblasti hrane imao je izum frižidera, koji je omogućio skladištenje hrane. Paralelno sa tim, ljudska želja za uživanjem je rasla i postajala je prefinjenija, što je dovelo do razvoja bezbroj vrsta jela. Tako je pitanje hrane, nekada jednostavno i osnovno, počelo da zauzima više prostora. Danas živimo u doba kulinarskih emisija, kulinarskog turizma i bakine kuhinje koja postaje centar dnevne sobe. 

U ovom procesu, dali smo preteran značaj pripremi i konzumiranju hrane, značajno odstupajući od osnovnih potreba za opstanak tela. U skladu sa tim, ogroman rast egoistične želje za uživanjem šteti životinjskom nivou u nama. Veštačke arome i iskrivljene navike u ishrani otežavaju lociranje prirodne potražnje tela za hranom. Otuda, suočavamo se sa sve većim brojem slučajeva gojaznosti, poremećaja u ishrani i drugih bolesti koje su direktno i indirektno povezane sa ovom iskrivljenom formom koju smo preneli  na hranu. 

субота, 13. децембар 2025.

POGLED NA GENERACIJU KOJA DOLAZI - 1. deo


Pogled na generaciju koja dolazi, 1. deo 
Da li su naša deca manje humana? 

Pitanje: Prošle nedelje objavljeno je nekoliko članaka i TV emisija o tinejdžerima, što je izazvalo burne reakcije. U jednoj emisiji se govori o tinejdžerima koji organizuju orgije u vilama sa posebnim sobama za seks. 

Drugi članak navodi da su mladi zainteresovani za pornografiju počev od devete godine. A zatim je usledio članak poznatog antropologa, koji tvrdi da su naša deca manje humana od nas, ali mi to ne primećujemo. Da li zaista postoji nešto posebno u vezi sa modernom generacijom? 

Odgovor: Isto je napisano pre dve hiljade godina: mladi više nisu isti i da su deca nekada slušala roditelje, ali danas više ne. 

Pitanje: Opšte je poznata činjenica da stariji ljudi uvek prekorevaju mlade. Međutim, mi živimo u eri tehnološke revolucije i razvijamo se neviđenom brzinom. Zaista, da li se poslednja generacija razlikuje od svih ostalih? 

Odgovor: Verujem da ne postoji tako nešto poput „loša generacija” ili „dobra generacija”. Sve zavisi od vaspitanja. Ukoliko danas, iznenada, otkrijemo da nešto nije u redu sa našom decom, onda moramo da se zapitamo: „Gde smo bili ranije? Kako smo im dozvolili da dođu u ovo stanje?” 

четвртак, 11. децембар 2025.

ZAŠTO, U NAŠE VREME, LJUDI PADAJU U DEPRESIJU?


  

Zašto, u naše vreme, ljudi padaju u depresiju? 

Depresija je poput virusa koji nas iznenada obuzme, smrzne, parališe i obori. Oduzima nam radost života, snagu da se krećemo, funkcionišemo, slušamo i otvorimo oči.

Ako smo depresivni, želimo da se isključimo i gubimo interesovanje da čujemo ili upijamo bilo šta. Sve postaje iritantno, pa čak gubimo i energiju da reagujemo na ometanja u našoj okolini. 

Većina depresivnih ljudi ne može da objasni zašto su takvi. Oni samo osećaju da je sve besmisleno. Izgleda im kao da oni ne pripadaju ovoj trci pacova, da je to besmisleno, i najbolja opcija je da jednostavno uzmu pilulu i spavaju. 

U prošlosti, depresija je bila emocionalni fenomen češće prisutan kod plemića i aristokrata. Danas je, međutim, to svako nasledio. Koren depresije je zasićenje egoistične želje koja pokreće ljudski razvoj. Nakon eona osećaja da postoji neko drugo mesto gde možemo da napredujemo, danas se akumulira osećaj da više nemamo kuda da idemo, da nema velikih ciljeva na horizontu, da ništa ne svetli ispred nas. 

Današnja epidemija depresije ide ruku pod ruku sa buđenjem najosnovnijih životnih egzistencijalnih pitanja, kao što su: Šta je smisao života? Zašto smo ovde? Odakle smo? Gde smo mi sada, zaista? Kuda idemo? Šta je stvarnost? I zašto ima toliko patnje u svetu? 

Osnova praznine, frustracije i depresije u našim životima nastaje kada naše sve veće egzistencijalno preispitivanje ne nailazi na suštinske odgovore. 

петак, 5. децембар 2025.

KAKO DA SE ZAŠTITIM OD ZLOG OKA?


 Kako da se zaštitim od zlog oka? 

Šta je tačno zlo oko? Kako možemo sebi da obezbedimo „dobro oko“? Koja je uobičajena greška u vezi sa pozitivnim razmišljanjem i šta je njegovo tačno značenje? 

Sviđalo se to nama ili ne, mi živimo u jednom sistemu. Po prirodi, čovečanstvo je zatvoren, integralan i međusobno povezan sistem. Bezbroj niti povezanosti povezuju sve, što stvara apsolutnu međuzavisnost. Ove veze ne mogu da se razvežu, prekinu ili isključe. Današnji svet nam sve više pokazuje ovaj stepen povezanosti. Jedan pokret koji jedna osoba napravi u jednom delu sveta utiče na sve, želeli mi to ili ne. Povezani smo jedni sa drugima u društvu, ekonomiji, trgovini, kulturi, obrazovanju, ekologiji, zdravstvu – na svaki mogući način. 

Neki ljudi ulažu mnogo energije tražeći „ko je bacio zlo oko“ na njih, tražeći nekoga ko je odgovoran za njihove nesreće. Oni pokušavaju na sve moguće načine da izbegnu štetu, ali samo stanje „zlo oko“ je trajno stanje za sve nas. Sve dok drugima ne želimo dobro, to se razmatra da bacamo zlo oko na njih, a samim tim i na sebe. Zašto? To je zbog toga što se ono što zračimo ka spolja nama vraća kao bumerang. 

Uobičajeno je misliti da ovaj princip deluje isključivo na spoljašnje ponašanje, da ukoliko se osmehnemo ili viknemo, onda će nam se i drugi osmehnuti ili viknuti. Ali u stvari, život je mnogo složeniji, izgrađen na mnogo dubljim i značajnijim slojevima. Naše misli, želje, nade i težnje projektuju se iz nas ka spolja u čitav sistem, utičući na njega i vraćajući se nama. Svaki negativan stav usmeren od jedne osobe prema drugoj, bilo svestan ili podsvestan, odmah proizvodi zlo oko. To je štetan uticaj koji teče kroz povezani sistem. 

четвртак, 4. децембар 2025.

HAJDE DA RAZGOVARAMO O DRUGAČIJOJ BUDUĆNOSTI


Hajde da razgovaramo o drugačijoj budućnosti 

Komentar: Profesorka Tatjana Černigovskaja, psiholingvista i neurobiolog sa Univerziteta u Sankt Peterburgu, kaže: „Budućnost je već ovde. To je drugačiji svet – ne onaj u kojem smo živeli pre samo pet godina. Današnju decu treba da učimo kako da treniraju pamćenje, održavaju pažnju, klasifikuju informacije i da znaju gde da pronađu pouzdane izvore, kao i kako da se ponašaju u stanju stalnog stresa i vremenskog pritiska“.

Odgovor: Čini se da je ona u pravu. Ali evo u čemu je problem. Takav svet nije potreban ni nama ni našoj deci. Zašto bi trebalo da žive u stalnoj napetosti i nepoverenju prema svim informacijama? Zašto da ih pripremamo za negativnost i privučemo je pre vremena? 

Ne! Ja želim da pripremim decu za svetlu budućnost. Želim da im objasnim kako da naprave budućnost svetlom umesto da se pokore „sudbini novog doba“. Budućnost treba da bude takva da bude dobra za sve nas. 

To je moguće, i Kabala pokazuje kako se to postiže kroz ispravnu vezu između ljudi uprkos egoizmu. Tako bih ja danas učio decu. 

Povezanost rađa pozitivne sile prirode, čak i one kojih nismo svesni. To će da vodi čovečanstvo ka sreći. 

субота, 29. новембар 2025.

RAVNOTEŽA U PRIRODI ZAVISI JEDINO OD NAS


Ravnoteža u prirodi zavisi jedino od nas 

Svi delovi prirode, osim čoveka, u stanju su da između sebe uspostave specifičnu vezu, i kroz jedinstvenu silu koja nastaje njihovim spajanjem u jedno telo, jednu želju, oni izuzetnom snagom mogu da utiču na prirodu. Taj uticaj je neuporedivo jači od uragana, tornada, nuklearne eksplozije, vulkanske erupcije ili cunamija. 

Pozitivna snaga jedinstva koju možemo da proizvedemo između nas, i kojom možemo da utičemo na prirodu, u stanju je da umiri sve prirodne katastrofe koje u poslednje vreme tako često nastaju i razaraju same temelje našeg života. 

Sve zavisi od toga da li ćemo konačno razumeti da smo i mi samo jedna od vrsta u prirodi, jedan od njenih nivoa: nepokretan, vegetativan, životinjski i nivo čoveka. Mi pripadamo prirodi i uključeni smo u njen mehanizam umesto da stojimo iznad nje. Precizno mi smo oni koji, kroz svoje nepravilno učešće u prirodi, uzrokujemo sva razaranja u prirodi, kroz svoj pogrešan odnos prema drugima i kroz to što  nemamo želju da se povežemo. 

Ukoliko počnemo da se ujedinjujemo i da uvažavamo jedni druge, moći ćemo da stvorimo pozitivnu, dobronamernu silu između nas koja može da zaustavi sve udarce prirode koji nam se već približavaju. Tako ćemo uvesti red u svet, jer sve zavisi od najvišeg nivoa koji čovečanstvo može da postigne, to jeste od nivoa misli, svesti i želje. 

Zbog toga toplo preporučujem: ujedinimo se, sednimo zajedno, razgovarajmo i razmišljajmo o tome kako kroz našu međusobnu povezanost možemo da utičemo na čitavu stvarnost. To je unutar naše snage — zato hajde da sprovedemo takav eksperiment i da ga posmatramo kao u laboratoriji. Verujem da iz toga možemo da naučimo mnogo o tome kako da utičemo na prirodu i vidimo njen odgovor. 

петак, 28. новембар 2025.

ZAŠTO TOLIKO MNOGO LJUDI NEMA MOTIV DA RADI NA TOME DA IM BUDE BOLJE

  

Zašto toliko mnogo ljudi nema motiv da radi na tome da im bude bolje 

Zašto je danas, u našem svetu, postalo uobičajeno da tako mnogo ljudi nema snage da ustane ujutru, nema motivacije da teži ka ciljevima, nema radost života i nema optimizma za bolju budućnost? Kada je tako težak teret pao na svet? Možemo li pronaći način da povratimo osećaj preživljavanja? Integralni pristup obrazovanju nudi dubinsku analizu i usmerava ka rešenju. 

Početkom prošlog veka, novi svet tehnologije, biznisa i konkurencije otvorio se čovečanstvu. Znali smo da možemo mnogo da profitiramo ukoliko uložimo sebe u nešto. Postojala je želja za uspehom, rastom i postizanjem statusa i časti. Američki san je postao zaraza koja se proširila svetom. Danas su sve mogućnosti otvorene, ali želja unutar nas je nestala. Sve više i više ljudi oseća prazninu materijalnog uspeha, to da će nakon svih svojih napora naići na istu prazninu. Pa zašto da pokušavamo? Ljudi iz nužnosti odlaze na posao, ali unutrašnja iscrpljenost umanjuje osećaj života. I u skladu sa tim, sve više ljudi živi na tabletama, drogama i alkoholu, pokušavajući da unesu malo boje u sivilo života. 

Štaviše, poslednjih decenija svet postaje sve više međusobno povezan, ali istovremeno svako se povukao u svoje čaure. Izgradili smo veštački svet u kojem živimo iza ekrana i podižemo glavu samo kada smo primorani. Skoro da više i ne razgovaramo licem u lice. Živimo u sebi, sa zamišljenim osećajem da smo nezavisni, dok stalno upijamo negativne uticaje drugih od kojih smo naizgled „nezavisni”. 

Kroz ovo raste jaz između integralnog pravca evolucije sveta, koji zahteva uzajamnu, komplementarnu i pozitivnu povezanost između svih, i egocentričnog pravca ljudskog razvoja. Ovaj jaz je koren svakog zamora i bolesti. Mi ne uspevamo da se uskladimo sa međusobno povezanim i međusobno zavisnim svetom koji nas okružuje. 

понедељак, 17. новембар 2025.

PRIRODA NAS NEĆE OSTAVITI NA MIRU


Priroda nas neće ostaviti na miru 

Pitanje: Rekli ste da je Priroda, sa velikim „P”, ekvivalentna konceptu Stvoritelja. Gematrija (numerička vrednost) ove dve hebrejske reči je ista. Otuda, govorimo o Stvoritelju, zar ne? 

Odgovor: Da. 

Komentar:  I kažete, ako smo dobri prema Stvoritelju, onda će i On biti dobar prema nama. 

Moj odgovor: Naravno. Ispunite Njegove zapovesti i videćete kako se On odnosi prema vama na potpuno isti način! Zapovesti su zakoni Prirode. 

Zakoni Prirode nisu fizika, matematika i tako dalje, ono što znamo iz nauke. Zakoni Prirode se odnose na nivo odnosa osobe prema svetu: kako se ljudi odnose jedni prema drugima, kako se osoba odnosi prema nepokretnoj, biljnoj i životinjskoj prirodi, kako se neko odnosi prema univerzumu, prema svemu. To je ono što se podrazumeva pod odnosom osobe prema Stvoritelju. 

Generalno, ovo jednostavno treba da bude ljubav, ispravan i iskren stav prema svemu što je izvan vas. 

Komentar:  Ali, ja već imam ljubav prema sebi, od toga se ne može pobeći. 

Moj odgovor: To je tvoj egoizam. 

петак, 14. новембар 2025.

KOLIKO SE ŽIVOTOM POJEDINCA UPRAVLJA KROZ SLUČAJNOST


Koliko se životom pojedinca upravlja kroz slučajnost?

U životu, ništa se ne dešava slučajno. 

Svi smo povezani nevidljivim nitima naših duhovnih korena.

Svaka interakcija i svako razdvajanje je predodređeno unutar sistema zajedničke duše. Kada vaša duša mora da se sretne sa drugom, zarad svoje ispravke, ta veza će neizbežno da se razvije.

Zbog toga, budite ljubazni i gostoljubivi prema svima koje sretnete. Svaka osoba je deo puta vaše duše, a svaki susret je korak ka njenom savršenstvu.

Link -  𝗛𝗼𝘄 𝗠𝘂𝗰 𝗼𝗳 𝗮 𝗣𝗲𝗿𝘀𝗼𝗻'𝘀 𝗟𝗶𝗳𝗲 𝗜𝘀 𝗚𝗼𝘃𝗲𝗿𝗻𝗲𝗱 𝗕𝘆 𝗖𝗵𝗮𝗻𝗰𝗲?


четвртак, 13. новембар 2025.

DUG ĆE MORATI DA BUDE OTPLAĆEN


Dug će morati da bude otplaćen

Osoba mora da razume da svi žive u svetu u kome nemaju pravo ni na šta. A ukoliko nešto uzmu, potroše za sebe, za svoju korist, onda moraju da plate za to, da vrate, da otplate i tako dalje. 

Pitanje: A činjenica da sve razbijamo, ubijamo, da li se sve to osobi vraća kao bumerang? Šta mislite?

Odgovor: Za sve to moraćemo da platimo na globalnom nivou. 

Komentar: Sećate se, rabi Akiva je rekao da je „knjiga otvorena, i ruka piše“, da se, takoreći, sve pozajmljuje, a kasnije sve to mora da se vrati. 

Moj odgovor: Moraćete. 

Pitanje: Da li je to ono o čemu se ovde radi? 

Odgovor: Da. 

Pitanje: A da li je u redu da se uzme samo ono što je neophodno za preživljavanje? 

Odgovor: Samo zarad preživljavanja, i ukoliko uzimate samo zarad preživljavanja, onda ćete to moći da vratite. 

понедељак, 13. октобар 2025.

DA LI NOVAC MOŽE DA NAM KUPI SREĆU I SIGURNOST?


Da li novac može da nam kupi sreću i sigurnost? 

Postojala su vremena u kojima bi osoba koja je gladna i bez hleba mogla da umre na ulici, i neko ko bi se razboleo i nije imao novca da plati lekare bio je u opasnosti da umre. A u današnje vreme imamo nacionalno osiguranje, zdravstvene fondove i druge državne socijalne sisteme. Oni su, naravno, daleko od savršenih, ali ipak prešli smo veliki deo puta. 

Po definiciji, novac je sredstvo kojim čovek pokriva svoje potrebe i želje. Sa napretkom društva uveli smo sisteme koji se brinu o osnovnim životnim potrebama ljudi. Društveni novac se akumulira iz naših poreza, ali budući da je fond opšti, svi imaju koristi. Uostalom, nije svima potrebna hospitalizacija svaki dan.

Postoje zemlje sa odličnim socijalnim uslovima, poput besplatnog obrazovanja od vrtića do univerziteta i dugog porodiljskog odsustva. I postoje zemlje koje svakom čoveku čine život težim. Svakako, u vreme teške ekonomske situacije, mi moramo da pronađemo kreativna rešenja. 

Uopšteno govoreći, što država više preuzima na sebe da osigura osnovne egzistencijalne potrebe, poput hrane i smeštaja, to ćemo biti spremniji za budućnost. Stručnjaci predviđaju da će u roku od nekoliko godina većina stanovništva ostati bez posla, računari i roboti će zauzeti radna mesta. Ukoliko se ne pripremimo za takav scenario, stvarnost će nas velikom silom ošamariti. 

Pored priprema na nivou države, mnogo toga već može da se učini odmah, od dole, u privatnim organizacijama, stambenim zgradama, komšiluku i u zajednici. Slede neke ideje koje ilustruju potencijal povezanosti u međusobnom dopunjavanju.

понедељак, 25. август 2025.

IMA LI ISTINE NA ZEMLJI

 

Ima li istine na zemlji 

„Svi kažu: nema istine na zemlji. Ali nema istine ni Gore“, kaže Puškinov Salijeri. Mnogi ljudi osećaju gorčinu sadržanu u ovoj rečenici. 

Zašto upravljanje od Gore nije pravedno? Zašto neki dobijaju sve, a drugi ništa? 

Ali problem nije u pravdi ili nepravdi, već u našoj nesposobnosti da vidimo pravu sliku univerzuma. 

Naš svet i Viši svet 

Kabalisti kažu da ne postoje odvojeni koncepti „naš svet“ i „Viši svet“. Ovi termini su uvedeni samo zarad praktičnosti. Čovek koji uđe u osećaj Višeg sveta i počne da razume sebe kroz duhovne sile, vidi oba sveta kao jedinstvenu celinu. 

Iza svakog predmeta ili fenomena našeg sveta, on vidi silu koja obezbeđuje postojanje ovog predmeta ili fenomena, pokreće ih i kontroliše. A onda čovek počinje da se odnosi ne prema predmetu, već prema sili koja deluje na njega. 

U našem svetu, običan čovek vidi samo događaje. Ali član vlade, na primer, razume šta ih je izazvalo i sa kojom svrhom. Kada obični ljudi čitaju u novinama o neuspehu vladine politike ili drugim događajima, on ne misle da je te članke neko naručio, platio i da su se pojavili u novinama sa određenom svrhom. 

Takvi ljudi veruju da je ono što je napisano u štampi istina. Za njih se to zaista događa. Ali postoje ljudi koji pišu te članke i znaju da tako treba da pišu. I postoje ljudi koji su iznad njih i naručuju te članke. 

недеља, 24. август 2025.

PRIRODA JE POČELA DA UKLANJA SVOJ ZAŠTITNI EKRAN - 3

 

Priroda je počela da uklanja svoj zaštitni ekran, 3. deo 

Komentar: Sudeći po broju prirodnih katastrofa koje se dešavaju u poslednje vreme, vidimo da ljudi narušavaju red u prirodi. Ali, opšte je prihvaćeno da se prema prirodi odnosimo kao prema neživom sistemu i da joj nanosimo samo „mehaničku” štetu. 

Ipak, kažete da je koren ovoga na višem nivou, u pogrešnim odnosima među ljudima. 

Moj odgovor: Glavni problem je u tome što treba da naučimo kako da vidimo sebe unutar prirode, a ne izvan nje, kao što to obično mislimo. Mi smo odgovorni za prirodu, za kuću u kojoj živimo. Smešteni smo u kuću koja je puna dugmadi, ali ne znamo čemu ona služe. Pritisnemo jedno dugme i udari nas uragan; pritisnemo drugo i nastane cunami ili požar. Pritisnemo treće i sve je divno.

Pa šta onda da radimo? Čovečanstvo je kao bespomoćno dete koje sedi u maloj kući usred šume i ne zna kako da se ponaša. To znači da moramo ispravno da rastemo da bismo postali istinski slobodni. 

Kada ljudi izlaze iz svoje kuće i odlaze u šumu ili planine, oni misle „idemo u prirodu“, ali to je pogrešna percepcija. To je kao da izlaze iz svojih kuća i ulaze u kuću životinja. Ali priroda je i njihova kuća, takođe! Moramo da prestanemo da posmatramo integralni sistem prirode kao nešto spoljašnje u odnosu na nas. 

Moramo da osetimo da smo unutar prirode, da utičemo na nju i da ona utiče na nas, i da je ta međusobna veza trenutno pogrešna. Otuda, osoba je ta koja mora da se promeni. 

субота, 23. август 2025.

PRIRODA JE POČELA DA UKLANJA SVOJ ZAŠTITNI EKRAN - 2


Priroda je počela da uklanja svoj zaštitni ekran, 2. deo 

Pitanje: Kako čovečanstvo može da napravi ravnotežu koja u prirodi instinktivno  postoji, ali je kod ljudi nema? 

Odgovor: Čovek nema instinkt za ravnotežu sa prirodom. Zato mu je data prilika da samostalno i svojim naporima izgradi ljudsko društvo, da postigne snagu povezanosti i razum koji mu omogućava da postigne ravnotežu. 

Otuda, borba protiv zagađenja životne sredine je beskorisna, budući da je glavni izvor zagađenja čovek koji je ušao u novu eru. Ako ne vodi računa o sopstvenoj ispravci, onda čak i minimalni poremećaj, samo gram nepravilnog uključivanja u prirodu, izbacuje čitav sistem prirode iz ravnoteže. I to je ono što tek sada počinjemo da vidimo. 

Čovečanstvo neće nestati, ali do poslednjeg trenutka moguća je svaka vrsta katastrofe: priroda će da nas potopi u moru, zamrzne, ispeče na ekstremnoj vrućini i spali u šumskim požarima. 

Pitanje: Sjedinjene Države su godinama sprovodile testiranje nuklearnog oružja na dva atola u Tihom okeanu, nakon čega su, naravno, postali nepogodni za ljudski život. Ali priroda je tamo izvanredno procvetala, kao nigde drugde. Kao rezultat toga, naučnici su zaključili da je šteta koju uzrokuje ljudsko prisustvo gora od štete nuklearnog zračenja. Kako je to moguće? 

Odgovor: Priroda zna kako da izleči štetu koja joj je naneta na nižim nivoima, ali naravno i to ima svoje granice. Ukoliko je šteta prevelika, promene će postati nepovratne. 

петак, 22. август 2025.

PRIRODA JE POČELA DA UKLANJA SVOJ ZAŠTITNI EKRAN - 1

 

Priroda je počela da uklanja svoj zaštitni ekran, 1. deo 

Pitanje: Godine 2017, uragan Irma besneo je iznad Karipskih ostrva; to je bio najsnažniji uragan u istoriji Atlantika do tog trenutka. Uragan se velikom brzinom približavao Floridi kada je proglašena evakuacija stanovništva zbog pretnje od razaranja i poplava. 

U isto vreme, hiljadama milja zapadnije, situacija je bila potpuno suprotna; vladala je suša i velika vrućina, što je dovelo do ogromnih šumskih požara. Šta se to događa sa prirodom? 

Odgovor: Svi govore o zaštiti životne sredine, da moramo da sačuvamo prirodu u njenom izvornom obliku, i da na taj način očuvamo prirodnu ravnotežu. U prirodi jedno proždire drugo i tako se održava određena ravnoteža. Kada čovek dođe i naruši ovu ravnotežu, što utiče i na životinje i na biljke, tada čak i zemlja počinje da puca i da se suši. 

Ljudi su oduvek mislili da moramo da čuvamo prirodu, kao da čovek stoji izvan prirode i treba da očuva njenu ispravnu formu i ravnotežu između neživog, biljnog i životinjskog. U poslednjih 50 do 60 godina, velika pažnja se posvećuje zaštiti životne sredine i veruje se da će nam to obezbediti dobar život. 

Ali, nauka kabala kaže da je to pogrešan pristup. Priroda izlazi iz ravnoteže upravo zbog čoveka, koji nije u ravnoteži sa njom. Razlog nije u tome što on zagađuje prirodu, spaljuje šume, ore zemlju ili crpi vodu. 

Čovek, isto tako, mora da bude deo čitavog ekosistema. Čovečanstvo mora da se promeni i postane integralno, poput čitave prirode, i da zauzme i ispuni ćeliju koja nam je dodeljena između neživog, biljnog, životinjskog i ljudskog nivoa ekosistema. 

среда, 6. август 2025.

ARI: ČOVEK KOJI JE PROKRČIO PUT KA NEBESIMA


ARI: čovek koji je prokrčio put ka nebesima 

U svim epohama, među ljudima postojali su oni koji su, po svojoj prirodi, težili povezanosti sa Višim. Kada bi tu povezanost postigli, oni su nam govorili i objašnjavali ko upravlja nama, sa kim smo povezani i ko smo mi uistinu. 

Tokom istorije njih nije bilo malo, i među njima su bili i takvi koji su nam ostavili sredstva pomoću kojih možemo da uspostavimo povezanost sa Višom silom. Jedan od njih bio je Isak Lurija Aškenazi (ARI), koji je živeo u 16. veku. On je odigrao izuzetno važnu ulogu u sistemu opšte duše Adam HaRišon, dajući ogroman doprinos njenom ispravljanju, da se sa njim ne može uporediti nijedan drugi.

Posebna duša

ARI je bio čovek koji je, doslovno, prokrčio put ka nebesima. Govoreći slikovito, on nam je otkrio i pokazao kraj niti za koju, ako se uhvatimo, možemo da se uzdignemo do visine Stvoritelja. Njegovo otkriće za čovečanstvo, po značaju, može da se uporedi sa primanjem Tore od Mojsija.

Mi ne razumemo i ne znamo kako da ispravno tumačimo Toru. A ARI je, na osnovu svojih duhovnih postignuća, objasnio u čemu je unutrašnja suština Tore, zašto i na koji način treba da izvršavamo njene upute – kroz naše međusobno ujedinjenje, pomoću kojeg se spajaju svi delovi stvaranja.

Stvaranje je namerno razbijeno, da bismo mi svojim naporima mogli da ga sastavimo u celinu, i time postignemo unutrašnju Višu silu koja sve povezuje, to jeste Stvoritelja.

Iz same Tore to nije moguće da razumemo. Zbog toga je u naš svet poslata posebna duša – ARI – da nam objasni kako deluje Viši sistem i šta, u skladu s njim, treba da radimo.

Svega godinu i devet meseci ARI je podučavao svoje učenike, a potom je napustio ovaj svet kada mu je bilo 38 godina.

четвртак, 31. јул 2025.

KAKO LJUDSKA PRIRODA UTIČE NA NAŠU SPOSOBNOST DA REŠIMO PROBLEME U ODNOSIMA I DRUŠTVU

 

Kako ljudska priroda utiče na našu sposobnost da rešimo probleme u odnosima i društvu? Da li ti problemi mogu da budu rešeni i na koji način?

Mudraci su rekli: oči mudraca su u njegovoj glavi.  Kuda nas vodi današnji haos? Cene rastu, pretnje se pojačavaju, poteškoće u odnosima postaju sve veće, a prirodne katastrofe sve više pogađaju velike grupe ljudi. Zašto odjednom osećamo pritisak sa svih strana? Kuda nas vode sile koje deluju na nas? Kakvu budućnost je vredno da počnemo da gradimo već sada, da bismo se uskladili sa promenama koje dolaze?

Najpre, da se podsetimo. Mi, ljudska bića, smo deo prirode. Ljudski sistem postoji unutar opšteg sistema prirode. Ova dva sistema utiču jedan na drugi. Najprijatnije i najharmoničnije stanje osetićemo onda kada bude postojala ravnoteža između čovečanstva i prirode. 

Na kraju, mi ćemo postići ravnotežu između čoveka i čoveka, a kao rezultat toga i sa prirodom. U to nema sumnje. Ono što je nepoznato je da li će se proces odvijati kroz istraživanje, svesnost i svesni razvoj, ili ćemo morati da primamo oštre udarce nakon kojih ćemo razumeti gde je bila greška. 

Integralni pristup obrazovanju uči nas da u sistemu prirode postoje zakoni razvoja koji deluju na ljudsku vrstu, kao i na neživi, vegetativni i životinjski nivo prirode. Štaviše, oni deluju na svakog pojedinačno i na sve zajedno, kao ljudsko društvo. 

Do 20. veka, prolazili smo kroz linearni proces razvoja ljudskog ega. Ego nas je gurao da napredujemo u jednom pravcu: da dobijemo maksimum za minimalna ulaganja. Takav je zakon egoističnog razvoja. Iznenada, ljudski sistem je doživeo usporavanje u formi Velike depresije 1930-ih. Zatim je došao Drugi svetski rat, koji je promešao karte, a nakon toga su se svi angažovali u sanaciji štete. Šezdesetih godina ponovo se vratio osećaj sloma. 

U suštini, ono što se otkrilo bila je kontradikcija između nas i prirode. Integralne sile su počele da deluju na nas sa svih strana, sve više nas zatvarajući u jednu mrežu, ali mi smo nastavili da delujemo egoistično, gde je svako brinuo isključivo o sebi, radeći za sopstvenu korist na račun drugih, i svaka država radila je na račun drugih i tako dalje.