четвртак, 9. јул 2020.

KOVID 19 I EPIDEMIJA ANKSIOZNOSTI

Image for post


"KOVID 19 i epidemija anksioznosti" 

Od svih strahova koje je KOVID 19 izazvao, verovatno najveći jeste – neizvesnost šta će biti u budućnosti. Tokom izolacije, zemlja je doživela zapanjujući porast anksioznosti. Vilijem Ven iz Vašington Post-a je 4. maja saopštio da je "zemlja na ivici druge zdravstvene krize sa visokim procentom smrtnih slučajeva na dnevnom nivou, izolacijom i strahom koji generiše široku psihološku traumu". Kada je izolacija počela da se ukida u državi, stopa osećaja anksioznosti je opala za oko 40% za samo mesec dana, izvestio je Medikal Ekspres, ali sada, kada je broj slučajeva zaraze ponovo počeo da se povećava i kada države ponovo izdaju naređenja da se ostane kod kuće, anksioznost raste.  

Američke vlasti moraju da naprave jasan plan na svim nivoima, koji će svakoj osobi osigurati osnovna sredstva za život i poboljšati društvene veze pojedinaca u zajednici.

Uz sve ono što se u Americi dešava tokom poslednjih nekoliko meseci, neizvesnost o budućnosti je poslednje što im je potrebno. Budući da ta anksioznost proizlazi iz stvarnog straha da će ljudi izgubiti posao, što ukazuje na to da neće moći da zarađuju za život, postoji samo jedan način da se nose s tim: američke vlasti moraju na svim nivoima da naprave jasan plan kako da svakoj osobi osiguraju osnovna sredstva za život i kako da poboljšaju društvene veze pojedinaca u zajednicama.

Ljudi treba da znaju šta će se dogoditi sa njima, njihovom decom i čitavim društvom. Tako, vlasti moraju što pre da pokrenu otvorene virtuelne sesije u kojima će objasniti kako svi sistemi rade. Ljudi moraju da znaju da prenos nije ograničen na viruse; mi smo integrisano društvo i utičemo jedni na druge na svim nivoima. Zatvaranje nekog malog preduzeća negativno utiče na mnoge ljude koji naizgled nisu u vezi s tim preduzećem: dobavljači, dostavljačko osoblje, računovođe, proizvođači, vlasnici imovine itd. 

Isti lanac infekcije koji se pojavljuje kod KOVID-a 19, važi i za sve što radimo, što kažemo i čak pomislimo. Ako je to pozitivno, prenosimo pozitivnost. Ako je negativno, prenosimo negativnost. 

Isto tako, depresija jedne osobe pogađa ne samo rodbinu i prijatelje te osobe, već i prijatelje, rođake, zdravstvene radnike, kolege i ljude koje je poznaju, i tako dalje. Isti lanac infekcije koji se odnosi na KOVID 19, odnosi se i na sve što radimo, kažemo i mislimo.

Ako smo pozitivni, prenosimo pozitivnost. Ako smo negativni, prenosimo negativnost. Kada ljudi to budu internalizovali, oni će početi da osećaju odgovornost jedni prema drugima, i ta odgovornost će ih izvući iz njihovog pada i mobilisati ih u pravcu konstruktivnijih dela.

U bliskoj budućnosti, razne vrste prevoza i turizam naglo će opasti, kao i sport i zabava, trgovina modnim detaljima, i bezbroj industrija koje su uspevale do samo pre nekoliko meseci, i time će desetine miliona ljudi ostati bez posla. Ovim ljudima će biti potrebna brza pomoć, a jedino što im može pomoći su: 1) osnovna sredstva za život, 2) razumevanje naše međusobne povezanosti i 3) jačanje njihovih odnosa sa društvom i povezanosti sa zajednicom.


Autor:
  Dr Mihael Lajtman

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.