Koliko ljudi poznajete koji su, kada se osvrnu oko sebe, zadovoljni onim što vide? Štaviše, koliko ljudi poznajete koji su zadovoljni sobom i koji se osećaju prijatno? Priznajmo da većina nas oseća neki nivo nezadovoljstva. Mi ne razumemo koja je korist nedostataka koje vidimo oko sebe i u sebi, i to donosi pitanje: zašto smo stvoreni ovako nesavršeni? Zašto negativne pojave uopšte postoje u našim životima?
Sve što se razvija u prirodi razvija se postepeno, poput voća koje postaje veliko, lepo i slatko tek kada sazri. Možda i mi, korak po korak, napredujemo ka savršenstvu. Ipak, teško nam je da opravdamo bolne, tužne i neprijatne situacije koje doživljavamo u životu.
Danas se nalazimo u ćorsokaku, poput lutalica u pustinji. Ovo očigledno nije stanje u kojem želimo da budemo. Pogledajte samo društvo koje smo izgradili, kako čovečanstvo izgleda mudro, moćno i bogato. Ovo nije bio naš san. Ali postoji svetla tačka: počinjemo da razumevamo da je ljudski egoizam koren sveg zla, ključni korak u našem razvoju. Čak i lekari kažu da je najteže dijagnostikovati bolest dovoljno rano, jer tek tada isceljenje može da počne.
Iz šire perspektive gledano, čini se da mi stalno pravimo iste greške u životu. Na globalnom nivou, ovo se manifestuje kroz dramatične događaje poput borbi za moć, ratove i velike krize. Ali ove greške imaju za cilj da nas vode ka boljoj percepciji, jer ono što nas razlikuje od životinja jeste naš intelekt.
Zloupotrebljena mudrost
Iz generacije u generaciju mi postajemo sve mudriji i sve obrazovaniji. Ali, izgleda da ne uspevamo da pravilno koristimo svoje znanje na načine koji su nam zaista korisni. Istorija nas uči da nauka može da bude upotrebljena i za dobro i za zlo.
Filozofi poput Platona i Aristotela, očevi moderne nauke, upozoravali su svoje učenike da ne prenose znanje svakome. Preporučili su da se ono deli samo sa pojedincima koji bi ga upotrebili za dobrobit čovečanstva i negovanje pozitivnih ljudskih odnosa. Plašili su se da, ukoliko se mudrost i nauka prenose bez opreza, ljudi mogu da ih zloupotrebe iz egoizma, razvijajući smrtonosno oružje i uništavajući životnu sredinu.
To danas jasno vidimo. Uprkos koristi koju je nauka pružila, nalazimo se u situaciji da zloupotrebljavamo napredne tehnologije. Ajnštajn je jednom rekao: „Ne znam koje će oružje biti korišćeno u Trećem svetskom ratu, ali znam šta će biti korišćeno u Četvrtom svetskom ratu - kamenje!“
Problem nije ograničen samo na bezbednost. Razmotrite sadržaj koji šire napredne medijske platforme. Mi i naša deca smo konstantno izloženi porukama natopljenim šovinizmom, seksualnom manipulacijom, veličanjem sebe na tuđi račun i ponižavanjem drugih. Danas, čak i tinejdžeri priznaju da ovakav sadržaj podstiče negativno ponašanje. Jasno je da je naša trenutna stvarnost daleko manja od našeg potencijala.
Uprkos ranim upozorenjima Platona i Aristotela, kapije nauke su na kraju širom otvorene za profit, slavu i kontrolu. Nauka je postala alat za povećanje ljudskog egoizma. Izgrađena je ogromna industrija oružja da bismo dominirali nad drugima, razvijeni su medicinski tretmani, neki nepotrebni ili štetni, i bezbroj proizvoda koji nikome zapravo nisu potrebni - stvoreni su da obogate proizvođače na račun kupaca.
Tačka preokreta u evoluciji
Verovatno smo pravili greške tokom čitave naše istorije razvoja, što je dovelo do našeg trenutnog stanja. Ali priznavanje ovih grešaka je prvi korak ka promeni. Ovde moramo da upotrebimo svoj intelekt da identifikujemo svoje greške, i da ih odmah ispravimo da bismo mogli da krenemo napred.
Ključ leži u tome na koji način koristimo svoj ego, svoje ljudske sposobnosti, posebno nauku i tehnologiju. Ukoliko ih koristimo pravilno, ispitujući svaku akciju kroz pitanje „Da li je ovo ispravno ili pogrešno?“, ova pitanja mogu da nas vode od lošeg ka dobrom. To može da se uporedi sa mehanizmom skupljanja i širenja, slično disanju ili otkucajima srca, ili kada se točak automobila ili bicikla pokreće napred delimično se okrećući unazad. Svaka forma napretka uključuje suprotstavljene sile koje rade u harmoniji.
Da bismo napredovali, ne moramo da uništimo ono što već postoji u svetu. Jednostavno treba da skrutinizujemo sve što je do sada urađeno i da naučimo kako da ispravimo društvo. Zlo otkriveno u našim životima tada može da postane čvrst temelj za napredak. Na takav način možemo da izgradimo uravnoteženo i harmonično ljudsko društvo, ono koje je pravedno i obzirno, gde svako dobija podršku od kolektiva i doprinosi celini svojim jedinstvenim delom.
Razumevanje ljudske želje
Želja nas pokreće prema napred. Da bismo bolje razumeli naš put, treba da ispitamo strukturu želje. Postoje tri osnovne vrste:
𝟭. Fizičke
želje:
Ovo uključuje osnovne potrebe: zdravlje, čistoća, udobnost, odmor i ishrana. Kao kod životinja, instinktivno težimo da održimo svoja tela u dobrom stanju.
𝟮. Ljudske
želje:
To su želje za bogatstvom, čašću, kontrolom, slavom i priznanjem. Možda je neprijatno da priznamo, ali mi rastemo iznad životinjskog nivoa kroz egoistične impulse poput zavisti, požude i ponosa. Ovo nas tera da se uzdignemo iznad drugih, a ponekad i da ih eksploatišemo.
Možda se pitate: „Ali životinje se takođe bore za dominaciju i jedu jedna drugu”. Tačno, ali među životinjama je to instinktivno, a ne namerno. Kada životinje love, ne rade to u cilju da povrede ili dominiraju nad drugima. Umesto toga, njihove akcije su isključivo zarad preživljavanja. Na primer, lav koji lovi jelena jednostavno sledi zapovesti prirode.
Ljudi, međutim, gaje stalne egoistične nagone. Sebe poredimo sa drugima, kakav je travnjak naših komšija, automobil, deca i plata. Čitavo zadovoljstvo u našem životu meri se u odnosu na druge. Postoje studije koje pokazuju da ljudi preferiraju da zarađuju manje novca ukoliko to znači da i dalje zarađuju više od svog komšije.
𝟯. Želja
za znanjem i mudrosti:
Ova jedinstveno ljudska želja nas tera da razumemo svrhu života, kako funkcioniše priroda i zašto su stvari međusobno povezane. Svako otkriće otkriva još jedan sloj prirodnih zakona. Nauka se ne razvija stvaranjem novih zakona, već otkrivanjem onih koji već postoje.
Pravac razvoja
Da bismo mudro vodili čovečanstvo napred i izašli iz ove krize, potrebni su nam ljudi koji razumeju da priroda ima pravac u svom razvoju.
Ravnoteža je cilj prirode. Svako kretanje, kao što je objašnjeno u fizici i hemiji, teži ravnoteži: izjednačavanje pritiska, nizvodni tok vode, širenje toplote i hladnoće, čak i oluje i vulkanske erupcije.
Čovečanstvo je deo ovog sistema. Ali za razliku od neživih ili bioloških elemenata, ljudi moraju sami da podstiču ravnotežu uzdižući se iznad svoje egoistične prirode. Zbog toga nam je data inteligencija.
Postoje tri nivoa ravnoteže:
𝟭.
Fizički b𝗮𝗹𝗮𝗻s:
Živeti zdrav život uz razumnu potrošnju. Ne asketizam, već poznavanje našeg optimalnog nivoa potrošnje. Drevni lekari su govorili da je bolje konzumirati malu količinu „loše” hrane nego mnogo „dobre” hrane, jer prekomerna konzumacija uzrokuje štetu.
𝟮. Društveni
balans:
Stvaranje društva zasnovanog na jednakosti, obzirnosti i uzajamnoj odgovornosti zahteva praktičan društveno-obrazovni proces koji dopire do svakoga. Bez široko rasprostranjenog obrazovanja, nastavićemo da tonemo u egoistične borbe za vlast.
𝟯.
Kognitivni balans:
Razumevanje zakona prirode i usklađivanje sa njima znači da ukoliko uravnotežimo odnose među sobom, uskladićemo se i sa opštim zakonom razvoja prirode i verovatno ćemo osećati manji pritisak od strane života.
Kada težimo ravnoteži na sva tri nivoa – fizičkom, društvenom i kognitivnom – mi smo poput savršeno zrelog voća.
Uloga integralnog obrazovanja
Postizanje ovog stanja zavisi od toga da integralno obrazovanje postane centralni javni i lični prioritet. Sposobnost da se svi ljudi osećaju kao jedna porodica, i da se postupa u skladu sa tim, zahteva veliki društveni napor – ali ništa nije važnije od toga.
Kroz nova znanja i društvena iskustva, možemo da unapredimo sebe i da postignemo prosvetljeni svet koji je sada na dohvat ruke.
Integralno obrazovanje počinje u malim grupama i širi se ka spolja. Kroz pozitivan društveni uticaj, možemo da evoluiramo od brižnosti do odgovornosti, i od odgovornosti do uzajamne garancije. Što više širimo naš krug brige sa toplinom i dobrom voljom, to stičemo više mudrosti i veću dubinu emocija. Ovaj razvoj nam pomaže da se osećamo kao sastavni delovi prirode, poboljšavajući našu celokupnu percepciju stvarnosti.
Negujuće okruženje je ključno za ljudski rast, baš kao što su nas naši roditelji s ljubavlju podržavali kao bebe. Čak i kao odrasli, i dalje žudimo za ljubavlju i podrškom. Zašto onda da ne izgradimo svet u kome svaki vrtić, škola, univerzitet i radno mesto nude istu brižnu atmosferu?
Izgradnjom takvih međusobnih odnosa stvaramo okruženje dostojno ljudskog razvoja.
Ka svetloj budućnosti
Suočavamo se sa značajnim i čudesnim procesom rasta i razvoja. Naša nada je u tome da možemo zajedno da krenemo napred u novi, radostan, lep i daleko bolji život od svega što smo do sada poznavali.
Link - 𝗪𝗵𝗮𝘁 𝗜𝘀 𝘁𝗵𝗲 𝗠𝗲𝗮𝗻𝗶𝗻𝗴 𝗼𝗳 𝗮 𝗕𝗮𝗹𝗮𝗻𝗰𝗲𝗱 𝗟𝗶𝗳𝗲? 𝗛𝗼𝘄 𝗖𝗮𝗻 𝗪𝗲 𝗖𝗿𝗲𝗮𝘁𝗲 𝗮 𝗕𝗮𝗹𝗮𝗻𝗰𝗲 𝗶𝗻 𝗢𝘂𝗿 𝗖𝗵𝗮𝗼𝘁𝗶𝗰 𝗟𝗶𝗳𝗲?
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.