понедељак, 16. фебруар 2015.

KAKO NAS NAŠE EGOISTIČNE MISLI UBIJAJU



Izvor: How Our Egoistic Thoughts Are Killing Us

Voditelj: Dobar dan, hvala što ste nam se pridružili uživo u studiju. Ovde je rav Lajtman. Sa zadovoljstvom želimo da vam kažemo da danas otvaramo novu temu- nešto što zanima ljude širom sveta, ljude svih starosnih dobi, svih društvenih položaja. Naime, mi možemo imati sve moguće u životu, ali ako nam zdravlje nije u redu... Ono je najvažnija stvar koja nas se dotiče. Kada smo počeli da se pripremamo za ovu seriju razgovora, videli smo da ima toliko aspekata kada je reč o svetu zdravlja, toliko tema. O ovome ćemo razgovarati uz Vašu pomoć rave Lajtmane. Voleli bismo da steknemo novo vidjenje ove teme. Vi imate tako posebno vidjenje života, veza izmedju stvari, izmedju ljudi. Stoga je naš cilj da razgovaramo o zdravlju i da dotaknemo tu temu koja se tiče svakog od nas. I to ne onako kako o toj temi razgovaramo u našem svakodnevnom životu, već da se izdignemo malo sa tog nivoa, da proširimo svest na tu temu. Eto, to ćemo raditi u naredom serijalu razgovora i nadam se da ćemo uspeti, jer ovo je toliko zanimljivo ljudima.   

Ako bismo bilo koju osobu pitali šta joj je najvažnije na svetu, ona će reći – dajte mi zdravlje, a sve ostalo ću postići. Neki narodi prilikom zdravice kažu – zdravlje, ljubav i novac. Možete imati primedbe na redosled, ali to su obično tri stvari koje ljudi smatraju važnim. Upravo je zdravlje tema koju hoćemo da obradimo uz Vašu pomoć. Mogli bismo početi od teme zdravlja i bolesti kroz istoriju, jer vidimo razliku izmedju vrsti bolesti koje su nekada postojale i bolesti današnjice. Nekada je vladala kuga, razne zarazne bolesti poput boginja, a danas više ima raka, bolesti srca, dijabetesa. Želeli bismo da razumemo ove razlike. Zašto je do njih došlo? Kako to izgleda iz vašeg ugla?

Dr. Lajtman: Moj ugao gledanja je uobičajen, kao i u svemu. Ljudsko biće je integralno i povezano je sa Prirodom. Mi vidimo da naše telo navodno nije povezano sa ostalima, ali to nije istina. Mi svi pripadamo jednom sistemu.  Sav biljni, neživi i životinjski svet je povezan, i kada bismo bolje razumeli kako medjusobno zavisimo jedni od drugih, onda bismo povezali sva naša tela u jedno telo. Eto, toliko smo medjusobno zavisni. Mogućnost da se zarazimo virusima je manje važna stvar, najvažnija je povezanost izmedju nas, koja odredjuje opšte zravlje. Mi utičemo jedni na druge. Ovaj uticaj na nečije zdravlje ne postoji samo na fizičkom nivou. Mi razmišljamo o zagadjenju vazduha, raznoraznim aditivima za povrće i voće koje gajimo, kao i o hormonima i hemijskim dodacima koji se dodaju mesu, o genetski modifikovanoj hrani, ali problem leži u tome što vidimo u Prirodi, a i zaključujemo na osnovu naših istraživanja i zahvaljujući mudrosti kabale - da viši nivoi vladaju nižim nivoima i kontrolišu ih. I šta se onda dogadja? 

Naše misli, naše želje, koje su zapravo naš ego, jesu ono što nas uništava i ubija. Kada se to spušta odozgo nadole, i utiče na naše zdravlje i ekologiju, na način na koji živimo svoj život, kao i na životinjski i biljni svet, pa i neživi svet. Stoga, ako pričamo o ispravci, neće nam pomoći da stalno pronalazimo nove lekove, jer doći će nove bolesti i to još teže; jer ako se ne ispravimo sada, naše želje će postati sve egoističnije i bićemo sve manje bliski i sve ćemo manje imati obzira jedni prema drugima. I naravno, ovo utiče na čitav sistem, koji je integralan, a takodje utiče i na nivo našeg zdravlja. A fizičko zdravlje je rezultat svega odozgo, od psihološkog nivoa – mi to zovemo nervni sistem, ali to je zapravo malo još više. 


Ono je rezultat i nižih nivoa – biljnog, životinjskog i neživog sveta, koje takodje uništavamo svojim delovanjem. Takodje mi uništavamo čitav sistem svojim mislima i željama. Sada smo došli do faze da skoro svaka zemlja na svetu daje jednu trećinu, ili 30% sredstava zdravstvenom sektoru. Samo razmislite malo o tome. Ako neko zaradjuje hiljadu nečega, 300 od toga mu se odbija za zdravstvo. To nas ne čini zdravima, ali nekako mi se razboljevamo, pa ako plaćamo osećamo se bolje. Plaćam 30 do 40% nečega da bi se osećao dobro. Ali ja se opet razboljevam i patim. Ja svoje zdravlje time ne ispravljam. Zdravlju je potrebna druga vrsta nege, sistemu treba druga vrsta lečenja. I da sto posto svojih primanja odvojimo za zdravstvo, nećemo ništa uraditi, jer je kvar koji u sebi pravimo, a i u Prirodi uopšte, integralni kvar, jer naše telo pripada celokupnom opštem sistemu. Mi ga trujemo kroz naše misli i želje sa viših nivoa, to se spušta i utiče na sve niže nivoe, mi utičemo sami na sebe u genetskom smislu, mi utičemo na svoj nervni sistem, limfni sistem i krvotok, mi jednostavno sve te sisteme uništavamo. Mi ne lečimo svet holistički, niti lečimo svoje telo holistički. Kada lečimo, mi lečimo simptome, ne lečimo uzroke bolesti. 

I sam zdravstveni sistem je egoističan. Doktori su zainteresovani da pacijenata bude što više. I farmaceutska industrija traži sve više kupaca. Stalno se izmišljaju novi pregledi, analize – ta mašinerija je tako velika, toliko ljudi od nje profitira, da je sam sistem počeo da stvara sopstvene nedostatke i potrebe, više bolesti i više analiza koje su neophodne. Prodaju nam ideju da ćemo tako biti zdravi, umesto da se usredsrede na preventivnu medicinu. Niko za to nije zainteresovan. Zato što smo egoistični, mi smo čitav taj sistem izgradili tako da on bude dobar za one koji upravljaju njime. Za njih je dobro da vide da su ljudi bolesni, jer oni od toga žive. Neka Bog sačuva, ovo što pričam ne važi za svakog pojedinca. Ali sistem tako funkcioniše – egoistično. I ništa ne može da se uradi osim da sebe promenimo, a onda će se i sistem promeniti. Dotle ćemo ulagati sve više novca u zdravstvo, a niko od toga neće biti zdraviji. Samo će svako dobiti nekoliko novih operacija, nekoliko novih kilograma lekova, i mi ćemo se nekako vući kroz život dok novi problemi ne naidju i nove bolesti. I osim krvnog pritiska, dijabetesa, srčanih problema i raka, pojavljivaće se sve više bolesti. Sve je to posledica toga što narušavamo harmoniju u Prirodi i narušavamo ravnotežu u našem telu. Jer, zapravo, nedostatak zdravlja je proporcionalan nedostatku harmonije. To se neće promeniti ako celokupnu Prirodu ne lečimo holistički. Lek leži u promeni čovekovog pristupa opštoj Prirodi.  Eto, to bi bilo pomalo o svemu.

Voditelj: U redu. Ima mnogo definicija bolesti, a na internetu sam pronašla definiciju Svetske zdravstvene organizacije- da se zdravlje sastoji od emocionalne, fizičke i socijalne dobrobiti – i da zdravlje nije samo odsustvo bolesti.  Poslednjih godina su ovoj definiciji dodali mogućnost da se vodi plodotvoran život u socijalnom i ekonomskom smislu. Kako biste Vi definisali zdravlje? Šta je zdravlje iz Vašeg ugla?

Dr. Lajtman: Zdravlje je stepen povezanosti čoveka i opšteg sistema Prirode. 

Voditelj: Možete li to malo više pojasniti?

Dr. Lajtman: Kada osoba oseća da postoji u jednom sistemu, sa svim što je okružuje - a to je biljni, životinjski i neživi svet, kao i ljudska bića. Svi pripadaju jednom integralnom sistemu koji treba da bude u harmoniji. Sve je to jedno telo. Medjusobno izbalansirano. To stanje se zove zdravlje.  To je ravnoteža. 

Voditelj: Da li je zdravlje uvek bilo to što opisujete? Jer mi smo oduvek bili deo prirode. 

Dr. Lajtman: Mi narušavamo tu ravnotežu.

Voditelj: A u prošlosti nismo?

Dr. Lajtman: Jesmo, ali nismo bili tako egoistični. Bivali smo bolesni, kraće smo živeli, ali nije egoizam bio tako izražen. Osim toga, životni vek je bio 20-30 godina. U vreme faraona Tutankamona u starom Egiptu ljudi su živeli 25 godina, možda čak i 20, onda se životni vek produžio do tridesete godine, da bi u srednjem veku ljudi doživeli četrdesete godine. Osoba od 40 godina se smatrala starom. U to vreme neki bi dočekali i 60, 70 godina, ali obični ljudi su živeli oko 40 godina. Mi sada živimo udobnije, znamo kako da prevazidjemo raznorazne probleme, vakcinišemo svoju decu, i tako idemo dalje. Ali ostaje pitanje koliko nas to košta i zašto uopšte mislimo da je dobro živeti duže. Šta je dobro u vezi sa tim? Osim toga što se plašimo da izgubimo život, plašimo se smrti. Medjutim, to je nejasna kalkulacija, nemamo sa čime to da poredimo. 

Dakle, pitanje je koliko nam je potrebno zdravlje u poredjenju sa našim životnim vekom. Da li se slažemo da živimo još 100 godina, ali da budemo bolesni? Možda možemo ljude osloboditi straha od smrti, a onda nema problema. To su prosta pitanja. Koliko nas košta u smislu patnje da budemo živi i bolesni? Koliko nas to košta patnje, napora, novca? Znači - živ sam, a bolestan. Je li to vredno truda? Danas ljudi žive 80 ili 90 godina. Bio sam na nekim mestima na ovom svetu gde ljudi žive i 100 godina. U Švajcarskoj i mnogim drugim mestima, ljudi žive preko 90 godina. Kakva je korist od toga? Posle sedamdesete smo poluživi - polumrtvi, a posle osamdesete postajemo senilni, a posle devedesete je potrebno da drugi brinu o nama. Vredi li to truda? Šta to postiže naša medicina? Nastavićemo da živimo do sto pedesete. Čemu? Da bismo duh života i dalje držali unutar ovih proteina? Treba da razmislimo. Koliko je to racionalno? Šta nam znači da živimo samo da bismo živeli? Sada se približavamo situaciji gde odvajanje u penzione fondove neće biti dovoljno, gde mladi neće moći da prehrane stare, da ih leče, neće biti dovoljno mladih koji će to hteti da rade. Imaćemo više onih kojima treba lečenje, nego onih koji mogu da ga obezbede. Toliko će biti ljudi od preko 60-70 godina, da će njihov broj premašivati broj mladih. I šta ćemo onda? 

Zbog toga je tema zdravlja vrlo složena i duboka i ima veze sa pitanjem koja je svrha života. Šta to znači biti živ? Da li to telo treba da bude živo, ili večiti deo našeg bića? Da li treba nešto da proizvedemo, da doprinesemo društvu? Ako ne možemo, na koji način koristimo drugima ili sebi? Postoje vrlo duboka i suštinska pitanja, a takodje postoje i opasna pitanja. Šta da radimo sa tim ljudima, kako da im pristupimo? To je jedan veliki problem pred kojim ovaj svet stoji. Ali niko o njemu ne misli, jer ne postoje odgovori. Niko ne zna, niti pita šta će se sledeće dogoditi. Jer ljudi su naviknuti da rešavaju ono što mogu, a ono što ne mogu oni gurnu u stranu, kao da ta pitanja nisu tu. U vezi sa pitanjem zdravlja mi možemo temeljno analizirati odsustvo ravnoteže, jer taj problem narušava čitavo čovečanstvo, čitavu Prirodu, i utiče na nas. 

Osim ljudskih bića, sve ostalo je u ravnoteži sa Prirodom. Biljke i životinje postoje u skladu sa poretkom Prirode. Nemaju zlu sklonost (inklinaciju) i želju da koriste druge. Oni se hrane svojom okolinom, ali tu nema zle sklonosti. Nikom ne žele da naude, niti da ga iskoriste. Jedno drugo pojedu jer takvi su zakoni Prirode. Tako je to organizovano, i oni rade kako umeju. Medjutim, čovek želi sve da uništi samo da bi imao malecki trenutak zadovoljstva. Tako da ljudskim životom upravlja ego, a životinje nemaju ego. Ego kaže – želim da iskoristim druge na način koji im škodi, i ja u tome uživam. Želim da iskoristim druge jer želim da uživam u tome, da ih kontrolišem, da uživam u njihovoj patnji. Ako životinja pojede drugu životinju, ona je ubije, ali ne želi zapravo da joj naudi. Jednostavno mora sebi da obezbedi egzistenciju. Ako lav pojede plen, to je zakon Prirode. On ga ubije i pojede. Naša istraživanja govore da tako pomažu jedan drugom. Jer ako sprečite lava da „čisti“ teritoriju od životinja koje su mu plen, one će se previše množiti i sa njima će se množiti svakojake bolesti. Lavovi kao da čiste životinjski svet od svega onoga što nije vredno života ili sposobno za život. 

Zamislite da takvi odnosi postoje medju ljudima, ali instinktivno. Tada ljudi od 60-70 godina ne bi živeli, bili bi pojedeni. Da funkcionišemo kao drugi delovi prirode, mi bismo jeli jedni druge, da tako kažem. I biće koje nije sposobno za život ne bi postojalo. Naši životi bi bili mnogo zdraviji kada bismo ih posmatrali iz ugla evolucije i biologije. Ali ovo postoji u životinjskom svetu, a ne u ljudskom svetu. Dakle, kakav nam je pristup potreban kada je u pitanju zdravlje, život i smrt? Šta osoba da uradi da bi bila zdrava i da bi njeno okruženje bilo zdravo? Čak i prema definiciji Svetske zravstvene organizacije zdravlje ima veze i sa vezama u društvu, izmedju ljudi i njihovog sveta. Znači, čak i prema ovoj definiciji treba da učimo čoveka kako da očuva svoje zdravlje, što znači kako da se povezuje sa drugim ljudima. I oni sami zapravo govore o integralnom svetu, o ispravnom odnosu izmedju čoveka i njegovog okruženja. Zašto tome ne učimo djake, našu decu, sve ljude? Naterati svakog pojedinca da kroz zdravstveni sistem to uči. Ako hoću da budem zdrav, ja moram da podržim tu definiciju. Dajte mi knjigu iz koje ću učiti kako da budem zdrav. Ako su oni dali takvu definiciju, i upravljaju svetskim zdravstvom, onda treba da mi daju knjigu iz koje ću to da naučim. Hoću da se pridržavam te definicije, ali me naučite. 

Voditelj: Da, oni govore o rezultatu, kako to treba da izgleda, ali niko nas ne uči kako da budemo zdraviji. 

Dr. Lajtman: Pa, čemu onda ta definicija ako oni čoveku ne omoguće da to nauči? Bolje o tome da vode računa, a ne o svim mogućim lekovima. Možda čitav zdravstveni sistem treba da radi u tom pravcu da nas dovede do te definicije - zbog svih ti milijardi koje ulažemo. Mi ulažemo jednu trećinu sredstava u zdravstvo, jednu trećinu u sistem bezbednosti, a trećina ostaje za sve ostalo. Ako uložimo  sredstva u preventivu, u našu životnu sredinu, neće nam trebati 30 ili 40% sredstava za zdravstveni sistem. Ako se čovek promeni, možda neće biti potrebno toliko ulagati u sistem bezbednosti. Čitav naš život bi bio drugačiji. Tako da je moguće da kroz zdravstveni sistem možemo postići ispravku sveta. 

Voditelj: Ali takodje je moguće da treba bolje da razumemo tu temu. Jer da smo znali kako, već bismo to uradili.

Dr. Lajtman: Ne treba nama razumevanje te teme. Nama treba da razumemo da smo mi egoistični. Zdravstveni sistem je u egoističnim rukama. Nije zainteresovan da ljudi budu zdravi, već bolesni. Ako se okrenemo ka njima i pomognemo im da se zainteresuju za preventivnu medicinu, i objasnimo im da ljudi tako neće biti bolesni, videćemo da oni za to nisu zainteresovani. To je sve što sam želeo da kažem. 

Voditelj: Kasnije ćemo se na to vratiti, razgovaraćemo o sistemu i o tome kako je potrebno izmeniti ga,  a sada želim da se vratim na današnju temu, što je zapravo inicijalna diskusija o ovoj širokoj temi, koja ima toliko mnogo aspekata. Naša današnja tema je šta je to bolest. Kako Vi definišete bolest? 

Dr. Lajtman: Nedostatak ravnoteže u sistemima tela, zbog neravnoteže izmedju čoveka i njegovog okruženja, što dovodi do poremećaja izmedju ekološkog sistema i većeg sistema. Neravnoteža našeg sistema koju svaki čovek prouzrokuje u sistemu povezanosti izmedju nas, stvara neravnotežu i koliziju sa opštim sistemom Prirode, koji je u potpunosti u harmoniji. 

Voditelj: Dakle, kažete da postoje tri kruga. Čovek, odnosno njegov fizički sistem...

Dr. Lajtman: Da, neravnoteža, unutarnja neravnoteža u telu, dakle kada je reč o zdravlju, psihologiji, nervnom sistemu, svim vrstama fizičkih sistema, kada je reč o mentalnim problemima, fizičkim problemima, o svemu tome. Svi ovi sistemi idu preko mog ega, koji je najviši od svih mojih unutarnjih sistema, sistem mojih želja i strasti; taj sistem ega kontroliše moje telo i dovodi ga u neravnotežu sa okruženjem. Ja želim nešto da iskoristim, da uspem, želim da progutam sve oko sebe. A moje okruženje je sedam milijardi ljudi koji su poput mene- egoisti, koji hoće da profitiraju na račun drugih, što izaziva kolizije i konflikte. I ovde vidimo neravnotežu. To je druga sfera, i ta druga sfera, egoistična, crna, u stalnom sukobu i stresu - ona je potpuno bolesna. Zašto je bolesna? Zato što je u neravnoteži sa trećom sferom, koja je šira i veća, i u potpunosti uravnotežena. Koja je to sfera? To je Priroda. Sila Prirode. Dakle ja, i svi ljdi na svetu, moramo postići medjusobnu ravnotežu, i tako sebe dovodimo u ravnotežu i sa Prirodom. I onda ulalzimo u harmoniju sve tri sfere – ja, čovečanstvo i Priroda. Sve tri sfere su onda u jedinstvu, koheziji, povezanosti. To stanje se naziva idealnim zdravljem. Od našeg duhovnog zdravlja, preko mentalnog zdravlja, do nervnog sistema, limfotoka, krvotoka, mozga, kostiju, mišića, kože...

Voditelj: Rekli ste da je najviši sistem kod čoveka sistem želja. Kada smo zdravi, kako to izgleda? 

Dr. Lajtman: Naše želje će dovesti do ravnoteže i ispravke. Koje želje? Naše želje prema drugima, naš odnos prema drugima. Te ispravljene želje imaju veze sa boljim odnosom sa drugima, uravnoteženim odnosom sa drugima. To je stalno razmišljanje kako da budemo u ravnoteži - ja prema tebi i ti prema meni. Da svi budu na istom nivou. Da svi budemo u medjusobnoj povezanosti, da nam je stalo do svakoga- to je dovoljno da budemo u ravnoteži. Ne možemo da kažemo – ja ću dati tebi i ti ćeš dati meni. To nije ravnoteža. Do ravnoteže će doći samo ako ja mislim o tebi – i to je to. A ti ćeš misliti o meni. I tako svako misli o onom drugom. Samo tako dolazimo do ravnoteže. Svaka ćelija, svaki organ misli o opštem zdravlju tela, kako da služi čitavom telu. Ako mi ljudi, koji smo deo jedinstvenog tela čovečanstva, razmišljamo na taj način, ta povezanost medju nama uticaće na svakog od nas pojedinačno, na našu duhovnost i na sve sisteme koji postoje ispod nje. To će uticati na moje lične želje koje u toj povezanosti učestvuju, na moje misli, na čitavo moje telo, mozak, kosti, tetive, kožu, limfotok, krvotok, nervni system - svi ti sistemi će učestvovati u darivanju drugih. A to će svakom pojedinačnom sistemu dati zdravlje. To je jedini način. Razumete u kom stepenu ova ispravka treba da postoji u našoj medjusobnoj povezanosti?

Voditelj: Naš cilj je da vidimo kako da zapravo dodjemo do tog zdravlja koje Vi opisujete. Kao i u svemu u životu o čemu učimo, ako treba da razumemo nešto što je pred nama, i da zaista uspemo u tome, da ostvarimo neki napredak, onda treba da vidimo odakle stvari potiču, kako je bilo ranije. Onda ćemo biti dovoljno mudri da analiziramo šta se sada dogadja i da vidimo šta ćemo dalje. Tako da je prvo pitanje koje se ovde pojavljuje sledeće: kada govorimo o zdravlju i bolesti, i utvrdimo da je došlo do promene u vrsti bolesti  od kojih su ljudi patili nekad- to je nekad bila kuga, dizenterija, boginje - a danas vidimo da postoji rak, srčana oboljenja, itd., da li možete uz pomoć tri pomenute sfere analizirati razvoj zdravlja i bolesti kroz generacije, tako da možemo bolje da razumemo šta se sada dešava, a naročito šta će se desiti u budućnosti?

Dr. Lajtman: Mi smo evoluirali kroz generacije, kroz ego koji konstantno raste iz generaciju u generaciju. Zapravo nije postojala bliska veza izmedju ljudi kakva postoji danas. Ljudi su živeli daleko jedni od drugih. Svaki čovek je imao svoje parče zemlje, svoje ovce. U dalju prošlost ne želim ni da idem, suviše je daleka. Recimo da postoji četiri perioda u razvoju naše civilizacije. Prvi period je onaj u kome smo tražili hranu, bilo sa drveća ili sa zemlje, razno korenje, voće koje je raslo na raznim stranama, odnosno period u kome smo lovili životinje radi ishrane.  Baš kao što životinje čine. U drugom periodu je ego porastao, i u njemu smo za sebe počeli da gradimo različite sisteme – hrane, ishrane, baš kao i životinje - one su time zaokupljene sve vreme. Tako da smo počeli da tražimo hranu, pre svega kroz naš ego, počeli smo da obradjujemo zemlju, a onda smo naučili kako da gajimo domaće životinje, da nam pomognu u lovu, a počeli smo da gajimo i druge vrste životinja – na primer krave, ne samo radi mesa, već i mleka. To je drugi period našeg razvoja. Ali čoveku još uvek nije bilo toliko potrebno da se povezuje sa drugim ljudima. Zdravlje životinja je zavisilo od čoveka i njegove porodice. Stariji su ostajali kod kuće i pomagali, mladi su odlazili da rade u polju, da rade oko životinja. Već je postojala potreba da se malo produži život. Onda smo pre trista godina ušli u novi period - razvoj tehnologije, mašina. Ranije smo koristili konje, životinje uopšte, nismo koristili veštačke sisteme oko sebe. Imali smo luk i strelu, štap, koristili smo magarce, sekiru, gajili smo konje. A pre trista godina počeli smo da uvodimo nove sisteme – paru, ugalj – dok nismo došli do tog stupnja razvoja da u potpunosti zavisimo jedni od drugih. Postoje sve vrste profesija, ne samo one koje smo imali ranije, kao što je krojač. Ali gradeći sve te različite sisteme, postali smo zavisni od različitih profesija, koje su zapravo veštačke - električar, tehničar - ljudi su se odvojili od zemlje, preselili u fabrike, osnovana su važna tela, velike organizacije, osnovan je zdravstveni sistem. Jer ako ja imam ljude koji rade, ja se staram o njihovom zdravlju, meni su oni kao vlasniku fabrike potrebni. Potrebno mi je da su zdravi. Država uvidja da mora da se stara o svojim gradjanima. Ranije nismo imali tako nešto, sve do pre trista godina. Kralja nije bilo briga da li su mu podanici bolesni ili ne, kuga bi se proširila i uništila čitave gradove, pa šta? Shvatate, nikoga nije bilo previše briga. Doktori su lečili samo elitu, posebne ljude, a svi ostali – nikoga nije bilo briga da li su živi ili mrtvi. I svaki pojedinac se specijalizovao za neku profesiju. I počelo se voditi računa o opštem zdravlju i medicina je evoluirala u tom pravcu. Sve više ljudi je želelo da bude zdravo i da se ostvari na naš savremen način. A država je time počela da se bavi kroz zdravstveni sistem. Doktori su prestali da leče posebne pojedince. Otvarali su klinike, razvile su se zdravstvene organizacije, razvili su se posebni aparati, instrumenti. Sada je četvrti period razvitka čovečanstva - to je savremeno doba. Tehnologije, internet - to zovemo okrugao svet. 

Još smo u tranziciji i nismo u potpunosti svesni u kom pravcu idemo, ali već smo na vratima nove faze, u kojoj će zdravstveni sistem morati da ponudi pravi odgovor na sve disfunkcije zdravstvenog sistema dve stotine godina pošto je osnovan. Potrebno je da te disfunkcije ispravimo i da ih izmenimo u skladu sa periodom u koji sada ulazimo. On se mora promeniti, mora biti u potpunosti drugačiji. Ne želimo da budemo bolesni i da stalno idemo kod lekara. Ne želim čak ni da pripadam sistemu zravstvene i socijalne zaštite. Ne želim da im dugujem bilo šta. Moram biti zdrav i treba da ne poznajem lekare. Stvorili smo sistem koji je sam sebi dovoljan i nije mu stalo da gradjani budu zdravi, da vazduh bude čist, da hrana bude čista. Samo da budem živ, što manje štetim drugima, samo da postojim. 30-40% nacionalnog budžeta ide na zdravstvo. 

Uzmimo za primer pušenje. Ja sećam kada sam ranije leteo avionom, uživao sam da pušim i uvek sam imao kartu za zadnji deo aviona. Sada letim po petnaest sati i zakon mi ne dozvoljava da pušim. I tako je gde god idete. Ne moraju više ni da istaknu znak da pušenje nije dozvoljeno. Pušenje nigde nije dozvoljeno na javnim mestima. Ranije je bilo drugačije – ja sam sedeo u bioskopu i pušio, u kafeu sam pušio, a danas ni u baru ne smete pušiti. Popijete pivo sa prijateljima, i nije vam dozvoljeno da pušite. Kakav je to bar? Odlazili smo i disko klubove gde je bila velika buka i ništa se nije od dima videlo, a sada to nije tako. Prihvatali smo nešto što je štetno i što nas uništava. Šta uništava? Zapravo uništava sam zdravstveni sistem. Zato su prihvatili takav zakon. Shvatili su da će bolesti koje proizilaze iz pušenja od njih iziskivati toliko lečenja da oni neće biti u stanju da to obezbede. I zato što nisu imali izbora, zaustavili su se i rekli – sada moramo da se otarasimo ove smetnje. Ne pomaže nam da živimo, uništava nas, to je problem koji je prevelik za nas. Tako su odlučili na jednostavan egoistični način. 

Da vidimo šta se dešava sa našom hranom. Da proverimo koja hrana prouzrokuje štetne posledice. To je njihov pristup, to nije moj pristup kada je reč o postizanju ravnotežei i kroz to da se izleči čovečanstvo. Ako bi ta ista Svetska zdravstvena organizacija govorila o brzoj hrani, hajde da vidimo šta pojedinac jede. Možda je razlog što je bolestan hrana, pa hajde da to uravnotežimo. Hajde da počistimo supermarkete od otrovne hrane. Ali na ispravan način. Možda će se učiniti isto kao i sa cigaretama. Zdravstveni sistem ne treba da funkcioniše tako da gasi vatru. Vide da gori vatra, pa kažu, dobro, kasnije ćemo je ugasiti, a u medjuvremenu možda možemo neke pare da izučemo iz toga. Zašto to unapred uraditi? Jasno je svima nama da postoje činioci i uzroci za disfunkciju zdravlja i svega što radimo. Na radnom mestu ćemo naterati sve zaposlene da vežbaju pola sata, televizijske stanice će zabraniti program koji nas dovodi u strah i stres. Ima mnogo takvih primera. Smanjićemo saobraćaj u gradovima za pedeset posto. Ljudi će koristiti javni prevoz, parkiraće se izvan grada, ili će naprosto hodati. Postoje motorcikli na struju, sve je to sjajno. U Holandiji mnogo koriste bicikle, zašto da ne? Zdravstveni sistem mora da se pobrine za to. Mnogo toga treba uraditi. Ljudi će vrlo brzo osetiti velike promene u svom životu. Zašto za početak ne edukujemo decu u školi šta da jedu - šta je dobro za njihovu ishranu, a šta ne? Da ih učimo u školi tome kako da se ophode jedni sa drugima. To zdravstveni sistem mora da radi. Oni su egoisti i zato niko o ovome ne govori. Oni žive od toga što se postupa suprotno. To je jedan ogroman sistem. Zamislite, govorimo o jednoj trećini svetske zarade koju pojede ovaj sistem, sve njegove organizacije i mreže. 

Voditelj: O ovome bismo mogli još mnogo. Približavamo se kraju emisije. Nica, da li imaš još jedno pitanje? 

Voditelj: Da. Opisali ste četiri faze razvoja kroz koje smo prošli. 

Dr. Lajtman: Jeste. I pomenuo sam doba tehnologije. Od tada potiče zabrinutost čoveka za zdravlje. Ali pre svega, čovek je deo Prirode. On živi i umire. Uvek je bilo lekara i raznih drugih ljudi koji su na razne načine manipulisali ljudima. Pomagali su posebnom hranom, poznavali su razne vrste lekovitih trava, pa onda sa psihološkog stanovišta – tu su šamani, i drugi, koji su psihološki jačali čoveka. Čovek je verovato da će ga šaman izlečiti, i kroz to on ga je lečio. Psihološki sistem i nervni sistem jesu viši sistemi – sve dolazi iz vašeg uma. Zapravo možemo izlečiti većinu bolesti, uključujući i one koje su danas rasprostranjene. Doktori su bili posebni ljudi u prošlosti, studirali su medicinu, ali hrišćanstvo je napravilo probleme jer je zabranjivalo otvaranje ljudskog tela radi studiranja. Medicina se bavila plemstvom i verskim krugovima. Pametni ljudi su studirali medicinu, nauku, matematiku, fiziku, filozofiju. Ti pametni ljudi su bili univerzalni. Ali su bili okrenuti malobrojnim plemićima, ljudima na višim položajima. A pre dvesta godina je ustanovljen zdravstveni sistem, jer su morali da leče ljude koji su kao radnici i inženjeri donosili veliki profit. Oni nisu bili seljaci ili robovi. Tako se razvio zdravstveni sistem i tako su se razvile bolesti. Neke od njih smo prevazišli, kao što su različite vrste kuge. Pa smo počeli da vakcinišemo decu. Smisao vakcinacije je na jednu bolest ići istom bolešću. 

Voditelj: Ovo je vrlo zanimljivo - jedna stvar leči istu stvar. I tako je stopa bolesti opala.

Dr. Lajtman: Da, i zapravo je bilo potrebno da dodjemo do zdravog stanja. Ali mi smo stvorili veštačko društvo, veštačku hranu, veštačku životnu sredinu, gde se javljaju takvi problemi koji proističu iz nepostojanja dobre veze izmedju nas. I sve te bolesti koje su u poslednjih pedeset godina postale dominantne proističu iz problema ljudskog društva i predstavljaju fizičke i fiziološke probleme.  

Voditelj: Ovde završavamo, a to će ujedno da bude početak našeg sledećeg razgovora. Hvala mnogo, rave Lajtmane. Ovo je bilo veoma zanimljivo. Hvala, Nica. I hvala našim gledaocima koji su bili uz nas. Nadam se da ćemo naučiti da budemo istinski zdravi. Zašto da to zajedno ne učinimo? Nastavićemo sa ovom temom u sledećem razgovoru. Do tada sve najbolje i do vidjenja.




Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.