четвртак, 3. септембар 2020.

ŠKOLE SU VEĆ BILE MRTVE, A KOVID JE DOŠAO DA IH SAHRANI

Image for post


Škole su već bile mrtve, a KOVID je došao da ih sahrani

S jedne strane, mi želimo da se deca vrate u školu kako bismo i mi mogli da se vratimo na posao i normalnom životu. S druge strane, nema sumnje da će škole postati mesta masovnih zaraza, jer je socijalno udaljavanje potpuno neprirodno za decu. Oni neće moći da se pridržavaju takvih pravila, a emocionalno im je štetno da budu fizički odvojeni.

Ishod sukoba između otvaranja škola i podsticanja ekonomije, zatvaranja škola i zaštite dece i njihovih porodica biće trajni i dugo čekani slom obrazovnog sistema.

Škola kakvu poznajemo je ugašeni sistem koji je već desetinama godina mrtav. Više od znanja, on decu "uči" ne baš lepom ponašanju, izlaže ih drogama, ekstremnim seksualnim promiskuitetima, nasilju, zavisnosti od svega i svačega, od kompjuterskih igara, pa sve do teških droga, i otuđuje ih od njihovih porodica.

Kovid-19 je svima nama učinio veliku uslugu zatvaranjem "obrazovnog" sistema, a učiniće nam još jednu uslugu kad nas spreči u ponovnom otvaranju. Na kraju ćemo naučiti koje društvene okvire moramo da otvorimo i kakve aktivnosti želimo da sprovodimo, ali na nama je da odlučimo koliko brzo želimo da dođe taj dobar kraj.

Florida, koja je pokušala da otvori svoj školski sistem, služi za primer kao neko ko je napravio trošak insistiranjem da se škole otvore. Ministarstvo zdravstva Floride obavestilo je o porastu od 9.000 potvrđenih slučaja dece u samo 15 dana otkako su škole ponovno otvorene. Apsurd je i pomisliti da je moglo biti drugačije.

Sam razvoj dece zavisi od njihovog međusobnog bliskog kontakta. Dodir, zajednička igra, razmena predmeta, deljenje i prijateljstvo neophodno su za njihov rast. Deci je potreban bliski kontakt s prijateljima i vršnjacima kako bi postali društvena bića. Za njih je to vitalno isto toliko koliko i hrana.

Još gore, poruka koju ćemo im poslati tako što ćemo im govoriti da se drže odvojeno i da poštuju društveno distanciranje, verovatno će ih prestraviti. Mi ih na taj način otuđujemo jedne od drugih. Naši zdravi roditeljski instinkti nam kažu da svoju decu podstičemo na druženje, sticanje prijatelja, prijatnost prema ljudima i oprez prema lošim ljudima, budući da želimo da odrastu kao ostvareni pojedinci.

Ali uz ograničenja koronavirusa, moramo da im kažemo suprotno: "Klonite se svih! Držite se svog ugla; nikome ne dajte ništa i od nikoga ništa ne uzimajte. Svako vam može preneti virus; klonite se njih!" Šta možemo da očekujemo, u kakve će ljude da izrastu iz ovakvih postupaka?

Pod ovakvim uslovima, decu je bolje držati kod kuće i podučavati ih online, gde se međusobna komunikacija nadzire i minimalna je. Veze koje će razviti s vršnjacima online biće mnogo pozitivnije i manje stresne od društvenog pritiska koji podnose na nastavi, a ispuniće svoje potrebe za socijalnim kontaktima s porodicom i s nekolicinom bliskih prijatelja gde se osećaju prijatno i sigurno, i gde smanjuju rizik od zaraze.

Ono što škole daju na putu do znanja, učiće ih putem internetskih ili snimljenih predavanja. Danas je za decu učenje putem interneta jednako prirodno koliko je i fizičko učenje prirodno za nas. Zapravo, fizičko učenje i obavezno pohađanje nastave su za njih neprirodni.

Ostanak dece kod kuće neće biti bez dodatnih troškova. Odrasli će morati da budu sa njima kod kuće tokom njihovog "školskog" sata. U domaćinstvima s dva roditelja jedan mora da ostane sa decom, da vodi računa da li su jeli i da li su se odmorili, kao i da li zaista uče tokom školskih časova. 

A, ako vam se čini da se teško snalazite s jednom platom, biće teže za samohrana domaćinstva. Ali, moraće se i ovde naći neki dogovor, bilo uz pomoć vlade, nevladinih organizacija ili putem nekog drugog sporazuma. Napokon, kada su škole središta masovne infekcije, nije pitanje da li deca treba da ostanu kod kuće, već kako se to može učiniti.

Što brže prepoznamo potrebu prilagođavanja stvarnosti, to ćemo lakše proći kroz tranziciju.

Kad sam pre nekoliko meseci napisao da su nade ljudi za povratkom u pred-KOVID dane bile nerealne, ljudi to nisu mogli da prihvate. Sada se nadam da oni već mogu da vide da je to tako, jer što pre prilagodimo svoje politike i institucije činjenici da virus ne odlazi, to ćemo bolje moći da prilagodimo svoje obrazovanje, ekonomiju i sve ostale aspekte naših života novom svetu koji se pojavio naizgled preko noći.


Autor:
  Dr Mihael Lajtman

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.