
Šta je iskrena povezanost sa drugom osobom?
Mi možemo da mislimo da iskrenost znači da nas neko potpuno razume, da možemo da otkrijemo sve o sebi ili da se jednostavno osećamo prijatno u prisustvu druge osobe. Međutim, nijedan od ovih kvaliteta nužno ne predstavlja istinsku povezanost.
Po prirodi, mi smo skloni tome da štitimo sebe. Uistinu, ne želimo da se potpuno otvorimo prema drugima, a čak i kada pronađemo nekoga pored koga se osećamo opušteno, teško je da taj osećaj trajno zadržimo. Istinska povezanost je drugačija. Ona nastaje kada volim drugu osobu i neprestano želim da joj činim dobro. Ovo potpuno menja uobičajen način na koji razmišljamo o povezanosti. Obično, odnos procenjujem na osnovu onoga što od njega dobijam - Da li me ta osoba razume? Da li se osećam prijatno u njenom društvu? Mogu li da joj verujem? Da li se zbog nje osećam dobro? Međutim, u istinskoj povezanosti, taj pravac je obrnut. Umesto da se pitam da li se zbog druge osobe osećam dobro, počinjem da osećam želju da njoj bude dobro.
Sama ta želja predstavlja povezanost.
Isti princip važi i za naš odnos sa Stvoriteljem – svojstvom ljubavi, davanja i povezanosti – ali na višem nivou. Istinska povezanost sa Stvoriteljem zasniva se na onome što kabala naziva „jednakost forme”. To znači da želim da se odnosim prema Stvoritelju na isti način na koji se On odnosi prema meni. Međutim, tu nailazimo na suštinski problem: moja priroda nije ista kao priroda Stvoritelja. Po prirodi sam usmeren na sebe. Kalkulišem na osnovu onoga što mi donosi korist, što mi pruža zadovoljstvo i što me štiti od patnje. Ne mogu tako jednostavno da odlučim da preokrenem tu prirodu i počnem da se odnosim prema svemu s ljubavlju i željom da dajem. Štaviše, upravo tu prirodu u meni je stvorio Stvoritelj.Otuda, ukoliko želim da postanem sličan Njemu, moram da tražim od Njega da me promeni. I tu se dešava nešto divno - sam taj zahtev postaje povezanost. Obraćam se Stvoritelju jer vidim da ne mogu da promenim sam svoju prirodu. Molim Njega da mi dâ sposobnost da se odnosim prema Njemu onako kako se On odnosi prema meni – to jeste, da steknem svojstvo ljubavi i davanja. U početku, čak ni taj zahtev ne može biti sasvim iskren; u njemu su još uvek umešane egoistične kalkulacije. Možda želim bliskost sa Stvoriteljem zbog onoga što očekujem da dobijem od te bliskosti. Ali nastavljam da tražim. Postepeno, zahtev postaje jasniji i iskreniji, sve dok zaista ne poželim promenu.
To je početak istinske povezanosti: ne tražim šta mogu da primim od drugog, već želim da njemu bude dobro. A kada je reč o Stvoritelju, sve počinje zahtevom da postanem poput Njega – to jeste, da primim svojstvo ljubavi, davanja i povezanosti.
Link - Šta je istinska povezanost
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.