субота, 21. новембар 2026.

KAKO DA ZA SEBE POSTAVIMO ČVRSTE GRANICE DA BISMO IMALI SREĆAN ŽIVOT

 

 

Kako da za sebe postavimo čvrste granice da bismo imali srećan život 

Kakva veza postoji između ograničenja i sreće? Kada je nama ugodno unutar određenih granica, a kada ih osećamo kao ograničenje? Kako da uspostavimo ispravnu ravnotežu između nas i ljudi u našem okruženju? 

Bez granica, mi ne možemo da osetimo ko smo uistinu. Čak i ćelija u telu ima granicu koja je odvaja od onoga što se nalazi izvan nje, a naša koža odvaja naše telo od spoljašnje okoline. Uz to, imamo lični prostor koji štitimo, emocionalne i mentalne granice, kao i granice koje zavise od našeg raspoloženja ili kvaliteta odnosa sa drugim ljudima. 

Generalno, može da se kaže da naša celokupna percepcija stvarnosti funkcioniše kroz ograničenja. Na primer, živimo unutar ograničenja vremena, prostora i kretanja, a svako merenje koje vršimo je u odnosu na neku granicu. Oko nas postoje različiti nivoi prirode – nepokretni, vegetativni, životinjski i ljudski; to je sve ono što razmatramo za dobro i želimo da privučemo sebi, kao i ono što razmatramo za loše i želimo da udaljimo od sebe. Naš život se sastoji od neprestanog pomeranja granica, na ovaj ili onaj način, da bismo u svakom trenutku osetili da se nalazimo u optimalnom, uravnoteženom stanju. 

Kada dublje istražimo ljudsku prirodu, otkrivamo da je osnovna pokretačka snaga svakog našeg postupka želja za primanjem zadovoljstva i užitka; drugim rečima, želja da uživamo, da postojimo u stanju koje nam prija. Pomeranjem granica, želja za zadovoljstvom se uređuje na takav način da ona može da se oseća prijatno u svetu – tako da granica ne bude ni preblizu ni predaleko, već tačno tamo gde treba da bude.

Želja za zadovoljstvom se razvija i raste, kako kvantitativno tako i kvalitativno, iz generacije u generaciju, iz dana u dan. U skladu sa unutrašnjim promenama kroz koje ova želja prolazi, ljudi pokušavaju da promene svoje okruženje, društvo i uslove postojanja u svetu

 Objasnimo ovaj fenomen: nešto želimo, a istovremeno osećamo nelagodu, osećamo da nas određene granice pritiskaju. Možda su to dugovi ili finansijski gubici. Možda su to loši odnosi sa partnerima, decom, kolegama ili prijateljima. Uznemirujuće misli i stalna napetost, nas na kraju navode na promene. Ukoliko smo u mogućnosti, mi pokušavamo da promenimo te granice, a ukoliko nismo u mogućnosti, pokušavamo da promenimo nešto unutar sebe da te granice više ne bismo doživljavali kao pretnju. Tada se podvrgavamo psihološkim tretmanima i ličnim savetovanjima, i posežemo za lekovima protiv anksioznosti i drugim supstancama. Na nivou društva u celini, menjamo svoj sistem vrednosti tako da ono zbog čega smo se nekada osećali loše, sada postaje sasvim normalno.

Danas se, međutim, približavamo nekoj vrsti ivice, nekoj vrsti granice. Čovek više ne uspeva da uspostavi ravnotežu sa svojim okruženjem. Ne samo da izostaje razvoj u pozitivnom smeru, već se i pritisci sa svih strana pojačavaju. To se ispoljava na mnogo načina: od raspada porodice, preko društvenih i međunarodnih sukoba, pa sve do intenziviranja klimatske krize. Rastuće tenzije dovode do različitih vrsta erupcija i ugrožavaju našu budućnost kao ljudske vrste.

Na kraju ćemo otkriti da u međusobno povezanom svetu nemamo kuda da pobegnemo niti gde da se sakrijemo. Moramo da naučimo kako da uspostavimo ravnotežu na granici između nas i svega što nas okružuje. Priroda nam daje nagoveštaj o tome šta nas čeka, ukazujući na to da je najsigurnije i najugodnije mesto koje smo ikada iskusili bila majčina materica. Nije slučajno što mala deca, kada se uplaše, trče majci – gotovo kao da žele da se vrate u njenu unutrašnjost. Ovaj prirodni poriv nam ostaje tokom čitavog života, i u njemu leži nagoveštaj srećnog  života. 

Najveću sreću doživećemo kada postignemo stanje u kojem je čitav svet spreman da nam služi i čini dobro, dok se i mi sami prema drugima odnosimo s ljubavlju. Ovo je stanje integralne povezanosti, poput povezanosti između organa u zdravom telu – stanje ravnoteže i uzajamne povezanosti. Tada će nam čitav univerzum delovati kao materica koja nas okružuje, a mi ćemo se osećati kao da smo uronjeni u okean dobrote. 

Sredstvo koje nam može pomoći da napredujemo do takvog nivoa povezanosti jeste integralni pristup obrazovanju, koji se proučava i primenjuje u grupnom radu. U širem smislu, ovaj pristup ispituje ljudsku prirodu, prirodu sveta i opšti smer razvoja. Kroz njega, čovek uči ne samo kako da se oseća prijatno i dobro, već i kako da razume razvojne sile koje deluju. On počinje da uviđa kuda te sile vode i razume kako da se iznutra prilagodi promenljivim uslovima okruženja. 

Postepeno, čovek razvija sposobnost da proširi granice svoje percepcije i ukloni egoistične prepreke između sebe i drugih. Kroz integralno povezivanje sa drugima, on dublje prodire u prirodu i u njoj otkriva Višu misao koja upravlja razvojem stvarnosti, kao i njegovim sopstvenim razvojem unutar nje. Otkrivanje te misli čoveka uzdiže na novi nivo postojanja, iznad vremena, prostora i kretanja, u celovitost i večnost kreacije.

Link - Kako da za sebe postavimo čvrste granice da bismo imali srećan život 

 

 

  

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.