Pitanje: Prošle nedelje objavljeno je nekoliko članaka i TV emisija o tinejdžerima, što je izazvalo burne reakcije. U jednoj emisiji se govori o tinejdžerima koji organizuju orgije u vilama sa posebnim sobama za seks.
Drugi članak navodi da su mladi zainteresovani za pornografiju počev od devete godine. A zatim je usledio članak poznatog antropologa, koji tvrdi da su naša deca manje humana od nas, ali mi to ne primećujemo. Da li zaista postoji nešto posebno u vezi sa modernom generacijom?
Odgovor: Isto je napisano pre dve hiljade godina: mladi više nisu isti i da su deca nekada slušala roditelje, ali danas više ne.
Pitanje: Opšte je poznata činjenica da stariji ljudi uvek prekorevaju mlade. Međutim, mi živimo u eri tehnološke revolucije i razvijamo se neviđenom brzinom. Zaista, da li se poslednja generacija razlikuje od svih ostalih?
Odgovor: Verujem da ne postoji tako nešto poput „loša generacija” ili „dobra generacija”. Sve zavisi od vaspitanja. Ukoliko danas, iznenada, otkrijemo da nešto nije u redu sa našom decom, onda moramo da se zapitamo: „Gde smo bili ranije? Kako smo im dozvolili da dođu u ovo stanje?”
Zašto nismo obraćali pažnju dok su deca odrastala? Zbog toga što smo i sami bili zauzeti svakakvim trivijalnim aktivnostima i željama, i trudili se da svoj život učinimo što prijatnijim. Prepustili smo decu školi, i dozvolili smo da ih škola vaspitava.
Ali škola nikada nije razmišljala o vaspitanju. Školski program je osmišljen tako da dete napuni znanjem. Škola nije mesto gde se oblikuje karakter; ona jednostavno pruža određene informacije o svetu da bi učenike pripremila za univerzitet.
Nije
bilo pravog obrazovanja, već samo prenošenje informacija. Zbog toga ne bi
trebalo da nas iznenadi to što su deca ispala ovakva. Čak i sada, kada vidimo
rezultate, ne želimo ništa da menjamo. Jedva da smo uopšte roditelji. Čak i
životinje bolje vaspitavaju svoje mladunce od nas.
Komentar: Jedan članak kaže da roditelji
komuniciraju sa svojom decom putem SMS poruka. Roditelj nikada nije kod kuće i
samo šalje detetu poruke poput: „Jesi li jeo? Jesi li uradio domaći?“ Ali u
stvarnosti, roditelj ne vidi dete, ne razgovara sa njim i ne učestvuje u
njegovom vaspitanju.
Moj odgovor: To je tačno. Problem je što su u prošlosti ljudi živeli u kućama sa dvorištem i deca su se igrala blizu kuće. Nisu bila izložena uticaju čitavog sveta. Igrala su se sa mačkama i psima, šutirala loptu i vozila bicikle. Dečaci su igrali fudbal, devojčice su se igrale lutkama. Sve se događalo napolju, a roditelji su mogli da vide šta njihova deca rade. Bila je to neka vrsta idiličnog prizora.
Danas, svega toga više nema. Deca ne izlaze napolje; svako dete je prikovano za ekran svog računara.
Pitanje: Dete provodi više od devet sati dnevno gledajući u ekran računara ili telefona. Ovo je činjenica. Kakvo rešenje postoji za to?
Odgovor: To je rezultat našeg nemara i našeg zanemarivanja pravilnog vaspitanja. Ništa se ne pojavljuje samo od sebe; svaka pojava ima uzrok. A uzrok je ovde veoma jasan: ljudsko ponašanje. Ljudsko biće je ono koje kvari prirodu i životnu sredinu, i ljudsko biće je ono koje stvara oštećeno ljudsko društvo.
Niko drugi nije kriv. Mi smo jedina bića u prirodi kojima je data sloboda da oblikujemo svet onako kako odaberemo. A ukoliko odlučimo da nam nije stalo do naše dece ili do toga kakvi će ljudi postati, onda je ovakav rezultat neizbežan.
Priroda
čoveka je sebična i štetna od samog njegovog rođenja, i ukoliko čovek nije
vođen i obrazovan, očigledno je gde će da završi. Isto to bi se dogodilo i
našoj generaciji da smo odrastali u uslovima sa kojima se deca danas suočavaju.
Link - A Look at the Rising Generation, Part 1
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.