
Prvo, šta je Viši svet? Viši svet nije neko udaljeno mesto negde iznad zvezda. To je stanje percepcije, stanje ispravnog preispitivanja samog sebe. Njega postižemo temeljnim unutrašnjim preispitivanjem u kojem svoja osećanja, misli, namere i postupke procenjujemo iz perspektive istine, umesto iz iskrivljenosti ličnog egoizma, to jeste želje da uživamo zarad sopstvene koristi na račun drugih.
Kada ljudi razmišljaju o duhovnom, često se pitaju da li se život nastavlja posle smrti. Ipak, osnovno pitanje nije da li telo umire ili opstaje, već da li možemo da se rastanemo od svog egoizma.
Sve dok stvarnost percipiramo kroz egoistične želje, vidimo samo ograničenu sliku postojanja. Sve se meri prema ličnoj koristi, gubitku, zadovoljstvu ili patnji. Ova uska perspektiva definiše ono što u kabali nazivamo „ovaj svet“.
Ipak, kada se uzdignemo iznad egoizma, otkriva se potpuno nova percepcija. Više ne percipiramo stvarnost kroz filter lične koristi. Umesto toga, počinjemo da vidimo postojanje onakvim kakvo zaista jeste. Ova percepcija se naziva „Viši svet“ ili „sledeći svet“.
Važno je napomenuti da ovaj Viši svet nema nikakve veze sa mestom
na koje odlazimo nakon smrti fizičkog tela. Viši svet možemo da postignemo dok
još živimo u ovom svetu i boravimo u istom fizičkom telu. Ne postoji prepreka
koja sprečava takvo postizanje.
Izazov nije u postizanju Višeg sveta, već u pripremi za njega.
Da bismo stvarnost percipirali izvan egoizma potrebno je specifično unutrašnje stanje. Moramo da razvijemo ispravan stav prema našim željama, namerama i unutrašnjim silama. Bez takve pripreme mi bismo imali previše intezivno iskustvo. Umesto da otkrivanje koristimo pravilno, mi bismo ga odmah preokrenuli u egoističnu dobit i u još jedan izvor ličnog zadovoljstva.
To je razlog iz kojeg nam se duhovno postignuće ne daje pre nego što za njega budemo spremni.
Mudrost kabale objašnjava da pre nego što možemo da percipiramo Viši svet, višu stvarnost, moramo da steknemo ono što se naziva „ekran“, što je unutrašnja sila koja nam omogućava da se odupremo egoističnom primanju. Ekran nam omogućava da se ispravno povežemo sa otkrivanjem duhovnog i da ga ne koristimo zarad sopstvene koristi. Jedino kada postoji ova unutrašnja spremnost možemo bezbedno da otkrijemo dublja stanja.
Proces takvog postignuća podseća na pripremu posude pre njenog punjenja. Što je veća Svetlost koju treba primiti, to je potrebna veća priprema.
Duhovna stanja koja nas očekuju su stanja ogromnog ispunjenja, ljubavi, razumevanja i harmonije, daleko iznad svih uobičajenih iskustava u našim korporalnim životima. Ipak, takva stanja mogu da se cene i održe jedino kada razvijemo odgovarajuće unutrašnje kvalitete.
Otuda, duhovni razvoj nije bekstvo od sveta ni čekanje na buduće postojanje, već se odnosi na promenu naše percepcije dok živimo ovde i sada. Viši svet postaje dostupan kada se postepeno oslobodimo ograničenja egoistične percepcije i naučimo da sagledamo stvarnost kroz širu i istinitu perspektivu.
Štaviše, svaka osoba ima potencijal da to postigne. Ova mogućnost je data svima. Jedini zahtev je želja da se za to pripremimo. Ukoliko iskreno želimo da se uzdignemo iznad egoizma i otkrijemo stvarnost kakva uistinu jeste, put je dostupan.
Viši svet je skriven od nas samo onoliko koliko nam je potrebno da postignemo drugačiji način percepcije. Kada steknemo tu novu percepciju, otkrivamo da je Viša stvarnost bila prisutna sve vreme.
Link - 𝗛𝗼𝘄 𝗖𝗮𝗻 𝗪𝗲 𝗔𝘁𝘁𝗮𝗶𝗻 𝘁𝗵𝗲 𝗨𝗽𝗽𝗲𝗿 𝗪𝗼𝗿𝗹𝗱?
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.