
Šta deseta zapovest kaže
Deseta i poslednja zapovest glasi: „Ne poželi kuću bližnjega
svoga; ne poželi ženu bližnjega svoga, ni slugu njegovog, ni sluškinju njegovu,
ni vola njegovog, ni magarca njegovog, ni išta što je bližnjeg tvog”.
* Izlazak 20:17
Nas ne određuju samo naša dela već i naše namere. Svakoj akciji prethodi misao i namera. Otuda, istinsko ispravljanje ne leži samo u činjenju dobrih dela prema drugima. Ono je prvenstveno u ispravljanju namera koje stoje iza tih dela. Svaka osoba može da preispita sebe da li je ono što namerava uistinu dobro za drugog ili potajno traži neku ličnu korist od onoga što izvršava.
Žudeti predstavlja nameru da se za sopstvenu korist upotrebi nešto što osobi ne pripada, ili drugim rečima, postupati prema drugoj osobi sa egoističnom namerom. Čak i ukoliko spolja izgleda da smo uradili nešto dobro za drugoga, moguće je da je naša stvarna namera bila da iz toga izvučemo ličnu korist.
Iz tog razloga, zapovest „Ne poželi“ uči nas da ne treba da tražimo ličnu korist na račun drugoga. Naša ispravka treba da postigne takav stepen da se čak ni u našim srcima ne pojavi namera da druge iskoristimo za sopstvenu dobit. Cilj je da postignemo stanje u kojem su naše namere čiste kao i naši postupci, usmerene u potpunosti na dobrobit drugih i jačanje niti koje nas povezuju.
Link
- 𝗪𝗵𝗮𝘁 𝗗𝗼𝗲𝘀 𝘁𝗵𝗲 𝗧𝗲𝗻𝘁𝗵 𝗖𝗼𝗺𝗺𝗮𝗻𝗱𝗺𝗲𝗻𝘁 𝗦𝗮𝘆?
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.