четвртак, 16. јул 2026.

SREĆA KAO NEIZBEŽNOST POSTOJANJA

 
 Sreća kao neizbežnost postojanja 

„Šta god radili čoveku, on tvrdoglavo puzi ka groblju”, rekao je poznati satiričar Mihail Žvanecki. Ja bih to rekao drugačije: „Šta god čovek radio, on će neizbežno postati srećan, čak i ukoliko i sam to ne želi”.

Garancija sreće

Naučnici su već otkrili da društvene veze imaju ogroman uticaj na sreću. Ukoliko sam okružen optimističnim, radosnim ljudima, nehotice se zarazim njihovim raspoloženjem i osećam se srećno. I što više prijatelja imam, to se bolje osećam. 

Ovo takođe blagotvorno utiče i na fizičko zdravlje. I ne samo ovo, već i to što sa širokom mrežom kontakata čovek uvek može da računa na podršku i pomoć. Takav je zakon prirode. Svi njeni elementi – od najmanjih elementarnih čestica u atomu do gigantskih zvezdanih sistema, čitav integrisani ekološki sistem, čitava simbioza nepokretne, vegetativne i životinjske prirode – žive i razvijaju se u istom smeru: ka sve složenijem i harmoničnijem ujedinjenju. 

Dubina međusobne povezanosti svih elemenata prirode određuje kvalitet našeg života, intenzitet naših čula, našu sposobnost opstanka i sposobnost da se zaštitimo. Što su veze u društvu razvijenije, to je veća naša sposobnost da nadomestimo i ispravimo poremećaje u nekim sistemima uz pomoć resursa drugih. 

Otkrivanje Više sile

Ovakve veze moramo da izgradimo  po uzoru  na procese u našem sopstvenom telu, koje je sposobno da se samo uravnoteži, savladavajući bolest. A sve to je moguće zahvaljujući ogromnom broju unutrašnjih veza. Nijedna ćelija u telu, sama po sebi, ukoliko je odvojena nema vrednost. Ali ujedinjenjem u jedinstvenu celinu kroz višeslojne, međusobne veze, ćelije su u stanju da se međusobno podržavaju, i pomažu oslabljenom organu da se izbori sa bolešću i obnovi opštu ravnotežu.

Naše telo neprekidno prati sve svoje delove, i raspoređuje resurse u skladu sa važnosti svakog od njih za održavanje života. Kada bismo ovaj model odnosa primenili na ljudsko društvo, postigla bi se potpuna socijalna i psihološka ravnoteža, uravnotežena ekonomija i porodična harmonija. 

Da bismo ovo postigli, jednostavno treba da pravilno izgradimo naše odnose. U procesu njihovog stvaranja mi ćemo sami videti koji su nam mehanizmi potrebni da dođemo do opšte saglasnosti. I tada, u ovoj harmoniji,  otkriće nam se sila koja upravlja čitavom prirodom – Viša sila, ili Stvoritelj.

Ukoliko je radost zajednička svima 

Postoji poseban fenomen skriven u uticaju društva na osobu. Ukoliko se sa problemom suočim licem u lice unutar društva, to dele svi i tada se ne osećam usamljeno u svojoj nesreći. Ako bih oboleo od retke, teške bolesti, bio bih strašno zabrinut. Međutim, ukoliko besni epidemija i svi oko mene oboljevaju, strah tada slabi. 

Nesreća se trenutno prenosi na čitavo društvo, gde sam ja samo jedan od mnogih. Moj lični strah postaje neznatan, kao da je podeljen među milionima drugih. To se dešava nezavisno od naše želje, jer smo povezani u zajednički sistem. Moj udeo u zajedničkoj nesreći, samo je milioniti deo. 

To ne znači da će zahvaljujući bliskim vezama sa drugim ljudima naši problemi potpuno nestati – teškoće će uvek postojati. Ali osećaj straha pred njima, podeliće se na sve. U meri u kojoj sam povezan sa društvom, u toj meri lakše podnosim sve nevolje. 

Čarobno umnožavanje radosti

Ali kada radost dođe, deljenjem na sve, ona se ne smanjuje. Naprotiv, mi radost doživljavamo zajedno. Nesreću čovek doživljava duboko u sebi, ali radost se rađa spolja, u prostoru između nas. Dobra sila koja je stvorila ovaj svet utiče na sve podjednako, a da se ne deli na delove. Otuda, kada radost dođe, svako je oseća u punoj meri. 

Štaviše, zajedničko slavlje višestruko uvećava radost svakog pojedinca. Zamislite vest o pobedi u ratu. Ova radost nije podeljena na milion građana ostavljajući svakome beznačajni milioniti deo. Naprotiv, ona se umnožava million puta! Kada izađemo na ulicu i vidimo ljude koji se raduju, mi smo preplavljeni srećom – i taj osećaj je neuporediv sa onim što bismo osetili da slavimo sami ispred televizora.

Čudesno svojstvo jedinstva

Sila jedinstva poseduje jedinstveno, gotovo čudesno svojstvo: nesreću deli između svih, a radost i sreću umnožava. Ovo je osnovno svojstvo Više sile, izvora celokupnog stvaranja. I što smo joj bliži kroz naše jedinstvo, to je veća naša zajednička dobit: umesto sićušnog dela lične sreće, dobijamo sreću umnoženu milionima života. 

U takvim uslovima, niko neće moći da ostane nesrećan. Sreća će postati prirodan oblik sveopšteg postojanja. Na kraju krajeva, upravo to je bila prvobitna zamisao Više sile.

Link - Счастье как неизбежность бытия


Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.