петак, 25. септембар 2020.

OPSTANAK NAJSPOSOBNIJIH JE LAŽ KOJU GOVORIMO SAMI SEBI

 Link - “Survival Of The Fittest Is A Lie We Tell Ourselves” (Medium)

„Opstanak najsposobnijih je laž koju govorimo sami sebi” (Medijum) 

Svakog dana treba da uviđamo to da mi, uprkos rastućim tenzijama, mrzimo pogrešnog neprijatelja. Mislimo da je neprijatelj onaj čovek koji podržava drugu stranu, ili ona žena koja pripada drugoj rasi, ili ona osoba koja je na neki način više privilegovana, koja je bogatija, pametnija, lepša, srećnija, ili bilo šta drugo više što bih ja voleo da budem ili da imam. 

U ovom ratu neće biti pobednika, jer ovo i nije pravi rat. Pravi rat je rat protiv našeg sopstvenog ega i možemo da ga porazimo jedino ukoliko se protiv njega borimo isključivo zajedno sa onima koji su drugačiji od nas, koje ne volimo i koje osuđujemo, jer je to jedini savez koji naš ego nikada neće podržati. 

Ali, niko od njih nije moj pravi neprijatelj. Uvek je bilo ljudi koji su na neki način bili uspešniji od nas, i uvek će ih biti. Ali, nisu oni tu da bismo se osećali loše, i nisu tu da bismo osećali da ih ne želimo u svom životu, ili ako je moguće da uopšte ne postoje. Oni su uvek bili ovde, ali mi smo bili drugačiji. Imali smo manje lažnog osećaja sopstvene vrednosti, manje smo bili zaokupljeni sobom, ili jednostavno, manje sebični. Da, naš lični egoizam je naš neprijatelj.

Mi ne možemo da ga kontrolišemo; raste iz nas i toliko je deo onoga što jesmo da i ne osećamo da je to problem. Ali, ako ne naučimo kako da radimo sa svojim egom, to će nas odvesti do građanskog rata, jer nećemo biti u stanju da tolerišemo ničije postojanje, osim svoje i onih koji misle kao mi i liče na nas. 

U ovom ratu neće biti pobednika, jer ovo i nije pravi rat. Pravi rat je rat protiv našeg sopstvenog ega i možemo da ga porazimo jedino ukoliko se protiv njega borimo isključivo zajedno sa onima koji su drugačiji od nas, koje ne volimo i koje osuđujemo, jer je to jedini savez koji naš ego nikada neće podržati. 

Ali, to mora da bude zajednička odluka koju će doneti čitavo društvo i svi njegovi delovi, ili će ona sigurno propasti. I, da li bi trebalo da se pitate šta će motivisati ljude da sarađuju sa onima koje mrze, ili da se prema njima čak i pozitivno odnose? Odgovor je da smo istrošili opcije. Ako to ne učinimo, svi ćemo propasti. Došli smo u stanje u kojem smo potpuno zavisni jedni od drugih, a najviše zavisimo od onih koje najmanje volimo. 

Zapravo, ne samo mi, već se i sva stvarnost sastoji od suprotnosti koje nadopunjuju jedna drugu. Oni se ne vole, ali su potpuno zavisni jedni od drugih i njihovo lično postojanje garantuje i održava postojanje njihove suprotnosti ili „rivala”. 

Zamislite „noć” bez „dana”, „zimu” bez „leta”, „suvo” bez „vlažnog”. Ili, kada su u pitanju ljudi, mislite na crnce bez belaca, republikance bez demokrata, liberale bez konzervativaca. Možete li da zamislite novčić koji ima samo jednu stranu? To je način na koji smo zavisni jedni od drugih.

Mi  mislimo  da  je Darvin,  kada je otkrio princip „Preživljavanje najsposobnijih”, pod tim mislio da opstaju samo najpodliji i najratoborniji. Ovo je potpuno pogrešno tumačenje njegovih reči, koje nam nameće naš drski ego. U knjizi koju su Brajan Hare i Vanesa Vuds nedavno objavili pod naslovom Preživljavanje najljubaznijih, piše da se „za Darvina i savremene biologe ‘preživljavanje najsposobnijih’ odnosi na nešto vrlo specifično – sposobnost preživljavanja i ostavljanja za sobom održivog potomstva. Nije se mislilo na to da se ide dalje od toga”. Štaviše, autori dodaju da je „Darvin bio neprestano impresioniran ljubaznošću i saradnjom koju je primećivao u prirodi”, i citiraju njegovu knjigu Pad čoveka, gde se kaže: „Te zajednice, koje su uključivale najveći broj najsaosećajnijih članova, najbolje bi procvetale i odgajale najveći broj potomaka”. 

Krenuli smo u suprotnom smeru. Razbijamo našu društvenu strukturu, razdvajamo zajednice i demontiramo državu. U takvim okolnostima ni sami nećemo preživeti. A jedini krivac je ljudski ego. Sada smo u tački kada treba da se, ili udružimo protiv toga i pomognemo jedni drugima da to prevaziđemo, podstičući jedni druge na povezivanje i pokušavajući da se ujedinimo sa onima koji su drugačiji od nas, ili će ego pobediti i svi ćemo sve izgubiti.


Autor:
  Dr Mihael Lajtman

SVI ZAJEDNO U ZAVRŠNOJ FAZI

Link - All Together In The Home Stretch

Svi zajedno u završnoj fazi

Stvoritelj nas obavezuje da sledimo program stvaranja i zato nam pokazuje da je štetno da ostanemo odvojeni jedni od drugih. Ali, kako On može da nam pokaže da je to štetno?

Jedino na štetu patnje, inače nećemo shvatiti da je odvojenost zlo. Zato je Stvoritelj prisiljen da našoj odvojenosti pridoda neki neprijatan događaj kako bismo mogli da počnemo da ga osećamo.

Kroz pandemiju virusa korona, mi moramo da osetimo da smo u nevolji zbog naše odvojenosti. Moramo da povežemo svoja fizička i duhovna stanja u jedno. Činjenica da smo duhovno toliko udaljeni i da ne osećamo koliko je povezanost lepa, jeste uzrok svih nedaća koje nam dolaze. Sam virus nije tako strašan, ali to što pokriva čitav svet parališe ceo naš život. Da je pogodio samo jednu zemlju, ne bi privukao takvu pažnju.

Ali, zato što dolazi od sasvim druge instance, od globalne duhovne sile širom čitave zemaljske kugle, od duhovnog stanja, od programa kraja globalne ispravke, on privlači na sebe posebnu pažnju i sve uvlači u zbunjenost i nedoumicu.

Naučnici ne mogu da pronađu rešenje i nema nade da će vakcina uskoro stići. Ova epidemija nije slična nijednoj prethodnoj, one su bile više lokalne, nisu bile usmerene na ispravku poslednje generacije i nisu potekle iz zajedničke sile nazvane Mesija, koja deluje na celo čovečanstvo. Ovo je prvi put da se susrećemo s njom .

Zbog toga se preduzimaju ovakve mere. Uostalom, zašto se čini da je neophodno da se zaustavi sva industrija širom sveta, uništi ekonomija svih zemalja i radikalno promeni čitav život ljudi samo zbog nekog virusa? I, da je bio rat koji bi pobio milione, ne bi nas zaustavio, ljudi bi nastavili da se bore. Zašto zaustavljamo svoje živote zbog virusa korona?

To je zato što ova snaga dolazi od Gore – sa mesta gde smo već zajedno povezani. I, ova sila dolazi da nam pokaže da moramo da se povežemo ovde, u ovom svetu.

Zato ga ne razumemo i zbunjeni smo. Postepeno, mi ćemo početi da slušamo način na koji nas Stvoritelj uči i počećemo da razumemo kako se odnosi prema nama i šta želi od nas.

Kroz ovo, mi ćemo čuti glas Stvoritelja, osetiti Njegove postupke i moći ćemo da odgovorimo na njih. Približićemo se jedni drugima i odmah ćemo videti kako epidemija jenjava. A onda ćemo ponovo upasti u svoj egoizam, i epidemija će se vratiti.

Na taj način, mi ćemo se približavati i udaljavati, poput deteta koje se popne ocu u zagrljaj, pa pobegne od njega, zatim se uplaši psa i traži da ga ponovo uzme. Na isti način, Stvoritelj nas uči kako da uvek težimo povezanosti s Njim.

Jedina razlika između ovog i duhovnog sveta je u tome ko vlada: ja ili Stvoritelj. Ova pandemija trebalo bi da nas pogura do promene snaga.

Stvoritelj uzima u obzir globalnu ispravku čitavog sveta: On razmišlja o budućnosti čovečanstva, povezujući sve u jedan Kli i ispunjavajući ga Višom svetlošću. Mi smo već stigli do završne faze ispravke - Stvoritelj više nije toliko sakriven.

Mi smo ti koji ne možemo da otkrijemo Njega, a On se ne sakriva, već utiče na nas kroz povezanost između nas. I tako, mi osećamo globalni udar nad svima, i to ne negde više, negde manje, već svuda. Uostalom, mi smo već  u završnoj fazi i jedino što treba je da stignemo do cilja: do globalne povezanosti.


Autor:
  Dr Mihael Lajtman

четвртак, 24. септембар 2020.

SVI U JEDNOM ČAMCU

 Link - All In One Boat

Svi u jednom čamcu

Iz dana u dan, situacija u cijelom svijetu ide na gore. Ona ukazuje na to da se čovječanstvo ne kreće u pravom smjeru i da nimalo ne ublažava svoje loše stanje.

Umjesto da ide putem svjetlosti, koja je poželjna za stvaranje i Stvoritelja, čovječanstvo, usled nedostatka razumijevanja onoga što se dešava i što treba da se uradi, ide putem patnje, i umjesto prirodnog razvoja stvari, ono je pod pritiskom sila koje nas tjeraju da idemo dalje. I tako, mi slijedimo taj put kao da nemamo drugog izbora.

Ne možemo reći da postoji prava svijest o zlu, ali jasno je da je stanje loše i da više ne može da se popravi, već će biti samo gore i gore. Kriza pogađa svakoga, i obične radnike i menadžere. Mnogi već uviđaju da ovo nije samo virus, već jedan fenomen koji će promijeniti cijeli naš život. Ovo svakim danom postaje sve jasnije.

U isto vrijeme, ljudi se i dalje nadaju da će, ako se lijek za korona virus brzo pronađe, moći da se vrate svom starom životu. Oni ne razumiju da virus ne pogađa samo naše zdravlje, već je to mnogo dublje. Priroda je započela globalni tretman čovječanstva. Ona nije tražila da se mi zatvorimo u kuće, da budemo na distanci od dva metra, niti nam je zabranila da komuniciramo, da proslavljamo vjenčanja, da sjedimo u restoranu sa prijateljima.

Priroda je imala potpuno drugačiju namjeru: ona je htjela da nam da mjesta, slobodan prostor, vrijeme i priliku da razumijemo i osjetimo zašto se sve ovo dogodilo, sa kojom svrhom. Ovo nije samo epidemija, već jedan veći, integralni, globalni i veoma poseban fenomen. Teško ga je odmah u potpunosti shvatiti, ali čovječanstvo se već približava tome.

Udarci su najsigurniji način da se dođe do našeg uma i srca i da nas natjera da budemo svjesni našeg stanja. Moramo da se potrudimo da ljudima objasnimo zašto nam priroda ovo radi. Priroda je jedan integralni, globalni mehanizam koji djeluje na nas i postepeno nas vodi putem evolucije, odnosno programa stvaranja. Mi se razvijamo shodno jednom višem planu.

Nauka Kabale nam objašnjava kakav je to program i koje korake treba da preduzmemo. Nemoguće je pobjeći od ovog programa. Može se promijeniti samo metod našeg napredovanja ka ujedinjenju, kao i cilj razvoja, od lošeg ka dobrom.

Isto je tako kod podizanja djece - ako dijete sluša roditelje, oni fino postupaju sa njim, a ako ono neće da sluša, vi onda morate da pojačate pritisak, čak i da ga kaznite. Kaže se da ”onaj ko štedi prut, mrzi svog sina” (Izreke 13:24). Cilj je od početka definisan i mi do njega moramo da dođemo.

Uskoro ćemo ostati bez novca, bez hrane. Što prije objasnimo pravi razlog, manje ćemo dobiti onih udaraca koji imaju za cilj da čovjeka povedu ka novom, ispravnom poretku života.

Ne možemo da čekamo da ovo urade sile prirode koje na nas udaraju, a koje izgleda da nemaju nikakvog osjećanja niti samilosti. One su nam došle nakon što nismo obraćali pažnju na upozorenja iz prirode i nismo se trudili da idemo pravim putem.

Neophodno je svima da objasnimo da ne treba kriviti ni epidemiju, ni virus. Jednostavno, postoji jedna sila koja djeluje veoma grubo i primorana je da na nas vrši pritisak, kao roditelj na neposlušno dijete. Mi moramo da se razvijamo, to je neupitno.

Ali, možemo da odaberemo dobar, lagan, divan i brz put ako naše srce i um usmjerimo ka cilju koji nas vodi ka: našem ujedinjenju i organizaciji života na ovoj zemlji, koji će imati jednostavnu i dobru formu. Sa materijalne strane, čovjek treba da ima samo ono što je neophodno. Glavno je usmjeriti sebe ka duhovnom razvoju, to jeste ka povezivanju od srca do srca.

Ljudi se iz dana u dan osjećaju sve više nesrećni i ne mogu da zamisle sliku budućnosti ka kojoj nas vodi priroda. Oni misle da je ovo samo jedna bolest i da ćemo se jednog dana od nje izliječiti. Hajde da potrošimo nešto novca na nju, neko će se razboljeti, neko i umrijeti, ali na kraju, epidemija će da se završi i mi ćemo se vratiti normalnom životu.

Sve zemlje se bore da se vrate svom normalnom životu. Svi političari nas ubjeđuju da imaju rešenje da se već sutra vratimo starom životu. On nam je svima poznat i poželjan jer razumijemo kako se u njemu živi.

Ali, nemoguće je proces evolucije da vratimo unazad. Iz istorije možemo da vidimo da mi prelazimo iz stanja u stanje i krećemo se iz faze u fazu. Sada nam priroda traži da se pokrenemo ka novoj fazi u kojoj čovječanstvo mora da približi ljude. Uz to, mi moramo da vodimo računa i o našem domu, našoj planeti i zajedno da se brinemo o našoj budućnosti.

U konačnom, svi zavisimo jedni od drugih. Ne možemo da pravimo razlike između naroda, zemalja, već moramo da mislimo o globalnom stanju.

Hajde da svako od nas bude egoista koji misli samo na sebe, koga nije briga ni za koga drugoga na svijetu, ali ako hoćemo da opstanemo, moramo da mislimo o svakome. Naposletku, svi smo mi u jednom čamcu.


Autor:
  Dr Mihael Lajtman

уторак, 22. септембар 2020.

PJESMA IZ SRCA

 


Pjesma iz srca - Measara ola atfila

Negdje u tišini noći 
šapat ljubavi budi se unutar nas 
Negdje u tami jeste plamen Svjetlost 
u srcima našim kroz patnju vodi nas 

Godine u traženju vjetra 
u kojem blago života skriveno je  
Odgovor će doći od Gore  – 
čitav svijet spojen u viziji ljubavi

Iz srca pjevamo svi istu pjesmu
jedan smo glas u ritmu ljubavi
Iz srca pjevamo svi istu pjesmu
jedan smo glas u ritmu ljubavi

Pjesma se sa suncem rađa
iz tišine dolazi i poziva sve
Ujedinjeni stojimo i jedan smo glas
Vrijeme je zahvalnosti
Vrijeme je radosti
I, sve se jasno vidi
sad zidova više nema
između svih nas

Zajedno u ovom okeanu ljubavi
u dubini srca, svi kao jedan
Iz srca pjevamo svi istu pjesmu
jedan smo glas u ritmu ljubavi

Iz srca pjevamo svi istu pjesmu
jedan smo glas u ritmu ljubavi
Iz srca pjevamo svi istu pjesmu
jedan smo glas u ritmu ljubavi
Iz srca pjevamo svi istu pjesmu
jedan smo glas u ritmu ljubavi

KAKO SE IZVUĆI IZ PATNJE



Kako se izvući iz patnje

Pitanje: Kako da ne  prenesemo patnju  na druge? Da li treba da sakrijemo kada patimo? 

Odgovor: Preporuka je da ljudima ne prenosite negativna osećanja. To da prenesete patnju da bi  vama bilo  lakše jeste super-egoizam. Naprotiv, mi moramo da pokušamo da se igramo pred ljudima i da pred njih postavimo  „dobro lice“. 

Pitanje: To tako treba  uprkos činjenici da  patite i da se osećate loše? 

Odgovor: Da. Tada ćete se brzo izvući iz toga, jer kad pokažete drugima da ste dobro raspoloženi, sami ćete u to ući.
 
Pitanje: Da li je to da se na neki način izvlačite iz svoje patnje i ulazite u dobro raspoloženje kako biste ga preneli drugima? Ovo je u stvari visoka akrobatika. Šta je sa kabalistom kada pati? 

Odgovor: Kabalista se, trpeći, smeje sebi. Stvarno se smeje sebi. Jer uopšte nema razloga za patnju! Osim zbog naše sitne sebičnosti. 

Otuda, ako se tome smejete, možete brzo izaći iz toga. Video sam to kod svog učitelja. Ovo je, naravno, odličan primer kako se čovek može uzdići iznad patnje.

Pitanje: Ali, da li u tom trenutku osećamo patnju? 

Odgovor: Naravno. Patnju ne možete ukloniti. Možete samo da pokušate da se uzdignete iznad nje. U principu, prema kabali, zabranjeno je uništavati patnju, iskoreniti je ili izbrisati njen izvor, već je neophodno uzdići se iznad nje. 

Pitanje: Prema tome, postoji i patnja i moje uzdizanje iznad nje? 

Odgovor: Da. Tada, u razlici između njih, počinjete da osećate veličinu Stvoritelja.


Autor:
  Dr Mihael Lajtman

понедељак, 21. септембар 2020.

UJEDINJENA SRCA

 


Ujedinjena srca 

Tu, na mestu davanja
u srcu proboja
tu vetrovi ljubavi
kroz beskraj nose nas

Tu je mesto davanja,
i, evo, kreće napad,
da postignemo beskraj 
jer tamo postoji ljubav 

Svi osećamo isto
mi uzdižemo MAN
ujedinjenih srca
da nadiđemo zlo
ujedinjenih srca
u povezanosti pravoj

Jer nas vodi Jedno -
cilj i Nebesa za nas
Svet će postati tama
ne probudimo li se sad
Svet će postati tama
ne probudimo li se sad

U vremenu Zohara,
vere i spasenja,
snažno idemo napred,
jedan čovjek u srcu jednom

U svetu gde smo Jedno
u svetu gde smo slobodni
nadahnuti Svetlošću
večne ljubavi puni

Povedi nas do tog mesta
gde licem u lice stojimo
u trenutku večnosti
u zagrljaju bratskom
u trenutku večnosti
u zagrljaju bratskom 

Ovde ljubavi ima
davanja mesto je tu 
došao je trenutak
da Radost se izlije 
Došli smo da kažemo: 
mi radićemo i slušati

Svi osećamo isto
mi uzdižemo MAN
ujedinjenih srca
da nadiđemo zlo
ujedinjenih srca
u povezanosti pravoj

Ovde ljubavi ima
davanja mesto je tu 
došao je trenutak
da Radost se izlije 
Došli smo da kažemo: 
Mi radićemo i slušati

U trenutku večnosti
U zagrljaju bratskom 
U trenutku večnosti
U zagrljaju bratskom 
U povezanosti pravoj
U povezanosti pravoj



United hearts

In the place of bestwal
In the heart of attack
Ever in the unbounded
Winds of love at our back

Here is a place to bestow
Here comes the attack
To reach the infinity
In that place there is love 

The feeling is the same
We elevate the MAN
United hearts
So we’ll overcome evil
United hearts
The conection is real

We are led by One
Purpose and heaven for us
The world will turn into darkness
If we don’t wake up now
The world will turn into darkness
If we don+t wake up now

In the times of The Zohar
Faith and redemption
Going forward forcefully
One man with one heart

In a world where we are One
In a world where we are free
We are inspired by light
Full of eternal love

Carry us to the place
Where we stand face to face
In eternity’s moment
In our brother’s embrace
In eternity’s moment
In our brother’s embrace

Here there is love
Here bestowal dwells
The moment has come
Joy erupts
We came here to decide
We shall do and we shall hear

The feeling is the same
We elevate the MAN
United hearts
So we’ll overcome evil
United hearts
The conection is real

Here there is love
Here bestowal dwells
The moment has come
Joy erupts
We came here to decide
We shall do and we shall hear

In eternity’s moment
In our brother’s embrace




BRIGA JEDNIH ZA DRUGE



„Briga jednih za druge leči“ (Medium)

Već duže vreme prolazimo kroz krizu koja je razbila svaki aspekt našeg života. Sve što smo znali nestaje. Moramo da počnemo ispočetka, ali ne znamo kako. Umesto toga, čekamo i nadamo se vakcini. Ali ako oklevamo, to je vrlo loše za nas; to samo utiče da neophodne promene budu bolnije i sporije. 

Virus pogađa sve nivoe: biološki, emocionalni i socijalni. Međutim, njegovi udarci nisu slučajni; imaju jasnu putanju: da nas odvoje jedne od drugih, što je da vežbamo socijalno distanciranje i rekonstruišemo naše odnose na način koji nije štetan. Virus je možda patogen za naša tela, ali je lek za naše društvo.

Što pre uvidimo da se više nećemo vratiti na način kako smo živeli pre virusa, to bolje za nas. Da bi se to dogodilo, moramo da razumemo kroz šta prolazimo i šta se dešava oko nas. 

Virus pogađa sve nivoe: biološki, emocionalni i socijalni. Međutim, njegovi udarci nisu slučajni; imaju jasnu putanju: da nas odvoji jedne od drugih, što je  da vežbamo socijalno distanciranje i rekonstruišemo naše odnose na način koji nije štetan. Virus je možda patogen za naša tela, ali je lek za naše društvo. Možda je to teško videti u ovom trenutku, sa svim kontradiktornim izveštajima i pogrešnim informacijama kojima nas hrane iz svih pravaca, ali ako sledimo naredbe date od strane vlasti, bez obzira na to da li su one korisne ili ne u izlečenju naših tela, otkrićemo da nam pomažu, verovatno nenamerno, da izgradimo zajednicu koja  brine i osnažimo našu međusobnu odgovornost.

Ne bismo smeli da poštujemo uputstva za nošenje maski ili pranje ruku ili držanje distance  od šest stopa, u nameri da  zaštitimo jedino sebe. Ovo bi samo produžilo trenutni, štetni stav koji nas je doveo do mesta gde smo i sad. Umesto toga, trebalo bi da sledimo ova uputstva kako ne bismo zarazili druge. Da li sprečavamo zarazu ili ne, zaista je nevažno. Ono što je ovde ključno, jeste da ovo potpuno preokrene naš odnos prema drugima u poređenju sa stavom koji obično imamo. 

Ako većina ljudi zauzme takav stav ili da svi misle o zdravlju komšija i preduzmu odgovarajuće mere da ga podrže, to će načiniti revoluciju u društvu. Neće biti važno šta je podstaklo promenu, ali jednostavna činjenica da se promena dogodila, učiniće čuda. A pošto se to ne bi dogodilo da nije bilo korona virusa, otkrićemo da je virus taj koji nas je doveo na novi nivo povezanosti. 

Naravno, u takvom stanju zajedničke brige, lanci zaraze će se pokidati i virus će nestati za nekoliko nedelja. Ali, što je još važnije, otkrićemo da se naše društvo podiglo na novi nivo brige jednih za druge, na novi nivo kohezije i nećemo želeti da se vratimo otuđenosti, usamljenosti i sumnjičavosti koje smo gajili pre početka kovid 19. Umesto toga, želećemo da nastavimo da razvijamo novi program  po  kojem briga jednih za druge leči.


Autor:
  Dr Mihael Lajtman

AKO SAMO ŽELIMO DA ŽIVIMO



Ako samo želimo da živimo

Svet je već prošao sve pripremne faze: i ultradesničarski i ultralevičarski režim i došao do potpune konfuzije i nerazumevanja. Niko ne zna šta dalje da radi, i ovde se sada otkriva direktan put.

Tokom istorije čovečanstva, na putu evolucije, smišljali smo gde da idemo: levo ili desno. Ali na kraju, vidimo da nam nije preostalo ništa, u ćorsokaku smo po pitanju svih oblasti: ekologije, ljudskog društva, obrazovanja, čitavog našeg života.

Isprobali smo sve metode i uverili se da nije preostao nijedan metod ili program kojim bismo mogli da napredujemo. Ne postoji ništa što bi privlačilo spreda ili guralo otpozadi. Nije nam jasno šta da radimo.

Na ovom mestu, otkriva se metoda nauke o mudrosti kabale koja nam objašnjava da smo u takozvanoj poslednjoj generaciji upravo zato što smo već iskusili sve puteve. Probali smo da koristimo svoj egoizam i na desnoj i na levoj strani, sve u egoističnoj formi. 

Uronjeni smo u svoj egoizam i možemo u njemu ili primati ili davati. Ali obe ove akcije, proizvedene u egoizmu, dovode do uništenja: i u slučaju primanja - kao u nacističkoj Nemačkoj, i uz davanje - kao u komunističkoj Rusiji. Već smo potpuno iscrpeli ove egoistične forme, i desno i levo. I, ništa drugo nam nije preostalo. 

Sada treba samo da se uzdignemo na drugi sprat, do onoga što se naziva vera iznad znanja, do sile davanja, umesto do sile primanja. Već smo do kraja iscrpeli ovu silu primanja pokušavajući da pronađemo načine razvoja. Ne postoji način da se dalje razvijamo u egoizmu. Na ovom egoističnom planu nema više šta da se uradi; svi pokušaji će nas odvesti do novog uništenja. 

Čak i ako ništa više ne uradimo, već smo uradili toliko toga lošeg za našu planetu da ćemo neizbežno i dalje kliziti sve niže i niže, čak i da ništa više ne naštetimo. Preostalo je još nekoliko decenija i život na Zemlji biće završen. 

Ljudski egoizam se može ispraviti jedino metodom kabale uz pomoć sile primljene od Gore, koja nas uzdiže iznad našeg egoizma. Tako gradimo pravu vezu među ljudima. U Nemačkoj su to želeli da urade na svoj način, u Rusiji na svoj način: jedni na desnoj strani, drugi na levoj strani. Oba pokušaja rezultirala su uništenjem.

Sad je pitanje: šta da radimo? Da se uzdignemo na duhovni nivo, iznad egoizma, i počnemo da radimo zarad davanja - čovečanstvu preostaje jedino ovaj način. Uzdići se na duhovni nivo znači činiti sve za dobro ljudi.
 
Ne možemo više da koristimo svoj egoizam. Svi ljudi moraju da razumeju, osete i izvuku zaključke iz svojih života, da nas upotreba egoizma uništava na nepokretnom, vegetativnom i životinjskom nivou, u polju ekologije i na ljudskom nivou u sferi društva.

Drugog izlaza nema. Jednostavno, ako želimo da živimo, onda više ne možemo da se ljuljamo ni levo ni desno, već moramo da se uzdignemo iznad svoje prirode.


Autor:
  Dr Mihael Lajtman

субота, 19. септембар 2020.

ROŠ HAŠANA - DA LI ĆE BITI GORE PRE NEGO ŠTO BUDE BOLJE?



„Roš Hašana – da li će biti gore pre nego što bude bolje?“ (Bizkatalist)

Uskoro ćemo proslaviti, jevrejsku Novu godinu, Roš Hašana kao nijednu do sada. Sinagoge širom Amerike i sveta prilagođavaju svoje službe ograničenjima kоје kovid 19 traži, limitirajući fizička okupljanja. Pored gubitka mnogih života, pojedinci i čitave zajednice duboko su pogođeni udarima koje pandemija stvara na polju ekonomije, uzrokujući pustoš u talasima koji idu jedan za drugim i koji su podstakli antisemite da krive Jevreje za stvaranje i širenje virusa. Mračna budućnost izgleda kao najrealniji scenario, ali on bi definitivno mogao da se promeni ukoliko bi našu sudbinu videli kao jedinstven, nedeljiv plan.
  
A sada se dešava suprotno. Podele, mržnja prema sebi i sukobi koji postoje među američkim Jevrejima, signaliziraju na unutrašnju rascepkanost koja ugrožava kontinuitet živahnog jevrejskog života sada i za generacije koje dolaze. Izrael, politika, oni koji se razmatraju za Jevreje – ove teme još više potpiruju goruće sukobe u našoj zajednici.

Zanimljivo je da je kovid 19 došao ne pridajući pažnju tome ko je religiozan, a ko sekularan, levičar ili desničar. U međuvremenu, ne uspevamo da sagledamo širu sliku, a to je preteća kriza izazvana virusom koji nikoga ne zanemaruje. Kovid 19 se pojavio i naš uobičajen život zaustavio sa jasnom svrhom da nas natera da razmišljamo o sebi i svojim egoističnim pogledima prema drugima i okolini. 

Kako možemo da razumemo opštu nameru kada smo toliko zauzeti svađama i sukobima?

Nažalost, u prazničnu sezonu ulazimo s povezom oko očiju, zaokupljeni povratkom rutini i uobičajenim borbama za moć, brinući samo o svojim ličnim interesima. Krajnje je vreme da se zaustavimo i čvrsto uhvatimo novu godinu kao jedinstvenu priliku za introspekciju i promene. Roš Hašana, od hebrejskog „Roš Hašinui“ (heb: početak promene), označava ne samo početak hebrejskog kalendara, već isto tako simbolizuje obnovu – vreme za unutrašnju procenu naših misli prema drugima i namere koja stoji iza naših postupaka. 

Nama sada upravlja naš intelekt koji odmah pravi kalkulacije o tome kako da egoistične odnose najbolje sledimo u svoju korist, podstičući razdvajanje i sukobe. Došlo je vreme da nas inspiriše viši, sveobuhvatniji i staloženiji način razmišljanja, koji će nam pomoći da otvorimo oči i prepoznamo svoje iscrpljujuće i jalove borbe u ovom životu i da umesto toga izaberemo promenu. 

Kako je moguća tako značajna transformacija? Snagom prirode – silom koja dosledno radi na objedinjavanju svih detalja stvarnosti, koja sve nas obuhvata i povezuje kao jedno, koja nadilazi naše ograničene i sebične namere – duboka promena je sigurna. 

Naš problem je to što smo trenutno u stanju suprotnom prirodi, u kojoj sve funkcioniše u ravnoteži. Zbog toga što se ne integrišemo u veći sistem, u kojem živimo kroz međusobno narušene odnose, priroda će nastaviti da pojačava uticaj pandemije dok ne odreagujemo i ne ujedinimo se. Našim životima već upravljaju zatvaranja, ograničenja, neizvesnosti, a svaki sledeći udarac biće još bolniji od prethodnog, sve dok ne uložimo napore da poboljšamo povezanost u našim ljudskim odnosima. 

Međutim, ne treba da čekamo da se situacija pogorša. Stvari mogu da postanu bolje ukoliko počnemo da se pitamo koji je osnovni uzrok virusa korona, naučimo iz života šta je neophodno za naše postojanje, i pristupamo jedni drugima na zdrav i brižan način. Priroda, koja je poput zaokruženog i povezanog sveta oko nas, pokušava da nas nauči da živimo u harmoniji i miru, i da to bude iz želje da činimo dobro drugima, primenjujući osnovno jevrejsko načelo „voli bližnjeg svog kao sebe sama“, i preobražavajući naša srca. 

Silu koja pokreće pozitivne promene mi budimo onda kada napravimo korak ka povezanosti, kada se približimo i smanjimo velike jazove između nas. To možemo da načinimo ili protiv sopstvene volje ili proaktivno, otvorenih srca. Ne treba čak ni da brišemo negativna osećanja i nesuglasice među nama, već samo da se uzdignemo iznad njih u duhu „ljubav će pokriti sve grehe“ (Mudre izreke, 10:12). Ukratko, snaga ljubavi koju aktiviramo povezanošću naših srca, iznad svega što nas razdvaja, upravo je to ono što će zasladiti našu sudbinu kao jevrejskog naroda i kao pojedinaca, održavajući nas snažnim i zdravim. Srećna Roš Hašana!


Autor:
  Dr Mihael Lajtman

петак, 18. септембар 2020.

VAKCINA JE VEĆ U SVAKOM SRCU



Vakcina je već u svakom srcu

Glavna stvar u borbi protiv korona virusa je razumevanje same bolesti. Dok ne shvatimo u kakvom smo stanju, nećemo moći da pređemo na sledeću fazu u lečenju. Napokon, priroda nam neće dati čudotvorni lek koji će nam omogućiti da virus zaustavimo i zaboravimo na njega.

Svrha prirode nije da nas vodi kroz bolest i leči. Priroda želi da nas kroz patnju od virusa primorava da otkrijemo ljudski faktor u njoj, odnosno našu međusobnu nepovezanost i neljubazne odnose.

A onda ćemo ispraviti stav jednih prema drugima, kako bismo počeli da brinemo o tome šta drugi ljudi misle i osećaju, razumećemo šta im je u srcu. Ako ne uspostavimo takav odnos, nastavićemo da patimo od korona virusa ili drugih virusa koji stoje iza njega u dugom nizu. Epidemija se neće završiti jer smo u novoj eri i dužni smo da ispravimo odnos prema drugim ljudima.

Svako loše stanje je rezultat naše mržnje jednih prema drugima. Sama realizacija ovoga već služi kao početak lečenja. Ako čovečanstvo čuje ovu poruku, to je već polovina leka. Ne trebaju nam sve ove vakcine. Svaka zemlja sada pokušava da prva izda vakcinu protiv korona virusa, ne kako bi izlečila čovečanstvo, već da bi zaradila na tome.

Ovo je upravo suprotna akcija. Svaka zemlja želi da proda vakcinu. Oni nisu ponosni na činjenicu da mogu spasiti celo čovečanstvo, ne nude je svima na način: „Uzmite našu vakcinu i lečite se!“ Ne, oni kažu: „Kupite ovo.“ Odnosno, ovde se ponašamo upravo suprotno od načina na koji nas ovaj udarac usmerava. Tako da vakcina neće doneti poboljšanje.

Ali, mi već imamo lek za korona virus, imamo vakcinu. I vrlo je jednostavno: ljubazan odnos jednih prema drugima neutrališe sve viruse. Da li ste želeli vakcinu? Imate je! Svako u srcu ima lek za virus. Iskoristi to! Nije potrebno ništa više osim ovoga.

Ovaj antivirus u srcu jeste ljubav, jedinstvo, bliskost srca. To je najpouzdaniji lek koji uništava sve viruse. Krenimo sa kliničkim ispitivanjima poput probnih vakcina koje se sada testiraju. Organizovaćemo grupu u kojoj će ljudi zaista početi da se zbližavaju i budite sigurni da na njih neće uticati korona virus.

I, u tome, žena sa majčinskim srcem ima posebnu ulogu. Ako žene zaista žele da se reše korona virusa i da shvate da je to moguće zahvaljujući njihovim zajedničkim naporima, one bi to mogle da učine.

U suprotnom, epidemija će rasti, jer je leto gotovo i deca se vraćaju u školu. A tada će doći vreme za praznike, svečana okupljanja i molitve. Ako sve ostavimo kako jeste, udarcima neće biti kraja. Priroda neće popustiti.

U novoj smo eri nazvanoj „poslednja generacija“ i moramo zavoleti svog bližnjeg kao sebe. Samo ovo može biti lek za sve bolesti koje sada očekuju čovečanstvo, u svim oblicima. Ne znamo ni odakle da očekujemo udarce, ali oni će doći.

Nadamo se da će nas žene širom sveta čuti i razumeti da u srcu svake osobe, a posebno žena, postoji snaga koja može spasiti svakoga. Čini se da odnos među ljudima nema veze sa virusom, sa hemijom i biologijom, ali u stvari ima. Naš odnos ima najvišu, skrivenu moć, i zato, samo ako ih ispravimo, moćićemo da se nosimo sa virusima. U suprotnom ćemo svi patiti, a pre svega žene.

Razumevanje da se virus pojavljuje kao rezultat egoistične veze između nas, a dobri odnosi uništavaju virus i služe kao lek - upravo ovo znanje će već početi da nas leči. Dobri odnosi su izvor svakog dobra, a nedostatak takve veze izvor je svakog zla, a korona virus je namenjen da nam to dokaže.

Žena kao majka treba da usmeri celu porodicu da se ljubazno odnose prema drugima. Da li se sećate kako nas je majka upućivala, šaljući nas u školu ili šetajući dvorištem: „Budi dobro dete, ne svađaj se, pa onda ni tebe neće povrediti. Pređite ulicu samo na odgovarajućem prelazu. Vodite računa o drugima, pomozite im, a onda će i oni vama pomoći“. To se zove biti „dobro dete“. Pa budimo svi dobra deca. A žene, majke, moraju nam to reći. Uostalom, time ništa ne gubimo!

Zašto decu učimo da se dobro ponašaju na ulici i uvereni smo da će im to doneti dobro? Jer znamo da dobrota uzvraća ljubaznost. I ovde je isto, postanimo ljubazniji jedni prema drugima i vidimo kako to pomaže. A, ako se odjednom ne uništi korona virus, šta onda gubimo ograničavanjem svoje sebičnosti, što nam ona donosi toliko problema?

Vredi probati lek koji je već u nama. Već postoji, ne treba ništa da izmišljamo. I siguran sam da ćemo, ako koristimo ovaj lek koji nam je u srcu, pobediti sve viruse.


Autor:
  Dr Mihael Lajtman