SVI U JEDNOM ČAMCU

 Link - All In One Boat

Svi u jednom čamcu

Iz dana u dan, situacija u cijelom svijetu ide na gore. Ona ukazuje na to da se čovječanstvo ne kreće u pravom smjeru i da nimalo ne ublažava svoje loše stanje.

Umjesto da ide putem svjetlosti, koja je poželjna za stvaranje i Stvoritelja, čovječanstvo, usled nedostatka razumijevanja onoga što se dešava i što treba da se uradi, ide putem patnje, i umjesto prirodnog razvoja stvari, ono je pod pritiskom sila koje nas tjeraju da idemo dalje. I tako, mi slijedimo taj put kao da nemamo drugog izbora.

Ne možemo reći da postoji prava svijest o zlu, ali jasno je da je stanje loše i da više ne može da se popravi, već će biti samo gore i gore. Kriza pogađa svakoga, i obične radnike i menadžere. Mnogi već uviđaju da ovo nije samo virus, već jedan fenomen koji će promijeniti cijeli naš život. Ovo svakim danom postaje sve jasnije.

U isto vrijeme, ljudi se i dalje nadaju da će, ako se lijek za korona virus brzo pronađe, moći da se vrate svom starom životu. Oni ne razumiju da virus ne pogađa samo naše zdravlje, već je to mnogo dublje. Priroda je započela globalni tretman čovječanstva. Ona nije tražila da se mi zatvorimo u kuće, da budemo na distanci od dva metra, niti nam je zabranila da komuniciramo, da proslavljamo vjenčanja, da sjedimo u restoranu sa prijateljima.

Priroda je imala potpuno drugačiju namjeru: ona je htjela da nam da mjesta, slobodan prostor, vrijeme i priliku da razumijemo i osjetimo zašto se sve ovo dogodilo, sa kojom svrhom. Ovo nije samo epidemija, već jedan veći, integralni, globalni i veoma poseban fenomen. Teško ga je odmah u potpunosti shvatiti, ali čovječanstvo se već približava tome.

Udarci su najsigurniji način da se dođe do našeg uma i srca i da nas natjera da budemo svjesni našeg stanja. Moramo da se potrudimo da ljudima objasnimo zašto nam priroda ovo radi. Priroda je jedan integralni, globalni mehanizam koji djeluje na nas i postepeno nas vodi putem evolucije, odnosno programa stvaranja. Mi se razvijamo shodno jednom višem planu.

Nauka Kabale nam objašnjava kakav je to program i koje korake treba da preduzmemo. Nemoguće je pobjeći od ovog programa. Može se promijeniti samo metod našeg napredovanja ka ujedinjenju, kao i cilj razvoja, od lošeg ka dobrom.

Isto je tako kod podizanja djece - ako dijete sluša roditelje, oni fino postupaju sa njim, a ako ono neće da sluša, vi onda morate da pojačate pritisak, čak i da ga kaznite. Kaže se da ”onaj ko štedi prut, mrzi svog sina” (Izreke 13:24). Cilj je od početka definisan i mi do njega moramo da dođemo.

Uskoro ćemo ostati bez novca, bez hrane. Što prije objasnimo pravi razlog, manje ćemo dobiti onih udaraca koji imaju za cilj da čovjeka povedu ka novom, ispravnom poretku života.

Ne možemo da čekamo da ovo urade sile prirode koje na nas udaraju, a koje izgleda da nemaju nikakvog osjećanja niti samilosti. One su nam došle nakon što nismo obraćali pažnju na upozorenja iz prirode i nismo se trudili da idemo pravim putem.

Neophodno je svima da objasnimo da ne treba kriviti ni epidemiju, ni virus. Jednostavno, postoji jedna sila koja djeluje veoma grubo i primorana je da na nas vrši pritisak, kao roditelj na neposlušno dijete. Mi moramo da se razvijamo, to je neupitno.

Ali, možemo da odaberemo dobar, lagan, divan i brz put ako naše srce i um usmjerimo ka cilju koji nas vodi ka: našem ujedinjenju i organizaciji života na ovoj zemlji, koji će imati jednostavnu i dobru formu. Sa materijalne strane, čovjek treba da ima samo ono što je neophodno. Glavno je usmjeriti sebe ka duhovnom razvoju, to jeste ka povezivanju od srca do srca.

Ljudi se iz dana u dan osjećaju sve više nesrećni i ne mogu da zamisle sliku budućnosti ka kojoj nas vodi priroda. Oni misle da je ovo samo jedna bolest i da ćemo se jednog dana od nje izliječiti. Hajde da potrošimo nešto novca na nju, neko će se razboljeti, neko i umrijeti, ali na kraju, epidemija će da se završi i mi ćemo se vratiti normalnom životu.

Sve zemlje se bore da se vrate svom normalnom životu. Svi političari nas ubjeđuju da imaju rešenje da se već sutra vratimo starom životu. On nam je svima poznat i poželjan jer razumijemo kako se u njemu živi.

Ali, nemoguće je proces evolucije da vratimo unazad. Iz istorije možemo da vidimo da mi prelazimo iz stanja u stanje i krećemo se iz faze u fazu. Sada nam priroda traži da se pokrenemo ka novoj fazi u kojoj čovječanstvo mora da približi ljude. Uz to, mi moramo da vodimo računa i o našem domu, našoj planeti i zajedno da se brinemo o našoj budućnosti.

U konačnom, svi zavisimo jedni od drugih. Ne možemo da pravimo razlike između naroda, zemalja, već moramo da mislimo o globalnom stanju.

Hajde da svako od nas bude egoista koji misli samo na sebe, koga nije briga ni za koga drugoga na svijetu, ali ako hoćemo da opstanemo, moramo da mislimo o svakome. Naposletku, svi smo mi u jednom čamcu.

Autor:

  Dr Mihael Lajtman