понедељак, 29. јун 2020.

ZAŠTO POSTOJI RASIZAM



“Zašto postoji rasizam?“
.
Rasizam je ukorijenjen u našoj egocentričnoj ljudskoj prirodi, koja nas tjera da u drugima volimo i  identifikujemo se sa onim što je slično nama, a da mrzimo i da se odvajamo od onog što je različito.

U svima nama postoje fizičke i fiziološke razlike, koje nasleđujemo od rođenja i stičemo od okoline.

Ove razlike same po sebi ne predstavljaju nikakav problem.

Problem je egoistični stav koji u svakom od nas radi poput motora, i koji teži da se uzdigne iznad svih ostalih.

Naš egoistični stav daje prioritet koristi za samog sebe iznad davanja koristi drugima.
On na različitosti drugih ljudi gleda kao na sredstvo da se oni omalovaže, kako bismo se mi bolje osjećali u vezi sa samim sobom.

Kako se mi razvijamo, tako i naš ego raste, i sve više druge doživljavamo različitim od nas, tako da možemo očekivati da će se mržnja prema različitosti drugih - bilo da je to rasna mržnja ili mržnja zbog suprotnih političkih, religijskih ili drugih ideoloških gledišta – uvećavati i nastaviti da razara društvo.

Postoji nada da možemo da premostimo sav taj jaz ako spoznamo prirodu naše mržnje i različitosti, i naučimo kako da se mirno uzdignemo iznad njih.

Koja je Priroda naših različitosti?

Mudrost Kabale objašnjava da ljudske različitosti potiču iz uzajamnog odnosa između dvije osnovne želje: davanja i primanja.

Svaki djelić stvarnosti sadrži jedan poseban spoj četiri faze davanja i primanja, i mnoge naše fizičke i fiziološke karakteristike takođe sadrže te iste četiri faze.

Bez udubljivanja u detalje oko ove četiri faze (što se inače u studiji Kabale opsežno radi), uopšteno govoreći, ovo nam ukazuje da su naše različitosti urođene.

Zanimljivo je istaći da nas ljepota komplementarnosti u prirodi privlači kad je posmatramo sa strane, na primjer, prirodne cikluse na biološkim nivoima koji obuhvataju raznolike procese, biljne i životinjske vrste i stvari koje skladno funkcionišu u mnoštvu međusobnih odnosa na nepokretnom, vegetativnom i životinjskom nivou, kojima se održavaju ekosistemi koje mi nastanjujemo.

Međutim, u ljudskom društvu mi se u velikoj mjeri borimo sa našim različitostima.

Naše različitosti nas dovode do podjele – identifikovanje sa onim što je u drugima slično nama, a mržnja i odvajanje od onoga što je različito.

Što duže ostanemo podijeljeni, iskusićemo više negativnih pojava u životu, od sveopšte mržnje u društvu do sukoba i nasilja.

Ali, to ne mora da bude tako.

Bez obzira na to koliko smo svjesni ove činjenice, priroda nas vodi prema sve složenijoj povezanosti i mi ćemo prije ili kasnije morati da donesemo neke ozbiljne odluke u vezi našeg stava prema jačanju veza među nama.

Kako su pokazali naučnici evolucione biologije, evolucija vodi organizam kroz proces raznolikosti i individualnosti, kroz sukob, koji se na kraju rešava saradnjom i naprednijom povezanošću.

Isto tako, proces kojim naša planeta postaje jedna sve više međupovezana i nezavisna mreža uticaja pokazuje nam da priroda na nas gleda kao na jedinstvenu povezanu cjelinu, iako nam je ona domaćin sa mnogo individualnih razlika.

Kad bismo popravili naš stav prema povezanosti, širenjem ideje o našoj primarnoj jedinstvenosti kao ljudske rase, i promovisanjem ideje o našoj međusobnoj podršci i uvažavanju iznad naših razlika, tada bi svaka naša razlika služila tome da na jedinstven način pokaže i drži kišobran ljubavi iznad društva.

Ovo nas tjera da shvatimo da svi mi činimo jedno bogato i raznoliko društvo, i svi možemo da odigramo ulogu u nastojanju da gledamo izvan puteva koji nas razdvajaju, kako bismo uvidjeli ogromnu povezanost između svih nas.

Tada bismo poštovali i prihvatili naše razlike jer bismo voljeli jedni druge.

Vidjeli bismo da svako od nas, ovom ogromnom međupovezanom sistemu čiji smo djelovi, nudi različite ukuse i boje koji bi nam, da nije tako, nedostajali, i na taj način svaka osoba društvu može dati jedistven doprinos.

Ključ je u tome da našu najvažniju namjeru postavimo iznad naših razlika: da težimo tome da jačamo, i uvećavamo naše zajedničko posjedovanje društva, da mu doprinosimo i da veličamo razne izraze kojima gradimo atmosferu ljubavi iznad mnoštva naših razlika.


Autor:
  Dr Mihael Lajtman

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.