„Pravi tretman oporavka za bolnu Evropu“ (Thrive Global)
Pravi oporavak za bolnu Evropu
Potreba za primjenom ovih zakona uzajamnosti i integracije, sada u eri virusa korona, očiglednija je nego ikada ranije.
Evropski nervi nisu umireni pompeznom najavom neviđenog fonda za stimulisanje obnove ekonomija kontinenta koji su teško oštećeni pandemijom virusa korona. Oštar povratak slučajeva u zemljama kao što su Španija, Francuska i Nemačka, za koje se smatralo da nekako imaju kontrolu nad KOVID-19, pokazao je da virus i njegovi razorni efekti neće nestati uskoro. Problem se neće riješiti jedinstvom evropskih džepova, već jedinstvom ljudskih srca.
Infuzija dva biliona dolara u evropski ekonomski sistem dogovorilo je 27 lidera Unije kao stipendije i zajmove najteže pogođenim državama kontinenta. Važan dogovor, koji još čeka da ga ratifikuje Parlament EU, promovisan je kao rođenje nove Evrope, ali uslovi fonda i plan isplate su podigli obrve njegovih protivnika unutar bloka, koji smatraju da je lijek gori od bolesti.
Ljudsko društvo se pojavilo kao integralni globalni sistem koji povezuje nacije, ekonomije i kulture, i tako problemi koje Evropa i svijet doživljavaju imaju isti zajednički korijen: uzan i okrutan egoizam.
Iako se paket za oporavak može činiti važnim odgovorom na najvažnije potrebe Evrope, dogovor u najboljem slučaju može da pruži samo kozmetičko rješenje. Zašto je to tako? To je zato što, kao što je izraženo decenijama ranije, kada je stvoren blok nacija, utakmica među takvim partnerima nije mogla da proizvede dobar rezultat. Kao što je napisano "Raspršivanje zlih dobro je za njih i dobro je za svijet". (Mišna, Sanhedrin 71b.) Pod „zlim“ naši mudraci su mislili na one koji su pod kontrolom svoje egoistične prirode, prirode koja nas odvaja i koja je - za sopstvenu koristi na štetu drugih. Drugim riječima, Evropska unija je samo kamuflažno pokriće za lažno jedinstvo, i tako će biti sve dok se ne promijeni sebična priroda ljudi.
Evropska neravnoteža i unutrašnji egoistični sporovi bloka neće dozvoliti članicama da se svesrdno povezuju. Njihova srca hladna su jedna prema drugima. Od osnivanja EU, njene članice nisu istinski pokazale brigu za svoj napredak i stabilnost, ni za sebe tako ni za druge, niti su ulagale napore da buduće generacije odgoje tako da ljudi postanu odgovorniji i brižniji jedni prema drugima više nego što je to u našoj sadašnjoj generaciji. Otuda, sve dok egoistična priroda osobe ostaje nepromijenjena, ne može biti ni istinskih promjena u društvu.
Bez obzira na to, pandemija virusa korona stalno nas podsjeća da nemamo druge mogućnosti već da, više nego ikada ranije, krenemo u drugom pravcu, ka stvarnijem jedinstvu među ljudima. Ljudsko društvo se pojavilo kao integralni globalni sistem koji povezuje nacije, ekonomije i kulture, i tako problemi koje Evropa i svijet doživljavaju imaju isti zajednički korijen: uzan i okrutan egoizam.
Lijek za ove probleme može se naći u obrazovnoj metodi posebno osmišljenoj tako da prevaziđe problem ovog osnovnog egoizma. Tako, kriza može da se riješi samo sveobuhvatnim pristupom koji uključuje ljudsku povezanost kao glavni faktor za omogućavanje dugotrajnog rješenja problema. Bez ljudskih odnosa duboko ukorenjenih u integraciju i istinsku brigu za drugoga, sve bombastične prepravke predodređene su na neuspjeh.
Da je plan EU uključivao glavnu klauzulu koja poziva na obrazovanje ili paragraf koji zahtijeva širenje novih ljudskih odnosa širom kontinenta ili čak dodatak koji izjavljuje namjeru zbližavanja građana, još uvijek bismo mogli da klimnemo glavom i složimo se da postoji šansa da bi nešto moglo da se riješi. Ali, u sporazumu nema takve osnove, nema sklonosti ka povezanosti i nema pokreta za ukidanjem ega. Prema tome, ne možemo da očekujemo da će išta dobro da proiziđe iz tehničkih akcija, od nekakvih potpisa na dokumentu.
Čak i da je EU imala milijardu eura više za ulaganje, odluka i dalje ne bi dala pozitivne rezultate. Naprotiv, to bi ih dovelo do još jačeg otpora i sukoba, ratova i oštrih borbi i izbijanja novih pošasti.
Zašto je to tako?
To je zato što plan stimulisanja ne uzima u obzir ravnotežu društva sa zakonima prirode, zakonima koji djeluju kao integralni sistem gdje svi dijelovi, bez obzira na njihovu dimenziju i status, ispunjavaju neophodnu ulogu i međusobno se dopunjuju u pravilnom funkcionisanju sistema.
Potreba za primjenom ovih zakona uzajamnosti i integracije očiglednija je sada u eri virusa korona nego ikada ranije. Sada priroda zahtijeva da shvatimo bankrot naših prošlih egoističnih sistema u društvu i da se podignemo do nove objedinjene svijesti. Čak bi i jednostavna misao u pravcu istinskog ujedinjenja bila veliki korak, ne samo prema rađanju nove Evrope, već prema rađanju novog svijeta.
Autor:
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.