понедељак, 7. септембар 2020.

FARAON




FARAON

Ko je ovај, tako gadаn
što me čudovištem pravi
baš ličim na Pinokija,
dugačak mi stalno nos!

Bio sam savim lagan i beo,
uz prijatelje stati hteo
al’ on mi reče: ponosan budi 
Tras! I, opet sam u rupi

To je on, to je on,
Car Egipta, Faraon!
Deset kazni je nad njim,
Faraonom mojim

Želim uteći od tog gada
da mi opet ne podvali
Da odvojim njega moram,
najbolje je s deset kazni

Bio sam savim lagan i beo 
uz prijatelje stati hteo
al’l on reče: ponosan budi 
Tras! I, opet sam u rupi

To je on, to je on,
car Egipta, Faraon!
Bežim s mojim Mojsijem
da olakšam duši svojoj 

To je on, to je on,
car Egipta, Faraon!
Bežim s mojim Mojsijem
da olakšam duši svojoj 

ФАРАОН

Это кто такой противный
выставляет меня монстром
и, подобно Буратино
оставляет вечно с носом

Я был белый и пушистый
и стремился быть с друзьями
Он велел мне возгордиться
Трах! И вот я снова в яме

Это он, это он,
царь Египта, Фараон
Десять казней на него
Фараона моего

Я хочу сбежать от гада
чтоб он мне не строил козни
Отделить его мне надо
верный способ - десять казней

Я был белый и пушистый
и стремился быть с друзьями.
Oн велел мне возгордитьея
Трах! И нет я снова а яме

Это он, это он
царь Египта, Фараон
Я збегу с мойм Моше
станет легче на душе

Это он, это он
царь Египта, Фараон
Я збегу с мойм Моше
станет легче на душе

GLEDAJTE SVET KROZ DRUGE



Gledajte svet kroz druge

Pitanje: Kako čovek može da razume da je ono što vidi u svetu rezultat njegovog sopstvenog  neispravljenog pogleda na svet i njegovih sopstvenih neispravljenih kvaliteta?

Odgovor: To nije lako. Ako pojedinac neprestano posmatra sebe, to jeste, bavi se samoanalizom i samoispitivanjem i pokušava da bude objektivan, onda razume svoje reakcije.

Ukoliko pojedinac oseća da je u ispravnom društvu i  ukoliko neprestano svima pokazuje primer takvog stava, on može da se prilagodi percepciji stvarnosti na takav način da će moći jasno da razlikuje: ovo osećam u svom egoizmu i potrebno mi je da ga svo vreme uzdižem i ispravljam. I, time će videti svet  drugačije.

Pitanje: Može li to da se nauči?

Odgovor: Da, ali to nije tako jednostavno. U principu, niko se time ne bavi, jer ovo nije uobičajeni rad osobe na sebi kada stiče veštine ili zanate, ali je jasan pravac za sticanje novog pogleda na svet.

Za čoveka je novi pogled na svet  potpuno drugačije stanje, jer je to kvalitet davanja i ljubavi prema drugima; to znači da je neophodno promeniti sebe. Ovo je potpuno drugačiji metod promene, ovo nije profesionalni razvoj, nije menjanje sebe izlaganjem redovnim vežbama i aktivnostima, već su to posebne vežbe i aktivnosti koje mogu dovesti čoveka do toga da svet vidi kroz druge, to jeste, onako kako ga drugi vide.

Napomena: Otuda, to znači da su drugi ljudi  njegovo ogledalo za njega samog. U principu, ovo bi rešilo sve naše probleme. Zamislite da ljudi nemaju žalbi ni protiv koga - ni supružnici protiv supružnika, ni država protiv države - tada bismo se bavili samo ispravljanjem  sebe samih, a ne drugih.

Moj komentar: Sasvim tačno.

Pitanje: Ali, to je moguće samo sa dobrim okruženjem koje to razume i neguje. Ipak, osoba mora imati neku naklonost da tako radi?

Odgovor: Da, ali takvih ljudi je vrlo malo u svakoj generaciji.

Pitanje: Da li je ovo nešto urođeno? Ili svako može to da  nauči ako postoji odgovarajuće okruženje?

Odgovor: U principu, da. Ipak, postoje ljudi koji su rođeni sa predispozicijom da promene sebe i posmatraju svet kroz druge.

Zbog toga, čovek mora da se uzdigne iznad svog egoizma i stekne kvalitet ljubavi i povezanosti sa drugima. Štaviše, sa određenim pozitivnim okruženjem, a ne sa nekim nasilnicima ili drugima, i samo će na taj način moći da posmatra svet potpuno drugačije, a ne kroz svoje egoistično „ja“.


Autor:
  Dr Mihael Lajtman

недеља, 6. септембар 2020.

IGRA SVETLOSTI KADA ŽIVOT VIŠE NEMA SMISLA



Iskra svetlosti kada život više nema smisla

Kovid 19 pojačava stres, strah, usamljenost i ekonomske poteškoće. Kako će ti osećaji povećati rizik za veće stope samoubistava još uvek su predmet proučavanja, ali organizacije za mentalno zdravlje već vide znake potencijalnog povećanja takozvanih „smrtnih slučajeva iz očaja“, uključujući predoziranje drogom i samoubistvo. Društvo više ne može zakopavati glavu u pesak. Treba se pripremiti za ono što je pred nama i organizovati uslove za podršku onima kojima je pomoć potrebna brigom, toplinom i uzajamnom odgovornošću.

Nakon šest meseci pandemije, mislili smo da su ponašanje i uticaj virusa već sređeni. Međutim, globalna kuga i dalje iznenađuje naučnu zajednicu novim mutacijama, novim simptomima i nus pojavama. Dok se ne otkrije lek, nesigurnost će i dalje vladati i mogu se očekivati teža vremena.

Čak 75.000 Amerikanaca bi mogli biti dodati na  broj smrtnih slučajeva od pandemije, ne zbog prirodnih uzroka, već zato što su odlučili da okončaju sopstveni život, pokazala je analiza nacionalne zdravstvene organizacije. Stope samoubistava u Sjedinjenim Državama porasle su za ukupno 35 posto od 2000. godine, prema zvaničnim podacima. Istorijski, ekonomske nevolje - naročito duboke recesije poput one doživljene 2008. - skoro su udvostručile broj ljudi koji su život izgubili zbog beznađa. Ušli smo u novu fazu čovečanstva, novu eru u kojoj moramo biti povezani jedni s  drugima pozitivnim recipročnim vezama, gde svi u društvu deluju jedni prema drugima poput ljubavi majke koja prihvata svoje drago dete.

Samoubistvo je najgora odluka koju čovek može da donese. Očajna osoba postiže ovu najekstremniju rezoluciju kako bi izbegla bol. U glavama onih koji izvršavaju takva ekstremna dela život postaje teret kojeg se vredi osloboditi, mučenje bez zadovoljstva. Radeći to, oni zanemaruju bol koju nanose porodici i prijateljima i pokazuju potpunu nespremnost da prihvate uslove koje im je dao život.

Izgleda da im nedostaje snage da zahtevaju ono na šta smatraju da imaju pravo u životu, ma šta to bilo. Umesto da uključi druge da zajedno rade na pronalaženju rešenja, osoba samoubica se povlači u svoje sopstvene misli i vihor emocija.

Iako se čini da je samoubistvo lična odluka, mi kao društvo nosimo kolektivnu odgovornost za to što nije stvorilo potrebne uslove da ljudi žive zdrave i srećne živote. Takvi uslovi bi sprečili ljude da dođu do krajnjeg stanja očaja, tjeskobe i bola koji ih dovode do tačke u kojoj osećaju da život više nema smisla.

Moramo stvoriti mehanizme uzajamne odgovornosti da garantujemo da su osnovne potrebe svake osobe zadovoljene kako bismo bili sigurni da svaka osoba ima ono neophodno za dostojanstveno postojanje.

Svetlo posle tame

Uvek treba biti svestan da bez obzira na muke koje nastaju, one se daju za naš lični napredak, u cilju ispravljanja naše egoistične prirode samo-zadovoljstva iznad bilo kojeg drugog razmatranja. Ovako niska stanja depresije probude najdublje skrivenu  tačku u svakome od nas, iskru čiji je cilj viši nivo postojanja gde se ispunjava mračna praznina.

Kao što čuveni kabalista Rav Jehuda Ašlag (Baal HaSulam) piše: „U svakoj osobi, pa i u sekularnom, postoji nepoznata iskra koja zahteva sjedinjenje sa Bogom. Kada se ponekad probudi, ona probudi čoveka da zna Boga ili negira Boga, što je jedno te isto. Ako neko u toj osobi proizvede zadovoljenje  ove želje, pristaće na sve". (Rešenje)

Neograničeno zadovoljstvo ne može da postigne niko od nas sam. To se može postići samo dobrom vezom sa drugima, i to stvara neophodno „polje“ gde se može otkriti večni izvor ispunjenja.

Koji je pravi pristup pomoći nekome u očaju? Ne treba ih preplaviti preteranom simpatijom ili ih zaštititi. Jednostavno moramo izraziti brigu, slušati, biti pored njih, pokazati im da nisu sami i da mogu računati na svoje prijatelje i porodicu.

Moramo da s očajem delimo mišljenje da posle mraka postoji svetlost. Na isti način, svako tmurno stanje je priprema za bolju stvarnost, percepciju novog, pozitivnog stanja, jer nema nedostatka punjenja. To novo stanje osećanja da smo shvaćeni, zaštićeni i zagrljeni čeka nas i daće nam obnovljenu strast za životom i proširit će naše horizonte prema smislenom životu ispunjenom smislom i svrhom, radošću i obiljem.


Autor:
  Dr Mihael Lajtman

петак, 4. септембар 2020.

UZAJAMNO JEMSTVO - ZAKON PRIRODE



Uzajamno jemstvo – zakon prirode 

Uzajamno jemstvo je opšti i najvažniji zakon prirode. Ne postoji ništa što je više od toga. Stvoritelj hoće da stvorenja znaju za ovaj zakon. I, stvorenje može da postigne nešto jedino kroz kontrast suprotnosti. 

I, tako nas je Stvoritelj stvorio kao suprotne uzajamnom jemstvu, to jest razdvojene, nepovezane, razbijene i pune svih formi egoizma. Moramo da se uzdignemo iznad ovih egoističnih sila razdvajanja i da počnemo da se sa stvaranjem povezujemo iznova. 

Postoje četiri stepena u stvaranju, koja nam omogućavaju da Stvoritelja u potpunosti otkrijemo. Oni su stvoreni snagom jedinstva koje je izašlo iz Stvoritelja i stvorilo četiri stepena Direktne Svetlosti. Ti stepeni su se zatim spuštali dalje, razbijajući se i razdvajajući, stvarajući stepene i svetove sve dok nisu stigli do ovog sveta i pretvorili se u sve vrste materija. I, materije su se dalje razbijale: na molekule, atome, subatomske i elementarne čestice.

Ali, glavni čovekov rad nije da se upušta u fizičko ili hemijsko istraživanje, do nivoa elementarnih čestica, već da poveže sve delove stvaranja na svim nivoima: i fizičku materiju i njeno duhovno olicotvorenje u jednu celinu, i da je vrati izvornom stanju iz kojeg je razbijena. 

Stvaranje, koje je po formi jednako Stvoritelju, u potpunosti sledi zakon uzajamnog jemstva. Istim stepenima kojima su se svetovi spuštali, raspadali i delili, stvorenje se sada uzdiže, spaja i povezuje, transformišući se prvo iz fizičke u duhovnu materiju. Duhovna materija je ona gde se zakon jedinstva, uzajamnog jemstva, sve više ispunjava.

Odvajanje i spuštanje svetova do samog dna, sve do fizičke materije, načinjeno je iz razloga da nam bude omogućeno to da sopstvenim naporima dovedemo celo stvaranja do jedinstva, jer „Jedno“ jeste ime Stvoritelja. Drugim rečima, moramo ponovo da stvorimo zakon uzajamnog jemstva između svih delova stvaranja.

Ukoliko to ne uradimo na vreme, proces razbijanja će se nastaviti, i iskusićemo sve više novih problema i bolesti u svom životu, to jest odvajanja na svim nivoima: nepokretnom, vegetativnom, životinjskom i ljudskom. Na životinjskom nivou odvajanje se manifestuje kao bolesti tela, na neživom i vegetativnom nivou kao prirodne katastrofe.

Jedino što nam treba jeste to da se pridržavamo zakona uzajamnog jemstva. Imamo samo jedan zadatak: da povežemo sve delove stvaranja u jedinstveni integrisani sistem, u „Jedan, Jedinstven i Ujedinjen”, jer osim toga nema ničega. Ovaj zakon povezuje sve delove prirode jednostavnom formulom koja se naziva uzajamno jemstvo (Arvut), i po kojoj sve postoji u savršenoj harmoniji. Osećati ovu harmoniju naziva se to kada stvorenje postiže Stvoritelja. 

Stvoritelj je namerno raovaj zakon uzajamnog jemstva da bi svima dao tačku svog „Ja“ – tačku osećaja razbijenosti, iz koje čovek može da oseti da postoji i da postiže jedinstvo, uzajamno jemstvo. Ovako olicotvorujemo ime Stvoritelja, otkrivamo Njega i stavljamo Njega za kralja nad stvorenjem.


Autor:
  Dr Mihael Lajtman

четвртак, 3. септембар 2020.

ŠKOLE SU VEĆ BILE MRTVE, A KOVID JE DOŠAO DA IH SAHRANI

Image for post


Škole su već bile mrtve, a KOVID je došao da ih sahrani

S jedne strane, mi želimo da se deca vrate u školu kako bismo i mi mogli da se vratimo na posao i normalnom životu. S druge strane, nema sumnje da će škole postati mesta masovnih zaraza, jer je socijalno udaljavanje potpuno neprirodno za decu. Oni neće moći da se pridržavaju takvih pravila, a emocionalno im je štetno da budu fizički odvojeni.

Ishod sukoba između otvaranja škola i podsticanja ekonomije, zatvaranja škola i zaštite dece i njihovih porodica biće trajni i dugo čekani slom obrazovnog sistema.

Škola kakvu poznajemo je ugašeni sistem koji je već desetinama godina mrtav. Više od znanja, on decu "uči" ne baš lepom ponašanju, izlaže ih drogama, ekstremnim seksualnim promiskuitetima, nasilju, zavisnosti od svega i svačega, od kompjuterskih igara, pa sve do teških droga, i otuđuje ih od njihovih porodica.

Kovid-19 je svima nama učinio veliku uslugu zatvaranjem "obrazovnog" sistema, a učiniće nam još jednu uslugu kad nas spreči u ponovnom otvaranju. Na kraju ćemo naučiti koje društvene okvire moramo da otvorimo i kakve aktivnosti želimo da sprovodimo, ali na nama je da odlučimo koliko brzo želimo da dođe taj dobar kraj.

Florida, koja je pokušala da otvori svoj školski sistem, služi za primer kao neko ko je napravio trošak insistiranjem da se škole otvore. Ministarstvo zdravstva Floride obavestilo je o porastu od 9.000 potvrđenih slučaja dece u samo 15 dana otkako su škole ponovno otvorene. Apsurd je i pomisliti da je moglo biti drugačije.

Sam razvoj dece zavisi od njihovog međusobnog bliskog kontakta. Dodir, zajednička igra, razmena predmeta, deljenje i prijateljstvo neophodno su za njihov rast. Deci je potreban bliski kontakt s prijateljima i vršnjacima kako bi postali društvena bića. Za njih je to vitalno isto toliko koliko i hrana.

Još gore, poruka koju ćemo im poslati tako što ćemo im govoriti da se drže odvojeno i da poštuju društveno distanciranje, verovatno će ih prestraviti. Mi ih na taj način otuđujemo jedne od drugih. Naši zdravi roditeljski instinkti nam kažu da svoju decu podstičemo na druženje, sticanje prijatelja, prijatnost prema ljudima i oprez prema lošim ljudima, budući da želimo da odrastu kao ostvareni pojedinci.

Ali uz ograničenja koronavirusa, moramo da im kažemo suprotno: "Klonite se svih! Držite se svog ugla; nikome ne dajte ništa i od nikoga ništa ne uzimajte. Svako vam može preneti virus; klonite se njih!" Šta možemo da očekujemo, u kakve će ljude da izrastu iz ovakvih postupaka?

Pod ovakvim uslovima, decu je bolje držati kod kuće i podučavati ih online, gde se međusobna komunikacija nadzire i minimalna je. Veze koje će razviti s vršnjacima online biće mnogo pozitivnije i manje stresne od društvenog pritiska koji podnose na nastavi, a ispuniće svoje potrebe za socijalnim kontaktima s porodicom i s nekolicinom bliskih prijatelja gde se osećaju prijatno i sigurno, i gde smanjuju rizik od zaraze.

Ono što škole daju na putu do znanja, učiće ih putem internetskih ili snimljenih predavanja. Danas je za decu učenje putem interneta jednako prirodno koliko je i fizičko učenje prirodno za nas. Zapravo, fizičko učenje i obavezno pohađanje nastave su za njih neprirodni.

Ostanak dece kod kuće neće biti bez dodatnih troškova. Odrasli će morati da budu sa njima kod kuće tokom njihovog "školskog" sata. U domaćinstvima s dva roditelja jedan mora da ostane sa decom, da vodi računa da li su jeli i da li su se odmorili, kao i da li zaista uče tokom školskih časova. 

A, ako vam se čini da se teško snalazite s jednom platom, biće teže za samohrana domaćinstva. Ali, moraće se i ovde naći neki dogovor, bilo uz pomoć vlade, nevladinih organizacija ili putem nekog drugog sporazuma. Napokon, kada su škole središta masovne infekcije, nije pitanje da li deca treba da ostanu kod kuće, već kako se to može učiniti.

Što brže prepoznamo potrebu prilagođavanja stvarnosti, to ćemo lakše proći kroz tranziciju.

Kad sam pre nekoliko meseci napisao da su nade ljudi za povratkom u pred-KOVID dane bile nerealne, ljudi to nisu mogli da prihvate. Sada se nadam da oni već mogu da vide da je to tako, jer što pre prilagodimo svoje politike i institucije činjenici da virus ne odlazi, to ćemo bolje moći da prilagodimo svoje obrazovanje, ekonomiju i sve ostale aspekte naših života novom svetu koji se pojavio naizgled preko noći.


Autor:
  Dr Mihael Lajtman

VESELI ISPRAĆAJ - REKVIJEM ZA STARI SVET


Link - “A Merry Requiem To An Old World” 

Veseli ispraćaj - rekvijem za stari svet

Stari svet je umro, i ja sam presrećan. Sve što smo ranije  znali, više nikada neće biti isto: odnosi između parova, dece, na radnom mestu, međunarodni odnosi, sve će se promeniti. Ego koji je vladao svi tim odnosima umire, ugušen ponovljenim ograničenjima kretanja i ponašanja kao i raznim drugim vrstama ograničenja koja su nam nametnuta pojavom virusa.

Čovečanstvo peva ispraćaj - rekvijem starom svetu, i ja za to navijam i radujem se novom svetu koji će doći. Ja sam ga čekao decenijama, i sada on konačno dolazi. Naravno da ovo nije laki prelaz. Biće jos mnogo udara i bolova na tom putu, ali će svaka osoba,  koja bude razumela kao i ja da je novi svet koji dolazi vođen ljubavlju i međusobnom odgovornošću, biti vrlo srećna u ovim danima.

Onog trena kada se oslobodimo lanaca egoizma, razumećeno šta je prava sloboda. Svaka osoba će ne samo biti ohrabrena da razvija svoj potencijal do maksimuma već će to i raditi. Društvo će aktivno podržavati naše snove, jer će realizacija tih snova doprineti društvu, učiniti ga bogatijim, ujedinjenijim i življim.

Prve faze se već realizuju; ni jedan posao se ne pojavljuje na mestu onih koji su nestali, i sve više i više ljudi počinje da shvata da korona nije samo kriza već transformacija. Oni počinju da shvataju da neće morati da promene samo svoje poslove i karijere. Sada shvataju da će morati u potpunosti da promene čitave svoje živote.

Ali, i to je samo delimično istina. Kompletna istina jeste da će oni morati da promene to kako razmišljaju o životu. Ljudi će naučiti kako da percipiraju sve na drugačiji način: same sebe, druge ljude, i njihove odnose sa drugim ljudima i svetom.

Umesto individualističke, egocentrične perspektive, gde svaka osoba brine samo za sebe i (u najboljem slučaju) za svoje voljene, ljudi će nadići svoje egoe i formirati prostor gde će svaka osoba biti isto važna, doprinositi jednako kao i drugi, i brinuti isto tako za svakog drugog.

Ljudi će razviti grupnu svest koja će nadvladati ovu individualističku. Grupna svet će odrediti šta će se desiti u njihovim životima, pre nego ego, koji zna jedino kako da se bori za opstanak, sve dok ne izgubi i dok mi ne odustanemo od života. Neće biti gubitnika u nadolazećem svetu, jer će pobeda značiti da će se svako osetiti vrednim, značajnim, zaslužnim, ukratko srećnim.

Materijalne brige će postati zadnja stvar o kojoj ljudi brinu. Mašine te poslove mogu da rade i bolje od ljudi, pa zašto bi se ljudi toliko mučili sa njima? Ljudi će se baviti izgradnjom novog društva, nečega što samo ljudi mogu da urade.

Sve što danas znamo, i što je bazirano na ograničavanju ega, će se drastično promeniti. Zakoni, obrazovanje, tržište rada, zdravstvo, nekretnine, svaka sfera gde smo do sada izražavali naše egoe će postati revolucionarizovana i mi ćemo koristiti naše veštine da izrazimo brigu za druge.

Onog trena kada se oslobodimo lanaca egoizma, razumećeno šta je prava sloboda. Svaka osoba će ne samo biti ohrabrena da razvija svoj potencijal do maksimuma već će to i raditi. Društvo će aktivno podržavati naše snove, jer će realizacija tih snova doprineti društvu, učiniti ga bogatijim, ujedinjenijim i življim.

Enormne količine energije i sredstava će postati dostupni, pošto su trenutno blokirana od strane vlasti  koje su tako obuzdavale naše nesmotrene egoe. Ali kada radimo u korist društva, ti domeni neće biti potrebni i obilje ljudskih i monetarnih resursa koji su bili opredeljeni da ih održavaju prećiće u službu društva.

Ne možemo ni da pretpostavimo koliko bogatstva čovečanstvo proizvodi. Svaka osoba svakog dana proizvodi  nekoliko puta više od onoga što on ili ona potroši. Trenutno, taj višak ide državi i bogatima. Ali KOVID sve tera da reaguju na više društveno orijentisan način; on će nas sve naučiti da dok svi ne budu srećni, niko neće biti srećan.

Tačnije, mi možemo da ubrzamo dolazak predstojeće transformacije kroz jednostavne i korisne vežbe. Na primer, ako počnemo da nosimo maske, ali ne kako bi izbegli dobijanje virusa, već kako bi izbegli da ga prenesemo, to će već stvoriti promenu u percepciji sveta. To je samo jedan primer, prvi korak, ali kao što izreka kaže: “Put od hiljadu milja počinje jednim jednostavnim korakom.“

Čovečanstvo je videlo dosta revolucija tokom svog vremena, ali nikada nije video transformaciju. Mi smo prva generacija koja dobija priliku da se preobrazi u novo biće – saosećajnije, mudrije i bolje.


Autor:
  Dr Mihael Lajtman

NA GODIŠNJICU ARIJEVOG ODLASKA



Na godišnjicu Arijevog odlaska

Čast nam je što smo imali takvog učitelja, Bal HaSulama, koji je bio sledeća inkarnacija duše velikog Arija. Rečeno je da je Ari bio Mesija ben Yosef, to jest, on je za nas povezao celokupnu prethodnu Kabalu s trenutnim stanjem kraja ispravke, s generacijom ere Mesije. 

Tako, čim se otkrila Arijeva kabala, kabalisti su napustili sve ostale tokove Kabale i prihvatili njegov metod. To nije zbog činjenice da je Arijev metod bio razumljiviji ili da se on uzdigao iznad drugih po svom razumevanju, već zbog povezanosti njegove duše s krajem ispravke.

Arijeva duša je direktno povezana s krajem ispravke, i zato, kroz njega i njegova učenja, mi se takođe možemo povezati s konačnim ispravljenim stanjem i ispravno sagledati sebe, sve nas zajedno i svakog od nas pojedinačno.

Bal HaSulam piše u „Uvodu u knjigu Panim Meirot uMasbirot“: „Nemate generaciju bez takvih kao što su Avraam, Isak i Jakov. Zaista, taj Božji čovek, Rav [učitelj, veliki] Isak Luria [ARI], patio se i obezbedio nas je sa nečim nemerljivim. Učinio je čudesno više od svojih prethodnika, a da znam da veličam, veličao bih dan kada se njegova mudrost pojavila skoro kao dan kada je Tora data Izraelu“.

Zaista, mi nismo u mogućnosti da izmerimo veličinu Arija baš kao što dete ne može da izmeri akcije odraslih. Ali sve što danas imamo dolazi od Arija, i kroz njegovu dušu, mi primamo najviši uticaj i ispravke. Bal HaSulam i Rabaš stoje iza Arija u ovom lancu.

Sam Ari nije napisao nijednu knjigu – sve knjige su napisali njegovi učenici. Neki su zapisi bili sakriveni u njegovom grobu, a neki tajno čuvani u kovčegu, i na taj način, se spustili u naše vreme. Naravno, sve to je učinila viša sila po višem planu.

Inače, kako je moguće da se viša želja iznenada probudi u trgovcu kao što je bio Ari, koji je putovao između Egipta, Izraela i Damaska i bavio se trgovinom, i prisili ga da se nastani u Izraelu i posveti Kabali.

Sve informacije o Ariju vrlo su netačne: u Safedu su po njemu nazvane dve sinagoge, a nije jasno kojoj je pripadao. Sve je vrlo nejasno kao da ne govorimo o osobi. Nema podataka o njegovoj porodici, ženi, deci, ni da li je imao potomke. Ništa nije jasno. Naravno, niko nema slobodu izbora i sve što se dogodilo Ariju, diktirano je od gore, od Stvoritelja.

Pre Arija samo se nekoliko odabranih pojedinaca tajno bavilo Kabalom. A posle njega, Kabala je izašla iz skrivanja. Život Arija u Safedu nije bio lak zbog mnogih protivnika Kabale. Posle svega, on je počeo da otkriva Kabalu i da organizuje grupe.

Pomagala mu je činjenica da se Ramak, Rabi Moše Cordovero, koji je imao veliki autoritet u Safedu, zauzeo  za njega, jer je razumeo da Arijev metod dolazi iz istinskog, dubokog razumevanja.

Ari je jedinstven po tome što je nauku Kabalu otkrio na potpuno novi način. Upravo je on uveo takve koncepte kao što su deset Sefirot, direktna i reflektijuća svetlost, Malhut, Masah, i precizno odredio strukturu svetova i Parcufim. Sve je to opisano u knjizi Drvo života koju je napisao Haim Vital po rečima učitelja.

Haim Vital je učio s Arijem samo godinu i po dana, i to do same Arijeve smrti. I tokom ovih godinu i po dana on je uspeo da stekne dovoljno znanja za dvadeset knjiga. Bile su potrebne još tri generacije da sakupe i odštampaju ove knjige. Očigledno je da iza svega toga stoji neka viša, nadljudska sila.

Nakon Arija, Kabala je otkrivena budući da je on svetu doneo posebnu unutrašnju, duhovnu snagu. A osim toga, njegova učenja su počela da se polako šire. Nije važno to što je on učio u malom gradu Safedu. Ta duhovna sila, koju je on kroz svoju dušu približio našem svetu, počela je da se oseća u celom svetu.

Zahvaljujući tome u Rusiji se pojavio kabalista kao što je Bal Šem Tov, koji je nastavio Arijevo delo i počeo da govori o istim konceptima: svetovi, Sefirot, Parcufim. U hasidizmu je uobičajeno da se ova učenja nazivaju učenjima Bal Šem Tova, ali u suštini, temelj ovih učenja je postavio Ari.

Baal HaSulam je napisao da je on sledeća inkarnacija Arijeve duše, to jeste, on je s njim bio u direktnoj povezanosti i bio je u stanju da direktno razume sve što je Ari postigao. Sledeća reinkarnacija duše je poput nasleđivanja celokupnog duhovnog postignuća oca, koje se prenosi na sina.

Baal HaSulam, u „Uvod u knjigu Panim Meirot uMasbirot“ piše: „Nema dovoljno reči da se izmeri njegov sveti rad u našu korist. Vrata postignuća su bila zaključana i zabravljena, a on je došao i otvorio ih za nas“. Ograničenje, Masah, reflektujuća svetlost, Ari opisuje ne samo kako se svetlost širi od vrha ka dnu, već i specifičan razvoj želje, faze po kojima želja postaje sve grublja, povezanost ovog procesa sa snagom ekrana. Otuda, on pripada generaciji korekcije i razmatra se za Mesija Ben Yosef, nakon čega započinje korekcija Malhut, era Mesija Ben David.

Možda su i pre Arija kabalisti  dosezali iste visine, ali nisu primili eksplicitno razumevanje u formi povezanosti između svetlosti, Kelim i ekrana. Njihovo razumevanje je došlo kao otkrivanje od gore, a ne iz njihovog Kelim, i to im je dozvolilo da izgrade svet svojim razumevanjem. Tako, nakon Arija i dalje, svi mogu da uče Kabalu i postupno razumeju ono što mu je otkriveno.

Bez objašnjenja kako želja deluje s Masah i reflektujućom svetlošću, nemoguće je sprovesti ispravku. Otuda, kabalisti pre Arija jedino su obavili pripremu za ispravku, dok je Ari, za nas, otkrio rad od dole prema gore i metod ispravke, praktičnu Kabalu.

Dan odlaska kabaliste je dan njegovog uspona. Tako, na ovaj dan želimo da budemo povezani s Arijem, njegovom dušom i njegovom tehnikom na poseban način, čak i više nego pre, i slavimo dan sećanja na njega. Zapravo, ovo je radostan dan budući da se njegova duša realizovala i popela na viši nivo. Otuda, kabalisti nikada ne žale za odlaskom.


Autor:
  Dr Mihael Lajtman

Ako bi zamislili psihološko stanje čitavog čovečanstva kao jedne individue, kakvu biste, u ovom trenutku, dijagnozu za čovečanstvo dali?




Dr Mihael Lajtman: 
„Ako bi zamislili psihološko stanje čitavog čovečanstva kao jedne individue, kakvu biste, u ovom trenutku, dijagnozu za čovečanstvo dali? Da li postaje manje ili više zdravo ili ostaje sasvim stabilno?"

Čovečanstvo trenutno živi pod vladavinom egoistične prirode, tj. prirode koja čini da svaki čovek daje prednost sopstvenoj koristi pre nego koristi drugih ljudi, društva i ekologije. 

Štaviše, ljudi su jedini deo prirode koji je pod kontrolom ega. Ostatak prirode - od nepokretne materije preko biljnog i životinjskog sveta - integralno je povezan altruističkim vezama.

Ljudski ego nas odseca od osećaja da je priroda altruističnog kvaliteta, čineći da se ne slažemo sa tom idejom i da želimo da iskoristimo sistem u kojem postojimo. Drugim rečima, suprotno tome gde ćelije i organi rade da bi dobile samo ono što im je potrebno za njihov opstanak, i da sav višak daju za dobrobit celog organizma u kojem postoje, mi mislimo i želimo isključivo „Šta ću ja dobiti iz toga?“ što je u osnovi svake naše kalkulacije, što nas dovodi do toga da čak delujemo štetno na druge u ime lične koristi. 

Priroda je ugradila ovaj egoistični modus u nas da bismo na kraju shvatili da nas to vodi u ćorsokak, i da želimo da promenimo našu egoističku prirodu.

Otuda, dijagnoza za čovečanstvo u sadašnjem stanju razvoja je da se približava takvom otkrivanju. U ovom trenutku, ego čini da smo sve više destruktivni jedni prema drugima i našoj planeti, a takođe smo i svedoci da je priroda sve više netolerantna prema našem opozitnom načinu ponašanja. Drugim rečima, krećemo se prema sve dubljoj i dubljoj krizi, ali tek treba da dostignemo takvu dubinu u kojoj ćemo jednostavno dignuti ruke i poželeti pravu promenu. 

Pandemija korona virusa je primer kako priroda reaguje na naš današnji osiono neumereni egoizam. Kroz korona virus priroda nas je primorala da budemo obazrivi jedni prema drugima, tj. sa uslovima socijalnog distanciranja koji se sprovodi na globalnom nivou. Ako ne uspemo da poboljšamo svoje stavove jedni prema drugima po vlastitoj volji, tada nam priroda šalje situacije da to učinimo protiv naše volje.

Ipak, ja vidim da mi i dalje ne uspevamo da izvučemo tačne zaključke iz ove situacije u kojoj se sada nalazimo. Nismo shvatili koji su dublji uzroci pojave virusa i izbegavamo sopstevenu odgovornost za njegovo širenje. Mi samo čekamo da dođe kraj pandemiji, da bismo ponovo pustili naš ego u svet i ostajemo slepi na to da će nam priroda poslati mnogo teža stanja, što više zanemarujemo samo transformaciju. 

Dok ne dođemo do zaključka da se naša egoistična priroda mora menjati, nastavićemo da iskorištavamo prirodu svim mogućim sredstvima, ukoliko ne uspemo da predvidimo sledeći udar priroda će nam još jednom nagovestiti da je put kojim smo krenuli neispravan.

Nadam se da ćemo se probuditi za ovu promenu što pre, svesno, kroz učenje o tome kako priroda deluje, kako mi funkcionišemo u okviru prirode i da vežbamo da ubrzamo ovu sudbonosnu promenu sopstvenim naporima, da preokrenemo našu egoističnu prirodu na altruističnu, koja je u ravnoteži s prirodom.

Kada na kraju izvršimo ovu promenu, doživećemo potpuno novi svet sklada, sreće, mira i spokojstva i gledaćemo na svoje trenutno stanje kao na devastirano: agoniju smrti egoistične paradigme pre naše najveće transformacije, ikad.


Autor:
  Dr Mihael Lajtman