недеља, 6. септембар 2020.

IGRA SVETLOSTI KADA ŽIVOT VIŠE NEMA SMISLA



Iskra svetlosti kada život više nema smisla

Kovid 19 pojačava stres, strah, usamljenost i ekonomske poteškoće. Kako će ti osećaji povećati rizik za veće stope samoubistava još uvek su predmet proučavanja, ali organizacije za mentalno zdravlje već vide znake potencijalnog povećanja takozvanih „smrtnih slučajeva iz očaja“, uključujući predoziranje drogom i samoubistvo. Društvo više ne može zakopavati glavu u pesak. Treba se pripremiti za ono što je pred nama i organizovati uslove za podršku onima kojima je pomoć potrebna brigom, toplinom i uzajamnom odgovornošću.

Nakon šest meseci pandemije, mislili smo da su ponašanje i uticaj virusa već sređeni. Međutim, globalna kuga i dalje iznenađuje naučnu zajednicu novim mutacijama, novim simptomima i nus pojavama. Dok se ne otkrije lek, nesigurnost će i dalje vladati i mogu se očekivati teža vremena.

Čak 75.000 Amerikanaca bi mogli biti dodati na  broj smrtnih slučajeva od pandemije, ne zbog prirodnih uzroka, već zato što su odlučili da okončaju sopstveni život, pokazala je analiza nacionalne zdravstvene organizacije. Stope samoubistava u Sjedinjenim Državama porasle su za ukupno 35 posto od 2000. godine, prema zvaničnim podacima. Istorijski, ekonomske nevolje - naročito duboke recesije poput one doživljene 2008. - skoro su udvostručile broj ljudi koji su život izgubili zbog beznađa. Ušli smo u novu fazu čovečanstva, novu eru u kojoj moramo biti povezani jedni s  drugima pozitivnim recipročnim vezama, gde svi u društvu deluju jedni prema drugima poput ljubavi majke koja prihvata svoje drago dete.

Samoubistvo je najgora odluka koju čovek može da donese. Očajna osoba postiže ovu najekstremniju rezoluciju kako bi izbegla bol. U glavama onih koji izvršavaju takva ekstremna dela život postaje teret kojeg se vredi osloboditi, mučenje bez zadovoljstva. Radeći to, oni zanemaruju bol koju nanose porodici i prijateljima i pokazuju potpunu nespremnost da prihvate uslove koje im je dao život.

Izgleda da im nedostaje snage da zahtevaju ono na šta smatraju da imaju pravo u životu, ma šta to bilo. Umesto da uključi druge da zajedno rade na pronalaženju rešenja, osoba samoubica se povlači u svoje sopstvene misli i vihor emocija.

Iako se čini da je samoubistvo lična odluka, mi kao društvo nosimo kolektivnu odgovornost za to što nije stvorilo potrebne uslove da ljudi žive zdrave i srećne živote. Takvi uslovi bi sprečili ljude da dođu do krajnjeg stanja očaja, tjeskobe i bola koji ih dovode do tačke u kojoj osećaju da život više nema smisla.

Moramo stvoriti mehanizme uzajamne odgovornosti da garantujemo da su osnovne potrebe svake osobe zadovoljene kako bismo bili sigurni da svaka osoba ima ono neophodno za dostojanstveno postojanje.

Svetlo posle tame

Uvek treba biti svestan da bez obzira na muke koje nastaju, one se daju za naš lični napredak, u cilju ispravljanja naše egoistične prirode samo-zadovoljstva iznad bilo kojeg drugog razmatranja. Ovako niska stanja depresije probude najdublje skrivenu  tačku u svakome od nas, iskru čiji je cilj viši nivo postojanja gde se ispunjava mračna praznina.

Kao što čuveni kabalista Rav Jehuda Ašlag (Baal HaSulam) piše: „U svakoj osobi, pa i u sekularnom, postoji nepoznata iskra koja zahteva sjedinjenje sa Bogom. Kada se ponekad probudi, ona probudi čoveka da zna Boga ili negira Boga, što je jedno te isto. Ako neko u toj osobi proizvede zadovoljenje  ove želje, pristaće na sve". (Rešenje)

Neograničeno zadovoljstvo ne može da postigne niko od nas sam. To se može postići samo dobrom vezom sa drugima, i to stvara neophodno „polje“ gde se može otkriti večni izvor ispunjenja.

Koji je pravi pristup pomoći nekome u očaju? Ne treba ih preplaviti preteranom simpatijom ili ih zaštititi. Jednostavno moramo izraziti brigu, slušati, biti pored njih, pokazati im da nisu sami i da mogu računati na svoje prijatelje i porodicu.

Moramo da s očajem delimo mišljenje da posle mraka postoji svetlost. Na isti način, svako tmurno stanje je priprema za bolju stvarnost, percepciju novog, pozitivnog stanja, jer nema nedostatka punjenja. To novo stanje osećanja da smo shvaćeni, zaštićeni i zagrljeni čeka nas i daće nam obnovljenu strast za životom i proširit će naše horizonte prema smislenom životu ispunjenom smislom i svrhom, radošću i obiljem.


Autor:
  Dr Mihael Lajtman

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.