четвртак, 3. септембар 2020.

VESELI ISPRAĆAJ - REKVIJEM ZA STARI SVET


Link - “A Merry Requiem To An Old World” 

Veseli ispraćaj - rekvijem za stari svet

Stari svet je umro, i ja sam presrećan. Sve što smo ranije  znali, više nikada neće biti isto: odnosi između parova, dece, na radnom mestu, međunarodni odnosi, sve će se promeniti. Ego koji je vladao svi tim odnosima umire, ugušen ponovljenim ograničenjima kretanja i ponašanja kao i raznim drugim vrstama ograničenja koja su nam nametnuta pojavom virusa.

Čovečanstvo peva ispraćaj - rekvijem starom svetu, i ja za to navijam i radujem se novom svetu koji će doći. Ja sam ga čekao decenijama, i sada on konačno dolazi. Naravno da ovo nije laki prelaz. Biće jos mnogo udara i bolova na tom putu, ali će svaka osoba,  koja bude razumela kao i ja da je novi svet koji dolazi vođen ljubavlju i međusobnom odgovornošću, biti vrlo srećna u ovim danima.

Onog trena kada se oslobodimo lanaca egoizma, razumećeno šta je prava sloboda. Svaka osoba će ne samo biti ohrabrena da razvija svoj potencijal do maksimuma već će to i raditi. Društvo će aktivno podržavati naše snove, jer će realizacija tih snova doprineti društvu, učiniti ga bogatijim, ujedinjenijim i življim.

Prve faze se već realizuju; ni jedan posao se ne pojavljuje na mestu onih koji su nestali, i sve više i više ljudi počinje da shvata da korona nije samo kriza već transformacija. Oni počinju da shvataju da neće morati da promene samo svoje poslove i karijere. Sada shvataju da će morati u potpunosti da promene čitave svoje živote.

Ali, i to je samo delimično istina. Kompletna istina jeste da će oni morati da promene to kako razmišljaju o životu. Ljudi će naučiti kako da percipiraju sve na drugačiji način: same sebe, druge ljude, i njihove odnose sa drugim ljudima i svetom.

Umesto individualističke, egocentrične perspektive, gde svaka osoba brine samo za sebe i (u najboljem slučaju) za svoje voljene, ljudi će nadići svoje egoe i formirati prostor gde će svaka osoba biti isto važna, doprinositi jednako kao i drugi, i brinuti isto tako za svakog drugog.

Ljudi će razviti grupnu svest koja će nadvladati ovu individualističku. Grupna svet će odrediti šta će se desiti u njihovim životima, pre nego ego, koji zna jedino kako da se bori za opstanak, sve dok ne izgubi i dok mi ne odustanemo od života. Neće biti gubitnika u nadolazećem svetu, jer će pobeda značiti da će se svako osetiti vrednim, značajnim, zaslužnim, ukratko srećnim.

Materijalne brige će postati zadnja stvar o kojoj ljudi brinu. Mašine te poslove mogu da rade i bolje od ljudi, pa zašto bi se ljudi toliko mučili sa njima? Ljudi će se baviti izgradnjom novog društva, nečega što samo ljudi mogu da urade.

Sve što danas znamo, i što je bazirano na ograničavanju ega, će se drastično promeniti. Zakoni, obrazovanje, tržište rada, zdravstvo, nekretnine, svaka sfera gde smo do sada izražavali naše egoe će postati revolucionarizovana i mi ćemo koristiti naše veštine da izrazimo brigu za druge.

Onog trena kada se oslobodimo lanaca egoizma, razumećeno šta je prava sloboda. Svaka osoba će ne samo biti ohrabrena da razvija svoj potencijal do maksimuma već će to i raditi. Društvo će aktivno podržavati naše snove, jer će realizacija tih snova doprineti društvu, učiniti ga bogatijim, ujedinjenijim i življim.

Enormne količine energije i sredstava će postati dostupni, pošto su trenutno blokirana od strane vlasti  koje su tako obuzdavale naše nesmotrene egoe. Ali kada radimo u korist društva, ti domeni neće biti potrebni i obilje ljudskih i monetarnih resursa koji su bili opredeljeni da ih održavaju prećiće u službu društva.

Ne možemo ni da pretpostavimo koliko bogatstva čovečanstvo proizvodi. Svaka osoba svakog dana proizvodi  nekoliko puta više od onoga što on ili ona potroši. Trenutno, taj višak ide državi i bogatima. Ali KOVID sve tera da reaguju na više društveno orijentisan način; on će nas sve naučiti da dok svi ne budu srećni, niko neće biti srećan.

Tačnije, mi možemo da ubrzamo dolazak predstojeće transformacije kroz jednostavne i korisne vežbe. Na primer, ako počnemo da nosimo maske, ali ne kako bi izbegli dobijanje virusa, već kako bi izbegli da ga prenesemo, to će već stvoriti promenu u percepciji sveta. To je samo jedan primer, prvi korak, ali kao što izreka kaže: “Put od hiljadu milja počinje jednim jednostavnim korakom.“

Čovečanstvo je videlo dosta revolucija tokom svog vremena, ali nikada nije video transformaciju. Mi smo prva generacija koja dobija priliku da se preobrazi u novo biće – saosećajnije, mudrije i bolje.


Autor:
  Dr Mihael Lajtman

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.