понедељак, 19. октобар 2020.

RAT KOJI SVI VODIMO



„Rat koji svi vodimo“ (Linkedin)

Dugi redovi vozila, koji satima čekaju da dođu do paketa zaliha iz centara za distribuciju hrane, postali su uobičajena scena širom Amerike. Kovid 19 podvlači duboke socijalne neravnoteže i nejednakosti do te mere da bi, prema prognozama UN-a,  do kraja godine, glad mogla da ubije više ljudi širom svijeta nego sama pandemija. Situacija je slična ratu, ali neprijatelj protiv koga se borimo nije samo ekonomski; to je rat za uspostavljanje onoga što bi trebalo da bude najviša vrijednost i stub svakog društva: uzajamna odgovornost i briga.

Mi danas imamo priliku da ovu povezanost učinimo stvarnom i moramo da znamo da nas priroda, putem neprijatnih situacija poput pandemije korona virusa i drugih problema, namjerno provocira kako bi nas natjerala na ujedinjenje čovječanstva.  Zato, samo borba protiv podjela između nas može da donese dugo očekivanu pobjedu ujedinjenja, obilja i svjetlije budućnosti.

U američku ekonomiju ubrizgani su bilioni  stimulativnih paketa, kao što je to slučaj i u drugim razvijenim zemljama, ipak, mnogo ljudi je i dalje bez posla i novca kojim bi mogli da donesu hranu na porodični sto.  Podaci UN-a pokazuju da više od pet miliona Amerikanaca (2% stanovništva zemlje) ne može da priušti najosnovniju kvalitetnu hranu koja bi mogla da spriječi neuhranjenost. Kao i većina naših trenutnih izazova, kriza sa hranom je globalna. Prema podacima humanitarnih organizacija, očekuje se da će do kraja 2020. godine, broj ljudi širom svijeta koji su drastično pogođeni nedostatkom hrane biti udvostručen na 270 miliona.

Usljed pandemije, odjednom su čitave zajednice ostale bez osnovnih životnih sredstava, a sigurnost koju su imale izmakla im je kroz prste. U isto vrijeme, među ljudima raste tendencija da pomažu jedni drugima i pružaju ruku jedni drugima, jer više ne vjeruju (potpuno opravdano) da će im pomoć doći iz više klase ili od lidera. 

Čak iako neko nema šta da ponudi drugome osim želje da pomogne, to već utiče na bolje na opštu situaciju. Međusobna briga sladi gorčinu života. Zapravo, došli smo do trenutka kada shvatamo da ni od koga ne možemo da očekujemo ništa, osim od sebe samih.

Dakle, ako se pomirimo sa činjenicom da jedino mi možemo da pomognemo sebi, ovo će već biti značajan korak u pravom smjeru. Sa problemima možemo da se izborimo jedino kroz ispravnu povezanost između nas. Ako postanemo svjesni toga, sigurno ćemo biti na sigurnom putu. Učeći da tu povezanost primijenimo u praksi, možemo da osiguramo da ćemo uspješno doći do željenog odredišta.

Pobjeda nad egom, neprijateljem između nas

Moramo da težimo tome da se ujedinimo, ne samo kako bismo izašli iz teške situacije sa kojom se suočavamo, već da bismo zaista postali „kao jedan čovjek u jednom srcu“. Zašto? Jer sve što se dešava u globalnom sistemu prirode kreće se prema nivou korisne integralne veze između njegovih dijelova. Što se više međusobno povezujemo, to ćemo se više usklađivati sa opštom silom koja upravlja sistemom po zakonu uzajamne garancije. U stvari, svi problemi koji se pojavljuju, tu su da bi nas sve više približavali stanju konačnog ujedinjenja. Kada čovječanstvo dostigne takvo stanje postojanja, više nećemo patiti zbog borbi za kontrolu, poštovanje, dominaciju ili zbog gladi. Kad konačno dođemo do tog stanja, sreća i sredstva za egzistenciju više neće dolaziti na štetu drugih.

Jasno bismo trebali da shvatimo da raspodjela hrane i lijekova – kojom uglavnom pomažemo jedni drugima samo na materijalnom nivou - ipak neće biti dovoljna da ispravi našu neravnotežu i razlike. Moramo da shvatimo da je čovječanstvo, što se prirode tiče, jedan jedinstveni sistem. Zato se moramo uzdići iznad svih oblika mržnje i međusobnog odbacivanja, iznad svog egoističnog pristupa koji nas neprestano razdvaja i udaljava jedne od drugih. Od vitalnog je značaja da pokušamo da se iznutra približimo jedni drugima, od srca do srca, i da procijenimo namjeru koja stoji iza svih naših postupaka.

Danas imamo priliku da ovu povezanost učinimo stvarnom i moramo da znamo da nas priroda, putem neprijatnih situacija poput pandemije korona virusa i drugih problema, namjerno provocira kako bi nas natjerala na ujedinjenje čovječanstva.  Zato, samo će borba protiv podjela između nas donijeti dugo očekivanu pobjedu ujedinjenja, obilja i svjetlije budućnosti.


Autor:
  Dr Mihael Lajtman

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.