KAKO SMO "ZARADILI" TO ŠTO SMO MI ODABRANI DA BUDEMO PRIMARNI CILJ KOVIDA

 

Link - “How We “Earned” Being Covid’s Prime Target” (Linkedin)

„Kako smo „zaradili“ to što smo mi odabrani da budemo primarni cilj kovida“ (Linkedin)

Kakav tajming! U prvom talasu kovid-a 19, proveli smo Pesah (kao kod nas Uskrs) zaključani i bez mogućnosti da ga proslavimo sa našom širom porodicom, onako kako to sve porodice rade vijekovima. Tada sam upozorio da ćemo patiti od još gore epidemije, ukoliko ne naučimo lekciju kojoj virus pokušava da nas nauči.

Ništa nijesmo naučili. Čitav svijet je na nas u Izraelu gledao sa strahopoštovanjem, dok smo zamalo eliminisali virus, ublažili karantin i vratili se u normalan život. Ali naš „normalan“ život bio je razlog iz kojeg smo prije svega i dobili kovid, i zato se on osvetnicki i vratio. Sada, svijet ponovo gleda u nas, ali iz drugog razloga. Postali smo uzor nesposobnosti, sa više oboljelih po glavi stanovnika nego i jedna druga nacija - od jednog ekstrema do drugog za svega nekoliko mjeseci.

Ovih dana, kada su Veliki praznici, tacnije druge polovine godine, kada se sve porodice okupljaju, ponovo ulazimo u potpuni karantin. Priroda je okrenula našu oholost protiv nas i učinila da Izrael postane izložen podsmehu svjeta.

Da bismo razumjeli kako smo „zaradili“ opomenu prirode, moramo da razumijemo ko je narod Izrael, odakle dolazimo i koja je naša uloga. Maimonid, Midraš Raba i mnogi drugi izvori govore nam da je u vrijeme praoca Avraama,  Avraam koji je ziveo u Vavilonu i posmatrao svoje ljude kako grade Vavilonsku kulu. Primijetio je da se graditelji sve više otuđuju jedni od drugih, što ga je podstaklo da traži objašnjenje. U knjizi Pirkej de Rabi Eliezer (poglavlje 24) piše da su Vavilonci „željeli da razgovaraju jedni sa drugima, ali nijesu poznavali jezik onih drugih. Šta su radili? Svaki je uzeo svoj mač i borili su se međusobno do smrti. Zaista, tamo je bezmano poubijano pola svijeta, a druga polovina se odatle  rasula po cijelom svijetu“.

Avrama je uznemirila mržnja među njegovim narodom. Razmišljao je o teškom položaju naroda i shvatio je uzrok njihove mržnje usled porasta ega. Da bi to prevazišao, on je pozvao svoj narod da poveća međusobnu povezanost kako bi odgovorio na porast ega. U Mišna Tora (poglavlje 1), Maimonid ovo opisuje kroz Avraama koji je počeo „da daje odgovore narodu Ura Haldejskom“, objašnjavajući zašto se njihovo društvo raspada i šta mogu da učine u vezi sa tim. 

Međutim, odgovori Avraama nijesu se svidjeli svima u Vavilonu. Midraš (Berešit Raba) nam govori da je Nimrod, kralj vavilonski, pokušao da ubijedi Avraama u to da je pogriješio. I kada kralj u tome nije uspeo, protjerao je Avraama iz Vavilona.

Ali dok je prognani Avraam lutao prema Kananu, ljudi su se, kako  Maimonid piše: „okupljali oko njega i pitali ga za njegove reči“. „Učio je svakoga... sve dok se hiljade i desetine hiljada nisu okupile oko njega, i oni su ljudi kuće Avraamove. Usadio je ovo načelo u njihova srca, sastavio knjige o tome i naučio svog sina Isaka. A Isak je sjedio i podučavao i upozoravao, i obavijestio je Jakova, i postavio ga za učitelja, koji će sjedjeti i podučavati ... A otac naš Jakov podučio je sve svoje sinove.“ To je bio početak nastanka naroda Izrael, ali ovo i dalje ne objašnjava našu ulogu u svijetu.

Nekoliko vijekova poslije Avraama, Mojsije je želio da učini isto što i njegov prethodnik. Težio je da ujedini narod Izrael i suočio se sa žestokim otporom Faraona. Poput Avraama prije njega, Mojsije je pobjegao sa svojim narodom, samo što ih ovog puta nije bilo na milione. Pod Mojsijem su se hebrejska plemena ujedinila i postala nacija, ali tek nakon što su se obavezali da budu „kao jedan čovek u jednom srcu“.

Štaviše, odmah nakon što su se ujedinili i postali nacija, narod Izrael imao je zadatak da cijelom svijetu prenese metod ujedinjenja kako bi se dovršilo ono što je Avraam htio da postigne kada je prvi put počeo da govori o jedinstvu iznad mržnje. „Mojsije je želio da dovrši ispravku svijeta u to vreme. … Međutim, nije uspio zbog korupcije koja se dogodila na tom putu“, napisao je Ramhal u svom komentaru na Toru. Ali, kada su Izrael jednom postigli jedinstvo, imali su zadatak da to prošire i dalje, ili kako Tora kaže, bivajući „svjetlost nacijama“.

Često volimo da mislimo da je naša odgovornost prema svijetu stvar prošlosti. Nije. Antisemiti nas krive za svoje nevolje, a naši mudraci nas krive za nevolje koje nam uzrokuju nacije. Naša uloga da svijetu donesemo svjetlost jedinstva sada važi kao i uvijek do sada. Knjiga Sefat Emet piše da su „djeca Izraela postala garanti da isprave cio svijet ... sve zavisi od dece Izraela“, a slično pišu i mnoge druge knjige naših mudraca.

Ako pogledamo šta se danas događa u Izraelu, lako je uočiti da nam je očajnički potrebna uzajamna garancija, jedinstvo koje nas je pretvorilo u naciju. Bez toga nijesmo nacija, nijesmo „svetlost nacijama“, patimo i mi i svijet.

Ovim napuštanjem uzajamne garancije, „zaradili“ smo opomenu kroz virus korona. Tako je lako uočiti da bi se ova pošast zaustavila, da smo svi makar malo brinuli jedni o drugima i preduzeli minimalne mjere predostrožnosti da se ne bismo zarazili. I, kao što smo bili sjajan primjer u prvom talasu i zamalo obuzdali virus, tako smo i najgori primjer u drugom talasu, „tama za nacije“.

Za dolazeći Jom Kipur (Dan oprosta), mi ne treba da žalimo zbog naših grijehova, da bismo mogli da započnemo novu godinu čisti, i da zatim ponovo griješimo. Moramo da prepoznamo koji je jedini grijeh koji činimo i da se obavežemo da ćemo ga zaustaviti. A, jedini grijeh je u tome što mi nemamo uzajamno jamstvo, naša neosnovana mržnja jednih prema drugima, otuđenost i okrutnost prema našoj braći. Ako se posvetimo pokušaju da to zaustavimo, da svoj stav preokrenemo sa negativnog na pozitivan, sljedeća godina biće bez kovida. Pobedićemo ga kroz naše jedinstvo, a patićemo ukoliko ostanemo odvojeni.

I, kao što smo sada loš primjer, kada se ujedinimo, mi ćemo ponovo postati „svjetlost nacijama“ i ponovo zadobiti poverenje svijeta.

Autor:

  Dr Mihael Lajtman