четвртак, 30. април 2020.

HUMANIJA MODNA SCENA - POZIV ZA BUĐENJE

Aprilsko izdanje italijanskog Voga
osvanulo sa čisto belom naslovnom stranom
poziv je za buđenje čitavoj modnoj sceni


Kako god da se uspostavi životni poredak nakon prolaska opasnosti od kovida-19, čini se da je došlo krajnje vreme za preispitivanje luksuznih brendova ili barem načina na koji su do sada postojali

Izgleda da je pred nama vreme velikih promena na svim poljima, pa tako i u modnom svetu. Kada smo pre par meseci pisali o usporavanju mode da bi došla u dodir sa sobom, ali i sa našim realnim potrebama, nismo ni pomislili da će se ceo svet prisilno usporiti i naterati nas da preispitamo svoja uverenja.

Šta će se u periodu koji je pred nama dogoditi sa brendovima koji prodaju luksuznu robu? Da li će modna scena zamreti i svesti se samo na potragu za neophodnostima? Da li smo preispitali navike, potrebe, htenja i nemire, i spoznali sa koliko malo toga možema jednostavno funkcionisati?

Čini se da odgovore na ova pitanja nije baš tako jednostavno dati. Opšti je konsenzus da mnogo toga zavisi od dužine trajanja vanrednih okolnosti i njihovih posledica, koje će svakako biti dugoročnije.

U prvih mesec dana zaustavljanja i usporavanja delovanja u zapadnom svetu, koji su se nadovezali na prethodnih par meseci prekida, pre svega kineske industrijske proizvodnje, postali smo svedoci neverovatnih promena koje doživljava prirodni svet na zemlji. Obnavljaju se vode, životinje se približavaju urbanim sredinama. Slika ozonskog omotača, koji je delovalo kao da smo ga zauvek nepovratno uništili, menja se iz dana u dan. Neobično malo našeg nečinjenja bilo je dovoljno da priroda počne da se raduje i preuzima ono što joj pripada. Čini se da smo gledajući na te promene iz izolacije u kojoj se nalazimo, počeli malo bolje da cenimo i razumemo planetu na kojoj živimo, i da ćemo nakon karantina, pri povratku u normalne tokove, uzeti u obzir i njene potrebe. Međutim, istorija je mnogo puta do sada pokazala da su ljudi zaboravna bića, pa nam ostaje da vidimo kako će se stvari razvijati.

Očekivana revolucija

Kako god da se uspostavi životni poredak nakon prolaska opasnosti od kovida-19, čini se da je vreme za preispitivanje luksuznih brendova došlo do svoga već dugo očekivanog kraja. U svakom slučaju, barem na način na koji su do sada postojali. Taj kraj nije nelogičan i osećao se u vazduhu još od sredine devedesetih.

U svome filmu Prêt-à-Porter, iz 1994. godine, Robert Altman preispituje besmisao jedne scene koja postoji sebe radi i pokušava, pod okriljem inovativnosti, da ponudi konzervativne koncepte jednom svetu koji se uveliko menja. Kako će se ta promena materijalizovati, nikome u tom trenutku nije bilo jasno, iako na kraju filma on nudi simboličko rešenje sa defileom manekenki bez ijednog komada odeće.

Moralo je da prođe četvrt veka da se svet za to vreme temeljno promeni kroz onlajn umrežavanje, pojavu Fejsbuka, a zatim pogotovo Instagrama, i stasavanje jedne cele generacije koja u doba nastanka Altmanovog filma nije bila rođena da bi promena sazrela. Pa čak i tada, iako je sve bilo spremno za revoluciju, pitanje je da li bi bili u mogućnosti da je osvestimo da nas jedan virus na globalnom nivou nije pogurao u tom pravcu.

Na najjačem udaru našle su se dve zemlje koje su nosioci modne priče s početka našeg veka – Kina kao vodeći proizvođač globalne modne proizvodnje i Italija kao prestonica i rasadnik dizajnerskih ideja. I baš u Italiji desilo se nešto što je bilo poziv za buđenje čitavoj modnoj sceni. Aprilsko izdanje italijanskog Voga osvanulo je sa čisto belom naslovnom stranom.

Simbolika bele boje

„U svojoj dugoj istoriji koja se proteže na više od stotinu godina Vog je prošao kroz ratove, krize i aktove terorizma. Uvek je bio dosledan svojoj tradiciji plemenitosti ”, navodi glavni urednik Emanuel Farneti u uvodniku, objašnjavajući da je originalna naslovna fotografija koju je magazin planirao da koristi bila odabrana kako bi se osigurao odgovarajući ton s obzirom na nepredviđene okolnosti.

„Pre nešto manje od dve nedelje planirali smo broj koji je bio u pripremi već neko vreme i koji je takođe uključivao i L’Uomo Vogue kao blizanački projekat”, napisao je Farneti. „Ali govoriti o bilo čemu drugom dok ljudi umiru, doktori i medicinske sestre rizikuju svoje živote i svet se zauvek menja, nije u DNK kodu Voga Italia. U skladu s tim, odložili smo projekat i počeli ispočetka.” Objasnio je i da odluka o odabiru potpuno bele naslovne strane nije zbog nedostatka slika već zbog onoga što je simboličko značenje ove boje.

Simbolika ovog čina bila je toliko jaka da niko sa modne scene nije ostao nedotaknut. Beli list kao predznak novog početka, čistog slikarskog platna na kome je moguće uspostaviti sasvim nova pravila. Čini se da su svi spremni da ih prihvate, neko iz uverenja, a neko zato što će ga okolnosti naterati.

Na svima nama je da se nadamo, iako možda sa malom dozom rezerve, da će novi početak biti društveno odgovorniji i humaniji.


Piše: Lidija Jovanović, dizajner i kostimograf 

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.