уторак, 2. фебруар 2021.

VIŠI PRINCIPI KOJI GARANTUJU ŽIVOT

 

Link - “The Superior Principles That Guarantee Life” (Medium)

Viši principi koji garantuju život

Nije samo Amerika u raspadu. Kompletna holandska vlada je dala ostavku, njemačka kancelarka Angela Merkel se povlači, italijanska vlada je na ivici pada, a virus korona pravi ogromnu štetu u čitavom svijetu. Vakcine su već razvijene, ali nove mutacije virusa se šire velikom brzinom, zaraznije su i izazivaju veću smrtnost od onog tipa virusa koji je postojao prije vakcina. I, što je najgore od svega, krećemo se ka novoj fazi propasti starog svijeta: od ponestajanja radnih mjesta ka nestašici hrane. Ukoliko se ubrzo ne probudimo, probudićemo se u epidemiji gladi, a ljudi će rušiti sve pred sobom za komad hljeba za svoju djecu.

Jedini način da spriječimo prijeteći slom jeste u tome da rekonstruišemo društvo po novim, ne-egoističnim principima. Ovo ne znači da moramo da postanemo altruisti, već da moramo da razumemo to da ćemo, ukoliko nastavimo da se sebično ophodimo jedni prema drugima, umrijeti; prosto, situacija je takva.

Novi princip koji mora da bude osnov novog društva jeste povezanost, to jest uzajamnost. Ukratko, uzajamnost znači da svakoga moramo da tretiramo podjednako, ko god to bio. Moramo da obezbijedimo to da svaki pojedinac dobija osnovne potrepštine koje mu omogućavaju normalan život. Ovaj princip mora da nadilazi sve granice, gledišta, rase, rodni identitet, religije, i druge razlike među ljudima.

Budući da problem s kojim će se svijet suočiti jeste nestašica osnovne, sirove, hrane, prvi i najvažniji izraz naše povezanosti mora da bude to da se obezbijedi dovoljno hrane za svakoga. Bilo da su ljudi komunisti, nacisti ili bilo koji drugi ekstrem koji možete da zamislite, mi ćemo morati da svakome, bez izuzetka, obezbijedimo osnovne životne potrebe.

Kako budemo pokušavali da ovo postignemo, razumjećemo to da nam je potrebna globalna, sveobuhvatna organizacija koja će garantovati da svi, u svakoj zemlji, dobiju ono što je osnovno. Jasno, jedna takva krovna organizacija nama odmah liči na neku globalnu vladu, i imamo opravdanu zabrinutost u vezi sa prekomjernom upotrebom sile. Međutim, ukoliko ne bude postojala globalna koordinacija u proizvodnji i distribuciji hrane, svuda će doći do haosa.

Era samoodrživih nacionalnih država je završena. Upravo onako kako se virus korona raširio po čitavom svijetu brže od šumskog požara, tako će se širiti i bilo koja kriza. Bez globalne saradnje koja genuino traži dobrobit za svakoga, mi nećemo preživjeti. I, ništa nije prikladnije za početak globalne saradnje od toga da se svakoj osobi na planeti garantuje snabdijevenost hranom. To neće biti samo naš najveći test do sada, već i pravi osnov na kojem treba graditi nove postavke, koje će služiti dobrobiti čitavog čovječanstva.

Već se pokazalo – a ja sam, takođe, o tome mnogo pisao – da izgleda da je niz kriza beskrajan, i one su sve povezane s našim stavom prema drugim ljudima i prema prirodi. Brojni naučnici i naučne institucije objavili su studije koje povezuju naše loše postupanje prema drugim ljudima i prema prirodi sa urušavanjem globalnog ekosistema. Sadašnje globalne institucije su nemoćne; one su nijeme, nemaju stvarnu snagu, a možda je to i dobro jer one u stvari predstavljaju interese svojih zemalja, bez ikakve brige za dobrobit čovječanstva.

Kao što sam rekao na početku ovog članka, globalna institucija koja će nadgledati projekat obezbjeđenja hrane ne treba da bude sastavljena od altruista. Uostalom, kao što znamo, alruiste je teško naći ovih dana. Zapravo, ljudi koji će voditi ovaj projekat biće oni koji razumiju da je u našem egoističnom interesu da garantujemo dobrobit za sve, inače će nam se globalni sistem urušiti. Razumijevanje ovoga je imperativ, i realno je da ćemo naći takve ljude.

Razumljivo, vlade neće biti srećne s tim da će morati da daju određenu moć takvoj instituciji, ali možemo da vjerujemo da će priroda učiniti svoje i da ćemo ih natjerati da idu tim težim putem, uz žrtvu svih nas. Pred nama su izazovna vremena, ali ako shvatimo da su nam životi ugroženi, kao i kako možemo da ih spasimo, možda ćemo uspjeti.


Autor:
  Dr Mihael Lajtman

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.