понедељак, 28. септембар 2020.

MATERIJALIZOVANE MISLI

 

Link - Materialisierte Gedanken

Materijalizovane misli

„Nema slobode dok ne budemo bili svi isti““ (natpis na transparentu tokom protesta u Berlinu, koje je organizovala organizacija „Životi Crnaca su važni“)

[Black Lives Matter (Životi Crnaca su važni) je decentralizovani politički i društveni pokret koji se zalaže za nenasilnu građansku neposlušnost, u znak protesta protiv incidenata policijske brutalnosti i svih rasno motivisanih nasilja nad Crncima]

„Stop krčenju šuma!“ (natpis na transparentu tokom protesta u Pragu, a u vezi s klimatskim promenama)

„Zaštitite našu Zemlju!“ (natpis na transparentu tokom protesta biciklista u Berlinu)

„Bil Gejts i dalje?!“ (natpis na transparentu tokom protesta u Berlinu protiv ograničenja uzrokovanih virusom korona)

„Srce, pesnica i pobeda“ (simboli na transparentima tokom protesta u Belorusiji)

„Novi diktator“ (šef turske države na slici na transparentima tokom protesta Kurda u Kelnu)

Transparenti tokom protesta simbolizuju naše materijalizovane misli, odražavaju naše unutrašnje želje, naše strahove i nade i naše zahteve. Oni koji ih pišu nadaju se da će njihova poruka pasti na plodno tle i zaživeti. I, ovu želju dele svi u globalnom informacionom sistemu: blogeri, političari, sportisti, učitelji, deca ... svi mi! Komuniciramo u zatvorenom sistemu, gde svi vide samo delić celine.

Ali, ja tu ne mogu ništa da uradim, toliko je različitih mišljenja, informacija, uputstava ... potpuno sam preplavljen njima, i sve ih apsorbujem, a kamoli da iole mogu da ih obrađujem onako kako treba.

Tako, šta mogu da učinim? Usredsređujem se samo na ono što mi je najbliže. Na primer, ako sam taksista, bavim se cenama benzina i delova za automobile, novim pravilima vožnje u doba korone, ali i platežnom sposobnošću svojih klijenata; uostalom, posledice karantina imaju veliki uticaj na budžet mojih kupaca.

Ukoliko sam učitelj, zanimaju me vesti iz školskog sistema, razvitak školovanja u kući, profesionalne perspektive i rizici... A ukoliko sam preduzetnik ili trgovac, više me zanimaju ekonomska kretanja, i tako dalje.

Svi smo prvenstveno zainteresovani za promene u našem društvenom okruženju ili području delovanja, jer se bez tekućih informacija osećamo nesigurno i ne možemo da planiramo svoju budućnost.

No, vratimo se na natpise koji su ispisani na transparentima na protestima. Vidimo da oni proizlaze iz promena u društvu; proizlaze iz najdubljih ljudskih želja. Mnogi od onih ljudi koji sada učestvuju u protestima dosegli su tačku u svom životu u kojoj više ne žele da žive onako kako su do sada živeli. Žele promenu i zato traže istomišljenike s kojima mogu da podele svoje strahove i bes.

Ali, za to postoji alternativa, koja samo na prvi pogled može da izgleda pomalo komplikovano! Ne želim da kažem da nam od sada uopšte neće biti potrebni nikakvi protesti. Ne. Ali, pravo vreme za to doći će u budućnosti.

Ono što nam sada treba je sledeće: moramo da razmišljamo o tome kako možemo naš zajednički život da načinimo boljim, mirnijim i obzirnijim; da to prvo radimo pojedinačno, a zatim zajedno u najbližim krugovima (u porodici, na poslu, u susedstvu).

Čim prestanemo s tim da jedni druge verbalno bombardujemo prekorima i optužbama, dolazimo do tačke u kojoj možemo zajedno da razvijamo ideje i predloge za novi, bolji svet.

Planiramo novu vrstu škole za našu decu, u kojoj će ona biti ne samo puna znanja, već će i razviti svoju ličnost i koristiti svoje veštine. To je vrsta obrazovanja u kojem su dopuštena pitanja ili preispitivanja. Naša deca bi htela da pohađaju takvu školu, dobrovoljno i s radošću.

Razvijamo preduzeća i organizacije koje poboljšavaju naše okruženje, koje ne ugrožavaju naše zdravlje, već ga podržavaju i podržavaju našu povezanost s našom decom.

Menjamo naše porodične veze da bi roditelji i deca mogli na smislen način da koriste svoje dragoceno vreme koje provode kada su na okupu, i da se ne frustriraju time da moraju da nastavljaju da traže „bolje“ veze ili neko prolazno zadovoljstvo.

Ovde se radi o našim sopstvenim potrebama za povezivanjem, sigurnošću i slobodom, a te potrebe i razmišljanja su izraženi – mada često bivaju pogrešno protumačeni – u sloganima na transparentima koji se sada često sreću. Ali, osim nas samih, zapravo ništa ne stoji na putu zadovoljenja tih potreba!

A kako to radimo? Samo zajedno! Krenimo već danas!


Autor: Eli C.

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.