Zašto nas priroda kažnjava Korona virusom?
Što se više razvijamo, to strožije priroda zahtijeva od nas da održimo ravnotežu između primanja i davanja. Mi nismo u stanju da održimo ravnotežu i što više napredujemo, sve više patimo.
To nisu zle sile koje se okreću protiv nas, ali neravnoteža između sila primanja i davanja postaje sve veća i veća. Snaga primanja, volja za uživanjem neprestano raste, ali se ne nadoknađuje i ne ispravlja željom za davanjem. Zato nas priroda, ako je uopšte tako, kažnjava. To nije primitivni sistem gdje odmah dobijamo kaznu i razumijemo šta se dešava, kao kada bismo opekli ruku ako bismo stavili ruku u vatru, pa bismo sljedećeg puta znali da to ne treba da radimo. Ali, sistem prirode je ogroman i veoma složen, pa kada negdje primimo negativnu reakciju, ne znamo tačno odakle dolazi i zašto.
Iz toga slijedi da nam nauk ne dolazi lako. Čovječanstvo još uvijek nije shvatilo da mu egoizam nanosi štetu i donosi sve nesreće na svijetu. Ne krivimo sopstveni egoizam, koji u nama neprestano raste, upravlja nama i primorava nas da primamo uvijek samo zarad sebe. Mi nismo u stanju ovo da razumijemo, i svi misle da je s njim ili njom sve u redu.
Čovječanstvo ne vidi da je njegova volja za uživanjem zla sila. Sa druge strane, egoizam je pokretač napretka i kada ga ne bi bilo, vratili bismo se u pećinu. Zato, nemamo drugog izbora osim da sve više i više razvijamo svoju egoističnu želju i da se trudimo da joj pružimo različita zadovoljstva koja od nas traži.
U posljednje vrijeme trčali smo naprijed podstičući našu konzumersku želju, kako bismo prodali više i stekli više zarad našeg ega. Ovo definiše našu generaciju: više ne proizvodimo proizvode koji su od suštinskog značaja za život, ali postajemo veoma sofisticirani u pokušaju da ispunimo ćudljivosti našeg nepromišljenog egoizma.
Eto zbog čega nas priroda kažnjava, jer koristimo svoju hipertrofiranu, neobuzdanu volju za uživanjem koja zahtijeva stvari koje su potpuno nepotrebne za život. Volja za primanjem je dio prirode i ispada da prirodu pogrešno koristimo. Umjesto da sistem prirode dovedemo u harmoniju, mi koristimo volju za primanjem po svom ćefu i izvodimo prirodu iz ravnoteže.
Umjesto da održavamo pravilan balans između sila primanja i davanja, mi stvaramo neravnotežu u jednom ili drugom smjeru i time izobličavamo prirodu. Kao rezultat, iz prirode nas napadaju različite štetočine. Mi sami njima otvaramo vrata kroz naše pogrešne odnose jednih sa drugima.
Odakle potiče Korona virus ili drugi virusi koji će se manifestovati u budućnosti? Potiču samo iz pogrešne, egoistične veze između svih dijelova ljudskog društva.
Mi smo na najvišem stepenu prirode, tako da zbog naših izobličenih odnosa mi uzrokujemo izobličavanje na svim nivoima: životnjskom, vegetativnom, pa čak i na nivou nežive prirode. Na nepokretnom nivou vidimo da cijela planeta eksplodira zbog kataklizmi: tajfuni, vulkanske erupcije, globalno zagrijavanje ili glacijacija.
Izobličavanja na vegetativnom nivou dovešće nas do tačke da nećemo imati šta da jedemo. Na životinjskom nivou vidjećemo pojavljivanje različitih virusa, a moglo bi ih biti na hiljade. Pored toga, tek treba da vidimo zarazu skakavaca, kao u egipatskim pošastima.
Sve ove pošasti, uzrokujemo mi sami povezujući se jedni sa drugima na izobličen način. Na ovaj način, stvaramo sve vrste ružnih manifestacija na nižim nivoima koje konzumiraju sve rezultate našeg djelovanja poput malignih tumora.
Pod ovakvim uslovima, Korona virus je ispravka, kompenzacija za sva izobličenja koja stvaramo na duhovnom nivou, kroz našu povezanost. Kao rezultat, otkrivaju se izobličenja još nižih nivoa i prisiljavaju nas da se promijenimo i krenemo u ispravku.
Zahvaljujući Koronavirusu, mi već proizvodimo manje robe, manje putujemo i manje se zabavljamo. Čovječanstvo se smirilo i umirilo svoju arogantnu sebičnost koja uništava čitavu planetu.
Ako se epidemija pogorša, svijet će se potpuno zaustaviti: svi će ostati kod kuće, umjesto da lete sa jednog na drugi kraj svijeta, prestaćemo da radimo razne gluposti.
Juče su vijesti pokazale potpuno prazan aerodrom.
Ovo je ispravka; zašto ljudi moraju negde da žure? Sada ćemo imati vremena da razmislimo zašto ovo radimo. Odjednom ćemo se uplašiti: šta radimo? Zašto smo otišli negdje i potrošili novac koji smo morali da zaradimo i još nabacili sebi dodatan posao?
Sada možemo mirno da sjednemo i razmislimo. Zaista, ima o čemu da razmišljamo. Možemo da komuniciramo jedni sa drugima, da učinimo nešto korisno. Kakva je korist od buljenja u neko kamenje u Rimu ili Parizu? Radije bih pogledao svoje prijatelje, komšije i porodicu. Konačno ću vidjeti svoju djecu jer sam već zaboravio kako izgledaju i kako se zovu.
Pitaću svog sina: „Najdraži, kako je u školi?“ A on će odgovoriti: „Već duže vrijeme ne idemo u školu, učimo online“. Na ovaj način imaćemo vremena da malo popričamo i da se upoznamo.
Proizlazi da je ovo korekcija. Za čovječanstvo je korisno da se zaustavi i osjetiti svoju nemoć i nesposobnost da sve kontroliše. Moguće je zaustaviti nas u sekundi i uraditi sa nama bilo šta.
Ako se sjutra u poljoprivredi pojavi virus, šta ćemo da jedemo? O tome bi trebalo da razmišljamo umjesto da se ubijamo međusobno i igramo političke igre. Ne možete da glumite egoizam ako nemate šta da jedete. Tada ćemo početi da razmišljamo o životu, a ne o kontroli cjelokupnog svijeta, svako u svojoj aroganciji.
Autor:
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.