понедељак, 6. април 2020.

KAKO ĆE DRUŠTVO PROMENITI POST-KORONAVIRUSNU KRIZU?



Kako će društvo promeniti postkoronavirusnu krizu?

Mislim da više nećemo žuriti u šoping molove kao što smo navikli i da ćemo lanac proizvodnja – kupovina – nagomilavanje videti kao prošlost.

Nakon perioda smirivanja potrošačke borbe za prestiž koju smo do sada vodili, mi sada - dok smo za vreme koronavirusa u uslovima ostaniteukući - imamo vremena da razmislimo o načinu života koji smo svi mi vodili u svoju korist na račun drugih, što je stvorilo veliku neravnotežu između nas i prirode.

Sada, dok smo u svojim domovima izolovani jedni od drugih, postoji mnogo informacija koje se dele okolo i koje potvrđuju kako nas je život pre koronavirusa vodio u ćorsokak i kako nam trenutni produženi period socijalne distance daje novi prostor da ponovo preispitamo sebe na koji način živimo svoj život.

Iz tog razloga se nadam da ćemo zajedno sa prepoznavanjem naše dosadašnje takmičarsko-egoističke paradigme sa kojom smo nakratko padali u zadovoljstvo i radost onoliko koliko bi nam to bilo dozvoljeno, naučiti da će istinska sreća doći ako uđemo u ravnotežu s prirodom. To jeste, budući da je priroda integralni sistem, i kako nam priroda sve više pokazuje koliko smo uzajamno povezani i međuzavisni - kao što to pokazuje trenutna koronavirus kriza - tada bismo bili mudri da naučimo kako da prilagođavamo svoje stavove jedni prema drugima tako da odgovaraju nivou međusobne povezanosti i međuzavisnosti kako bi priroda razvijala našu svest.

Tada bismo izašli iz ere koronavirusa zamenom naše egoistične paradigme novom altruističnom, pretvarajući eru koja je donosila sve više i više negativnih pojava, kao što su eksploatacija, zloupotreba, depresija, stres, usamljenost, anksioznost i zanemarivanje, u njen suprotni pozitivni oblik, gde bismo otkrili međusobno uvažavanje, odgovornost, podršku, ohrabrenje, sreću, mir, ujedinjenje i ljubav.

A šta bismo uradili sa gomilama plastičnog viška na kojima smo izgradili veći deo svoje stare ekonomije? Šta bi se desilo sa svim zgradama i kulama koje smo gradili, svim molovima i tržnim centrima kada bismo se probudili sa poboljšanom ljudskom svešću u postkoronavirus svetu?

Pretvorili bismo ih u muzeje. Lutali bismo svim tim trgovinama, gledajući u sve nepotrebne i nevažne predmete kojima smo ispunili život, razmišljajući: „Kako smo mogli pomisliti da bi nam proizvodnja, kupovina, prodaja i gomilanje sveg tog smeća mogli doneti bilo kakvo uživanje? O čemu smo razmišljali?"

Muzeji postkoronavirusne ere označavali bi naše novo stanje nadograđene svesti: da bismo, osećajući zajedničku atmosferu podrške, obzira i ohrabrivanja, gledali na našu pretkoronavirusnu, materijalističku kulturu kao na izumrlo doba, i ti muzeji bi nas podsećali da ne poželimo da se vratimo takvom neuspešnom pokušaju sreće. Kao što kabalista Jehuda Ašlag (Baal HaSulam) piše u svom članku, „Uvod u knjigu Panim Meirot u Masbirot“: „Čovek nije stvoren za sticanje bogatstva ili za izgradnju zgrada. Otuda, pojedinac treba da traži sve što će ga dovesti do ljubavi".


Autor:
  Dr Mihael Lajtman

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.