четвртак, 16. април 2020.

KAKO SE OSEĆATE TOKOM OVIH TEŠKIH DANA?



Kako se osjećate tokom ovih teških dana?

Ljudi, kako se osjećate tokom ovih dana globalne epidemije Korona virusa koja vas uvlači u vrtlog osjećanja i misli? Baš kao u kaleidoskopu, jedno stanje smjenjuje drugo, od srčanog udara do potpune ravnodušnosti. Talasi horora kovitlaju se jedan za drugim, kao da vas priroda miksa u blenderu. Sve što ste znali i za šta ste bili sposobni, sve ono na šta ste se u životu decenijama navikavali - djeca, rad, zarađivanje - sve je prekriženo i nestaje. Kako možemo da vam pomognemo  da ublažite ovu ogromnu bol?

Znam da ste vi na poslu, racionalna, inteligentna i poštovana osoba. Volite da imate određene brojeve i proračune koji su iznad osjećanja. Ali, sada želite da čujete nešto emocionalno, što ide direktno u srce. 

Pokušaću to da učinim, samo morate da razumijete da se nauka Kabale obraća ljudskom srcu kroz um ili umu kroz srce. Kombinuje ova dva suprotna, potpuno različita sistema.

Čitav naš život izgrađen je na krugovima odnosa: odnosa samih sa sobom, odnosa sa supružnicima, sa djecom, odnosa sa Stvoriteljem. U toku je revizija svih tih odnosa, a ponajviše naših odnosa samih sa sobom.

Korona virus je načinio tako radikalnu promjenu u našem životu, da se osoba neprestano nalazi u stresu i strahu, koje muče um i opterećuju srce, poput srčanog udara i zbunjenosti, kao kod zarobljene životinje.

O čemu bi trebalo da razmišljate kako biste se malo smirili i osjećali zaštićeno? Vrijedno je da napravite potpunu revoluciju u svojim pogledima na život. Mislim ipak, da smo prije Korona virusa živjeli u vječnom stresu i konfuziji, u zapetljanim i neuravnoteženim uslovima.

Trčali smo od jutra do mraka, od mraka do jutra, kako bismo ispunili ono na šta su nas obavezali društvo, šefovi, porodica ili neko drugi. Bio sam dužan banci, dužan poslu, dugovao sam, dugovao, dugovao. Takav je bio moj život.

A onda, pojavilo se nešto nevjerovatno, nazvano Korona virus i odjednom, on je smirio cijeli moj život. Ostajem kući i ne idem na posao. Djeca ne lutaju da niko ne zna gdje su, ostaju u svojim sobama, moj muž je takođe kod kuće. Zajedno gledamo televiziju ili su svi zauzeti kompjuterima radeći neke svoje stvari. Sve izgleda dobro. Verovatno je osnovni razlog za konfuziju i strah, mogućnost da se izgubi plata. Prije ovoga, sve je bilo jasno i razumno, i odjednom, sve je postalo neshvatljivo, nejasno, a perspektiva je sve više prijeteća. Zabrinuti ste, ne zbog daleke budućnosti i penzijskih dana, već zbog činjenice da neće biti novca za hranu sljedeće sedmice,  sljedećeg mjeseca.

Za sada, to su samo strahovi, ne i stvarnost. U kući ima namirnica, frižider je pun. Još uvijek ima nešto novca na bankovnom računu. Ovo su samo hipotetički strahovi od mogućeg razvoja događaja. Ali, ako živimo iz dana u dan, onda možemo reći da je život postao mirniji.

Kakva je svrha u tome da se brinete za moguću budućnost, ako ne možete da joj pomognete? Ne znamo šta će se dogoditi sjutra, pa zašto biste se danas izludjeli od uzbuđenja i straha?

Naravno, imamo odgovornosti prema porodici i djeci, ali naša zabrinutost neće pomoći ni na koji način. Šta će biti, biće! Svi smo u rukama Više Sile i svi moji napori neće ništa promijeniti, ni u dobrom ni u lošem smjeru. Biće onako kako je Stvoritelj planirao.

Možda ću u takvom stanju brže uvidjeti gdje me Stvoritelj vuče. Uostalom, nema nikoga osim Njega, i On nas uvijek usmjeri ka cilju. Dakle, hajde da razmislimo o ovom cilju i saznamo šta Stvoritelj želi od nas. Naše stanje je posljedica programa prirode i ne treba da mislimo da smo pametniji od njega. Bilo bi sjajno kada bismo razumjeli gdje smo, u kom univerzumu, u kakvom okruženju i pod uticajem kojih sila.

Sve ovo ne zavisi od nas. Mi smo samo sićušne čestice stvaranja koje misle da nešto razumiju o prirodi. Ali, čak i ako bi zaista uspjeli da nešto shvatimo o njoj, iskoristili bismo to na našu štetu. Zato, nemojte žaliti što nismo postigli cilj koji smo postavili za sebe, jer u tome nije bilo ničega dobrog.

Prije nego što je izbila epidemija, ljudska vrsta širom svijeta bila je na ivici katastrofe, suočena sa velikim nevoljama. Svi su već otvoreno razgovarali o tome da se rat ne može izbjeći, razgovarali su o opštoj globalnoj krizi u ekologiji, ljudskim odnosima, industriji, politici i finansijama. Svijet, koji je čovjek sagradio na osnovama svog egoističnog uma i osjećanja, bio je jednostavno užasan i prelazio je iz jedne krize u drugu.

Šta je bilo dobro u vašem prethodnom životu? Za čime žalite sada? Samo za tim što ste među svim tim problemima uspjeli da dobijete svoju jadnu platu i nahranite porodicu. Da li ste se osjećali savršeno i srećno? Žalite za tim što ste sve znali unaprijed, pa ste imali dovoljno novca do kraja mjeseca i, ako ne, znali ste odakle da ga pozajmite. Tada ste bar imali neku sigurnost, a sada se nervirate zbog nepoznatog. Šta da radimo sa unutrašnjim nemirima i grozničavim mislima poput „Šta ako?“

Takve misli sada muče većinu svjetskog stanovništva, jer će ova epidemija uskoro pokriti sve kontinente. Korona virus guta cio svijet, čitavo čovječanstvo. Svi će početi da misle po tome: „Šta će mi se dogoditi sjutra? Na koga da se oslonim? Kako mogu da utičem na svoju sudbinu? Kako mogu sebi da osiguram dobro danas, sjutra i prekosjutra?"

Vrlo je dobro da se takva pitanja bude u ljudima, a posebno u mladima. Je li sve u novcu? Ako smo zabrinuti samo za svoja primanja, onda mi želimo da živimo kao životinje kojima je glavno da budu sigurni da će imati hranu za danas, sutra i prekosjutra, a ostalo nije važno. Dakle, da li želim da “jedem sa magarcem iz istog korita” ili sam čovjek, koji i dalje razmišlja o drugim stvarima?


Autor:
  Dr Mihael Lajtman

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.