недеља, 26. април 2020.

VRAĆAMO LI SE U NORMALU?



Vraćamo li se u normalu?
Moj članak u Newsmax: „Vraćamo li se u normalu?“

Priroda radi svoje – mi samo treba da je podržimo i svijet će se izliječiti od pandemije koronavirusa.

Jedna stvar koju smo sigurno naučili iz karantina  uspostavljenog zbog koronavirusa jeste da bi priroda mogla mirno da postoji bez našeg uplitanja. Kako države sada počinju da razmatraju ukidanje zabrana koje su nametnute u cilju izbjegavanja širenja zaraze, mi uviđamo jasne znake ekološkog oporavka planete. Priroda je razredni starešina, a sada je red na nama, da postanemo odlični đaci, da položimo težak ispit koji nam je dat, i da popravimo ocjenu tako što ćemo poboljšati odnose između nas i okoline.

„Kako su ljudi prestali da se voze i putuju, tako je površina Zemlje počela manje da vibrira“, piše u jednom nedavnom članku u National Geographic, u kojem se objašnjava kako je koronavirus „utišao“ svijet mjerama za suzbijanje pandemije, na taj način smanjujući seizmičku buku. Taj članak daje prikaz ogromnog uticaja ljudske rase na prirodu, kako dobrog tako i lošeg.

Otkad je COVID-19 pritisnuo dugme za pauzu u svijetu, satelitski snimci koje je objavila NASA pokazuju znatno smanjenje emisije otrovnih gasova i zagađenja u Americi. Vazduh u velikim gradovima širom planete dramatično je čistiji, cvrkut ptica zamijenio je nepodnošljivu buku metropolisa, životinje ponovo osvajaju svoja staništa ulazeći sve dublje u velike gradove. Dolazimo do očiglednog zaključka da je umjesto čovjekove grčevite trke da manipuliše svijetom mnogo bolje kad mirno sjedimo i dopuštamo prirodi da diše, obnavlja se i cvjeta. 

Naša nastojanja da kontrolišemo druge, koja potiču iz naše gordosti, a posebno naše predatorsko ponašanje jednih prema drugima, nanijeli su nam jad i muku. Međutim, ljudska rasa ima sposobnost da svesno napravi promjenu. Prvi korak ka promjeni jeste naša svijest o toj potrebi. Ako je nemamo, nemoguće je da popravimo nešto za šta jednostavno smatramo da dobro funkcioniše.

Spuštanje negativne krivulje o budućnosti

Ako prestanemo da proizvodimo, stičemo i gomilamo nepotrebne stvari koje guše planetu, ako razmotrimo i usvojimo ono što je stvarno važno u životu i uložimo više vremena u gajenje dobrih i zdravih odnosa, prestaćemo da osjećamo da je život slijepa ulica, a naša budućnost će nam izgledati svjetlija i jasnija.

Kao nikada prije, mi smo na pragu jednog istorijskog prodora. Iako čovječanstvo nestrpljivo očekuje ponovno otvaranje društva i biznisa, ne treba da postanemo nostalgični u vezi sa prošlošću. Vraćanje na ono što zovemo „normalnim“ bilo bi vraćanje na ono nenormalno stanje koje je činilo da se stalno osjećamo neostvarenim, koje nas je tjeralo da jurimo za nerealnim ciljevima i koje nas je zarobilo u iscrpljujućoj borbi da postignemo uspjeh po svaku cijenu. Međutim, kako su se stari, egoistični obrasci pokazali kao nefunkcionalni, sada bi valjalo da se radujemo dolasku promjena, umjesto da se osvrćemo na staro. U konačnom, aktuelna kriza je došla kako bi i nas i cijelu stvarnost uzdigla na viši nivo postojanja, tako da postanemo mudri, da budemo u istom toku sa harmoničnom silom prirode i dopustimo joj da nas izliječi.

Kako da obezbijedimo da nećemo ispasti iz kolosjeka koji vodi ka obnovljenom i rehabilitovanom svijetu?

Ostaćemo na pravom putu ukoliko shvatimo da je priroda cjelovita i zaokružena, da u njoj svi elementi moraju da budu povezani u jedan integralni sistem u kojem se međusobno podržavaju i nadopunjuju.

Čovječanstvo treba da kopira ovaj obrazac i da se kreće uskladjeno sa prirodom tako što ćemo  postepeno da obuzdavamo sebe od toga da se loše ophodimo jedni prema drugima. Moramo da shvatimo da mi predstavljamo jedan delikatan sistem u kojem svaka osoba zavisi jedna od druge i moramo  stalno da jačamo jedinstvo u društvu. Ovo je formula prirode za divno i uravnoteženo postojanje, ono koje je potpuno i vječno. Na taj način, upravo uz pomoć ove ogromne krize usljed koronavirusa možemo spustiti krivulju pesimizma u vezi budućnosti i podići krivulju pozitivnog novog života.


Autor:
  Dr Mihael Lajtman

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.