понедељак, 6. јул 2020.

KAPITALIZAM JE GOTOV, ŠTA JE SLEDEĆE?

a young couple decides on a candy purchace


"Kapitalizam je gotov, šta je sledeće?" 

Kapitalizam već dugo umire, ali do sada mi to nismo znali. Mislili smo da smo u tome; mislili smo da je to najnapredniji ekonomski sistem koji je čovečanstvo ikada smislilo, a u stvari je već dugo “kaput” ili kako Vebster rečnik definiše: „sasvim završen poražen, uništen, nesposoban da funkcioniše“. Zaista, kapitalizam je uništen samom silom kojom je nameravao da se kapitalizuje: ljudskim egom.

Kada je prvi put osvanuo, kapitalizam je za čovečanstvo bio pravi sistem u pravo vreme. Omogućio je napredak, zdravu konkurenciju i u mnogim slučajevima šansu za izgradnju dobrog života zasnovanog na spremnosti pojedinca da naporno radi. Ali, poslednjih nekoliko decenija veza između rada i prihoda je razbijena i srušena, zamenjena je finansijskim veštinama i korišćenjem finansijske moći za političke dobitke i obrnuto. I, da bismo pokazali prekid veze, zapitajte se: ako sada sve industrije i sve službe u zemlji beleže rekordne gubitke, kako to da Wall Street beleži rekordne dobitke? Ovako izgleda pokinuta veza između rada i prihoda. Nema koristi iz ovoga.  

Sada, zahvaljujući korona virusu, postaje očigledno da je kapitalizam istrčao svoju trku. Verujem da je rast deonica koji smo videli nakon početnog pada, pri prvom COVID-19 udaru, labudova pesma kapitalizma. Poput iznenadnog prividnog oporavka umirućeg čoveka pre konačnog kolapsa, Wall Street trenutno slavi. Ali to je kratkrotrajno. Vrlo brzo, počeće njegov konačni pad. To može da bude duži ili kraći proces, ali u svakom slučaju, kapitalizam je istrčao svoju trku. 

Po meni, zabrinjavajuće je pitanje „Šta je sledeće?“ Jer ako nismo oprezni, znakovi ukazuju na novo mračno doba. Radikalne snage postaju sve bezobzirnije i nastoje da svrgnu demokratiju i kapitalizam i uvedu totalitarizam. To može da uzme formu komunizma, fašizma ili nacizma, ali šta god bilo, od toga običan narod neće imati korist.

Međutim, ovo će se dogoditi samo ako ostanemo neaktivni. Očigledno, svet je danas integralan sistem, čiji su svi delovi međusobno povezani. Ono što svako od nas radi, utiče na celokupno čovečanstvo. U takvom sistemu, briga o sebi je prerogativ koji ne možemo da sebi priuštimo. Moramo da razvijemo inkluzivno razmišljanje gde svoje postupke procenjujemo u skladu sa dobrobiti naše zajednice, gradova, zemalja i na kraju sveta, umesto samo naše sopstvene. Ako smo toga svesni, nemamo izgovor da sedimo i pustimo da se događaji razvijaju sami. Moramo da širimo priču da smo svi odgovorni jedni za druge.

Nasilne borbe koje sada gledamo, ne dovode do obostrane odgovornosti, one jedino povećavaju mržnju i razdvojenost. Postojati u međusobnoj povezanosti i međuzavisnosti znači brinuti jedni o drugima. I, kao što se ne ponašamo nasilno prema članovima porodice sa kojima se ne slažemo, tako moram da izbegavamo nasilno ponašanje prema drugima, čak i ako ih iz bilo kojeg razloga ne volimo.

Ne podržavam socijalizam, a svakako ni  komunizam bilo koje vrste. A nemam ni  određenu političku pripadnost. Moje interesovanje je blagostanje čovečanstva. U skladu s tim, podržavam brižnost, uzajamno razmatranje i uzajamnu odgovornost.

Ekonomski sistem koji nastaje iz propasti kapitalizma biće nešto što nikada ranije nismo gradili, jer nikada nismo brinuli jedni o drugima, osim u porodicama (pa čak ne uvek ni tamo). Ne postoje jasni obrisi ove nove ekonomije, pošto tek treba da počnemo da se brinemo jedni o drugima, ali čim počnemo da se brinemo, znaćemo šta treba da radimo. 

Ovo stanje pomalo liči na stanje - prvi put majka. Dok žena ne rodi prvo dete, ona nema pojma kako je biti majka. Ali čim se dete rodi, odjednom zna. Oseća šta treba da radi jer je njeno majčinstvo vođeno njenom ljubavlju.

Isto važi za društvo koje se zasnova na brizi. Dok ga ne počnemo graditi, nećemo znati kakvo treba da bude. Ali jednom kada načinimo prvi korak, znanje će doći kroz brigu jednih o drugima.

Ovo je moguće i urgentno je. Ako čekamo, radikalne, totalitarne snage će steći privlačnost i okrenuće društvo da ide suprotnim putem.


Autor:
  Dr Mihael Lajtman

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.