Tri zakona prirode koje bi svi trebalo da znaju
Enciklopedija Britanika definiše obrazovanje kao „prenos vrijednosti i nagomilanog znanja društva. … Obrazovanje je osmišljeno tako da vodi [djecu] kroz učenje kulture, oblikuje njihovo ponašanje na način odraslog i usmjerava ih prema eventualnoj ulozi u društvu". Ali, da biste pronašli ovu definiciju, moraćete da sačekate do kraja teksta. Enciklopedija započinje uvodom o obrazovanju deklarišući da je to „disciplina koja se bavi metodama podučavanja i učenja u školama ili u okruženjima koja su slična školama“. Ovo je preovlađujuće tumačenje obrazovanja, a za sve nas je velika nesreća što smo zaboravili na pravo značenje ove riječi.
Zato, želio bih da ponudim definiciju koja je istovremeno sažeta, ali nudi mnogo više od gomilanja pojmova koji su danas ovde, a sjutra nestaju. Obrazovanje o kojem govorim naziva se „integralno obrazovanje“ (IO), pri čemu „integralno“ znači potpuno, kompletno. Prema definiciji integralnog obrazovanja „Obrazovanje je proces čovjekovog prilagođavanja zakonima prirode“.
Integralno obrazovanje neće vas naučiti društvenim manirima; ne bavi se manirima za stolom ni drugim društvenim normama. Integralno obrazovanje uči nas kako da se sinhronizujemo sa zakonima koji regulišu sveukupnu stvarnost. Dok redovno obrazovanje nastoji da prilagodi pojedinca društvu, integralno obrazovanje nastoji da prilagodi ljudsko društvo prirodi. U tom procesu svaka osoba uči o cjelini prirode, kako je sve povezano, šta to znači za sve nas kao pojedince i za sve nas kao društvo, kako i šta treba da prilagodimo u svom životu da bismo bili u skladu s prirodom i na taj način postigli dugotrajno pouzdanje i sreću.
Danas se priroda manifestuje kao zatvoreni sistem koji nas okružuje. To je najuočljivije u načinu na koji je virus korona u nedelju dana postao pandemija, ali je takođe bilo očigledno u brzom širenju antirasističkih protesta i u osnovi svakog trenda i pojave koji se danas manifestuju.
Ova sveprisutnost fenomena je način prirode da nam kaže da je sve povezano, integralno i da smo odgovorni jedni za druge bez obzira da li nam se to sviđa ili ne. Ako ovo razumemo, mi ćemo postići potpuno novi nivo postojanja. Ako ne, mi jednostavno nećemo preživjeli kao vrsta.
Prema integralnom obrazovanju, zakone prirode možemo podijeliti u tri osnovna zakona:
Prvi i najvažniji zakon je „zakon integralnosti“, koji kaže da svi dijelovi prirode čine jedinstveni, međupovezani sistem.
Drugi zakon je "zakon međusobnog dopunjavanja". To znači da su svi zakoni koji izgledaju kontradiktorno, zapravo komplementarni u svojoj interakciji.
Treći zakon kaže da „svako biće u prirodi nužno poštuje ove zakone, osim ljudi“, koji ove zakone mogu da slijede jedino u skladu sa njihovim stepenom razvoja i prema sopstvenom slobodnom izboru.
Potencijalno, čovjek je zenit stvaranja. Čovjek nije samo element u integralnoj kreaciji, već ima potencijal da ga do kraja razumije. Međutim, to je samo u potencijalu. Prije nego što neko stekne odgovarajuće obrazovanje, koje podstiče tu percepciju, čovjek je u vrhu stvaranja: najokrutniji, ignorantan i najbezobrazniji element kreacije. Međutim, čovjek je namjerno tako stvoren da ovo ne zna, jer tek kada svjesno stekne celinu prirode, uzdižući se iz dubine odvojenosti do visina povezanosti, on tek tada može da cijeni ljepotu, suptilnost i istinsko značenje cjelovitosti prirode. Kada neko postigne tu svijest, smatra se da je "diplomirao" i stekao "stepen" u integralnom obrazovanju. Takva osoba postigavši krajnji životni cilj, što je povezanost sa cjelokupnom stvarnošću, nikada neće osjećati da je sama, slaba, nesigurna ili nesrećna.
Autor:
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.