Poslovi srca - poslovi budućnosti
Još 2012. godine Institut ARI, čiji sam osnivač, objavio je knjigu „Prednosti nove ekonomije: rješavanje globalne ekonomske krize uzajamnim jamstvom“. U knjizi je prikazano tržište rada budućnosti gde malo ljudi radi i obezbeđuje zadovoljenje potreba ostatka čovječanstva, dok su svi ostali ljudi predani "poslovima srca", koji povezuju njihova srca i stvaraju društveno okruženje uzajamne odgovornosti i brige.
Nekoliko godina kasnije ideja je zaživela kada su vlade počele da se igraju s pojmom Univerzalni osnovni dohodak (UBI) koji propisuje da vlade garantuju ljudima osnovni životni standard. Novinar Thomas Friedman još više je pojasnio ovu ideju 2017. kada je napisao da će ljudi u budućnosti morati „da stvaraju veću vrijednost srcem i između srca“. U intervjuu Britanskom vijeću, Friedman je rekao, „Do skora smo radili našim rukama. Mašine su nas zamijenile, i umesto rukama mi smo počeli da radimo glavom, koristeći znanja. …Mislim da je sledeća faza da ćemo više raditi srcem”. Bio je u pravu; mašine će završiti ostalo.
„Društvene koristi od takvih poslova su očigledne: solidarnost, odsustvo kriminala i nasilja, pojačana mentalna i emocionalna stabilnost i opšti osjećaj zadovoljstva životom. Ali, postoji još jedna glavna korist koju će da donese ovo angažovanje, a to je ostvarenje ličnih težnji. Budući da će ljudi svojim vještinama i energijom koristiti društvu, društvo će onda biti veoma zainteresovano za ispunjenje snova svakog pojedinca".
Budućnost nulte nezaposlenosti i apsolutnog zadovoljstva
Kada je u pitanju rad srcem, ne postoji takva stvar kao što je nezaposlenost. Svako može i mora da doprinese. Moramo da razumjemo da svijet sada prolazi kroz veliku promjenu. Ljudi razvijaju nov i svjež pristup stvarnosti, čak iako toga još nisu svjesni. "Poslovi" koje ćemo imati u novonastaloj stvarnosti će zahtijevati rad našim mislima usmjerenim ka dobrobiti drugih, našim društvenim vezama i našim željama, dok će mašine obavljati fizički i "intelektualni" posao.
"Poslovi" koje ćemo imati u budućnosti će zahtevati naše unutrašnje snage. Mi smo do danas koristili samo jednu prirodnu silu - egoističnu silu koja nastoji da stekne korist za sebe na štetu drugih. Ali svijet je došao do tačke kada mi više ne možemo da koristimo samo tu silu, jer ona gura ljudsko društvo i cijelu planetu u ponor nekontrolisane sebičnosti.
Za razliku od ljudi, priroda je uravnotežena s dvije sile koje djeluju u njoj - pozitivnom, davajućom silom i negativnom, primajućom silom. Ako mi sada želimo da vratimo ravnotežu u ovaj svijet, moramo da iskoristitimo pozitivnu silu i aktiviramo je. Baš kao što su nas naša snaga volje, naše strasti i želje gurali ka velikim postignućima zarad sebe, tako će nas one sada gurati da postignemo velike stvari za celokupnu stvarnost, a naročito za ljudsko društvo. Mi ćemo i dalje raditi sa našim željama, sa našom snagom volje, ali ta želja će raditi u suprotnom smjeru od onoga u kojem je do sad radila; ona će raditi na objedinjavanju ljudi u spajanju brige i bliskosti, topline i ljubavi, iznad svih suprotnosti u ljudskom društvu.
I do sada mi smo koristili pozitivnu silu, ali samo na osnovnom biološkom nivou, da održimo da naša tijela budu zdrava. Ali kad je riječ o našim društvenim životima, mi težimo daleko više prema usredsređenosti na nas same, do tačke gdje se ljudsko društvo izbacuje iz ravnoteže i uzrokuje sukobe i konflikte koje vidimo danas. Sada kada sve više i više ljudi ima dovoljno slobodnog vremena, moramo da počnemo da preuređujemo društvo. Osnovne potrebe ljudi moraju da budu osigurane preko novca, markica ili preko isporuke robe svima, dok se njihovo vrijeme ispunjava društvenim aktivnostima koje povećavaju silu davanja u njima. Novi "posao" će zahtijevati učešće svih. Obzirom da je potrebno preoblikovanje cijelog društva, svi će učestvovati u transformaciji: muškarci, žene, oni koji imaju „redovne“ poslove i oni bez njih.
Društvene koristi od takvih poslova su očigledne: solidarnost, odsustvo kriminala i nasilja, pojačana mentalna i emocionalna stabilnost i opšti osjećaj zadovoljstva životom. Ali, postoji još jedna, glavna korist, koju će ovo angažovanje donijeti, a to je ostvarenje ličnih težnji. Budući da će ljudi svojim vještinama i energijom koristiti društvu, društvo će onda biti veoma zainteresovano za ispunjenje snova svakog pojedinca. Ako, na primjer, osoba sanja da bude veliki naučnik, zar nije u interesu društva da joj pomogne da ostvari taj san? Isto tako je i sa željom da se bude veliki vođa, sportista ili bilo što drugo što bi čovjek mogao da poželi. Sve dok neko koristi svoje talente za dobrobit društva, društvo će imati veliki interes u ostvarivanju tih ambicija. I, ono što je najbolje u tome jeste to da kada osoba postigne svoj cilj, ona otkriva da najveća radost nije u postizanju podviga, već u tome što to druge ljude čini srećnima. To je najveća potvrda vrijednosti cilja i osobu ništa više ne nagrađuje od saznanja da je ona ostavila trajan, nezaboravan uticaj na čovječanstvo.
Biće poteškoća u radu na putu do tog idealnog društva, ali to je već nadohvat ruke. Što prije počnemo da radimo na njegovoj izgradnji, tim prije će ono postati naša stvarnost. Nužnost napuštanja postojanja zasnovanog na egu već je očigledna; sada od nas zavisi koliko dugo će biti potrebno da izgradimo uravnoteženi svijet uzajamne brige i solidarnosti.
Još 2012. godine Institut ARI, čiji sam osnivač, objavio je knjigu „Prednosti nove ekonomije: rješavanje globalne ekonomske krize uzajamnim jamstvom“. U knjizi je prikazano tržište rada budućnosti gde malo ljudi radi i obezbeđuje zadovoljenje potreba ostatka čovječanstva, dok su svi ostali ljudi predani "poslovima srca", koji povezuju njihova srca i stvaraju društveno okruženje uzajamne odgovornosti i brige.
Nekoliko godina kasnije ideja je zaživela kada su vlade počele da se igraju s pojmom Univerzalni osnovni dohodak (UBI) koji propisuje da vlade garantuju ljudima osnovni životni standard. Novinar Thomas Friedman još više je pojasnio ovu ideju 2017. kada je napisao da će ljudi u budućnosti morati „da stvaraju veću vrijednost srcem i između srca“. U intervjuu Britanskom vijeću, Friedman je rekao, „Do skora smo radili našim rukama. Mašine su nas zamijenile, i umesto rukama mi smo počeli da radimo glavom, koristeći znanja. …Mislim da je sledeća faza da ćemo više raditi srcem”. Bio je u pravu; mašine će završiti ostalo.
„Društvene koristi od takvih poslova su očigledne: solidarnost, odsustvo kriminala i nasilja, pojačana mentalna i emocionalna stabilnost i opšti osjećaj zadovoljstva životom. Ali, postoji još jedna glavna korist koju će da donese ovo angažovanje, a to je ostvarenje ličnih težnji. Budući da će ljudi svojim vještinama i energijom koristiti društvu, društvo će onda biti veoma zainteresovano za ispunjenje snova svakog pojedinca".
Budućnost nulte nezaposlenosti i apsolutnog zadovoljstva
Kada je u pitanju rad srcem, ne postoji takva stvar kao što je nezaposlenost. Svako može i mora da doprinese. Moramo da razumjemo da svijet sada prolazi kroz veliku promjenu. Ljudi razvijaju nov i svjež pristup stvarnosti, čak iako toga još nisu svjesni. "Poslovi" koje ćemo imati u novonastaloj stvarnosti će zahtijevati rad našim mislima usmjerenim ka dobrobiti drugih, našim društvenim vezama i našim željama, dok će mašine obavljati fizički i "intelektualni" posao.
"Poslovi" koje ćemo imati u budućnosti će zahtevati naše unutrašnje snage. Mi smo do danas koristili samo jednu prirodnu silu - egoističnu silu koja nastoji da stekne korist za sebe na štetu drugih. Ali svijet je došao do tačke kada mi više ne možemo da koristimo samo tu silu, jer ona gura ljudsko društvo i cijelu planetu u ponor nekontrolisane sebičnosti.
Za razliku od ljudi, priroda je uravnotežena s dvije sile koje djeluju u njoj - pozitivnom, davajućom silom i negativnom, primajućom silom. Ako mi sada želimo da vratimo ravnotežu u ovaj svijet, moramo da iskoristitimo pozitivnu silu i aktiviramo je. Baš kao što su nas naša snaga volje, naše strasti i želje gurali ka velikim postignućima zarad sebe, tako će nas one sada gurati da postignemo velike stvari za celokupnu stvarnost, a naročito za ljudsko društvo. Mi ćemo i dalje raditi sa našim željama, sa našom snagom volje, ali ta želja će raditi u suprotnom smjeru od onoga u kojem je do sad radila; ona će raditi na objedinjavanju ljudi u spajanju brige i bliskosti, topline i ljubavi, iznad svih suprotnosti u ljudskom društvu.
I do sada mi smo koristili pozitivnu silu, ali samo na osnovnom biološkom nivou, da održimo da naša tijela budu zdrava. Ali kad je riječ o našim društvenim životima, mi težimo daleko više prema usredsređenosti na nas same, do tačke gdje se ljudsko društvo izbacuje iz ravnoteže i uzrokuje sukobe i konflikte koje vidimo danas. Sada kada sve više i više ljudi ima dovoljno slobodnog vremena, moramo da počnemo da preuređujemo društvo. Osnovne potrebe ljudi moraju da budu osigurane preko novca, markica ili preko isporuke robe svima, dok se njihovo vrijeme ispunjava društvenim aktivnostima koje povećavaju silu davanja u njima. Novi "posao" će zahtijevati učešće svih. Obzirom da je potrebno preoblikovanje cijelog društva, svi će učestvovati u transformaciji: muškarci, žene, oni koji imaju „redovne“ poslove i oni bez njih.
Društvene koristi od takvih poslova su očigledne: solidarnost, odsustvo kriminala i nasilja, pojačana mentalna i emocionalna stabilnost i opšti osjećaj zadovoljstva životom. Ali, postoji još jedna, glavna korist, koju će ovo angažovanje donijeti, a to je ostvarenje ličnih težnji. Budući da će ljudi svojim vještinama i energijom koristiti društvu, društvo će onda biti veoma zainteresovano za ispunjenje snova svakog pojedinca. Ako, na primjer, osoba sanja da bude veliki naučnik, zar nije u interesu društva da joj pomogne da ostvari taj san? Isto tako je i sa željom da se bude veliki vođa, sportista ili bilo što drugo što bi čovjek mogao da poželi. Sve dok neko koristi svoje talente za dobrobit društva, društvo će imati veliki interes u ostvarivanju tih ambicija. I, ono što je najbolje u tome jeste to da kada osoba postigne svoj cilj, ona otkriva da najveća radost nije u postizanju podviga, već u tome što to druge ljude čini srećnima. To je najveća potvrda vrijednosti cilja i osobu ništa više ne nagrađuje od saznanja da je ona ostavila trajan, nezaboravan uticaj na čovječanstvo.
Biće poteškoća u radu na putu do tog idealnog društva, ali to je već nadohvat ruke. Što prije počnemo da radimo na njegovoj izgradnji, tim prije će ono postati naša stvarnost. Nužnost napuštanja postojanja zasnovanog na egu već je očigledna; sada od nas zavisi koliko dugo će biti potrebno da izgradimo uravnoteženi svijet uzajamne brige i solidarnosti.
Autor:
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.