Na pragu nove izgradnje: “Integralno društvo” Dio 2
Priroda zahtijeva da se ljudsko društvo reorganizuje prema principima integracije i međusobnog približavanja (uspostavljanja harmoničnih odnosa) između ljudi. Kako će ovo uticati na svijet preduzetništva? Radi postizanja rezultata, svi treba da se priklone jednom zajedničkom poslu koji će se obavljati širom planete, kao jednog čovječanstva.
Prije više od pedeset godina, počeli smo da pričamo o efektu leptira, o uinverzalnoj zavisnosti u okviru globalnog integralnog sistema. Prije pedeset godina, ovu promjenu nismo htjeli da napravimo bez svijesti o njoj i bez dobre volje, a sada tu promjenu moramo da napravimo nevoljno. Ne želimo je i ne slažemo se sa tim, ali nemamo izbora. Moraćemo zajedno da izgradimo objedinjene državne sisteme, ekonomske i industrijske, u svim sektorima privrede, u svim državama.
Postavlja se pitanje: koje praktične korake će svaki preduzetnik morati da preduzme u cilju prilagođavanja svog biznisa novom integralnom zakonu? Glavni problem nije u tome kako sprovesti zakon već u tome ko će ga sprovoditi. Treba da počnemo tako što ćemo podučavati sve zaposlene o novim odnosima i vezama jednih sa drugima u okviru jednog sistema, makar na minimalni mogući način.
Jasno je da je integracija jedan proces koji se sastoji od više faza, ali ona mora da krene. Zato, treba da organizujemo obuke zaposlenih iz svih vrsta poslova. Svi treba da znaju šta obuhvata zakon o integraciji, odakle dolazi, šta od nas zahtijeva, i zašto smo obavezni da ga primjenjujemo. Primjena ovog zakona nam garantuje veliki dobitak i uspjeh, generalno i u pojedinačnim aspektima, to jeste, svakome u njegovom ličnom životu i kolektivno kao društvu i cijelom svijetu.
Oni koji budu mogli da se prilagode zakonu o integraciji biće uspješniji u svim aktivnostima ovog svijeta. Postepeno, svi će morati doći na ovo, prije ili kasnije.
Zaposleni moraju da shvate da zavise jedni od drugih i povezani su međusobno zato što pripadaju istom sistemu. Uspjeh jedne organizacije zavisi od toga koliko su zaposleni blizu tome da jedni drugima uzvraćaju u istoj mjeri. Ovo je čak i danas razumljivo, i puno se radi na jačanju odnosa u timu. Ali, glavna razlika je u tome što se danas to radi u cilju povećanja konkurentnosti - nagazi na protivnika i zauzmi njegovo mjesto.
U integralnom svijetu, mi inicijalno gradimo takve sisteme odnosa u kojima se svi bore da budu zajedno, žele da pomognu i otvaraju se prema drugima. Ovakav pristup garantuje im uspjeh u budućnosti.
Ovo se razvija na takav način da ukoliko ja recimo vidim da je neka druga fabrika, koja proizvodi isti proizvod kao ja, uspjela da napravi jeftiniji i bolji proizvod, onda ja zatvaram cijelu moju proizvodnju kako bih pomogao konkurentskoj kompaniji i tada cijelo čovječanstvo postiže bolje rezultate. Mene vodi samo jedan kriterijum: dobrobit čovječanstva, dobrobit potrošača.
Uostalom, zašto bih ja proizvodio isti proizvod i pokušavao da nadmašim konkurenta raznim prljavim trikovima? Trebalo bi da pustim da cijeli svijet uživa u najboljem proizvodu. Ja mislim na dobrobit potrošača i u tome vidim svoj profit.
Ovo je prava revolucija jer do danas je privatnik razmišljao o tome kako da razbije sve oko sebe i ostane sam, bez konkurencije. A sada, u cilju uspjeha, on mora da uzme u obzir zakon o integraciji, koji preokreće njegov način razmišljanja i tjera ga da brine o dobrobiti potrošača, dobrobiti čovječanstva. Koncept biznisa se radikalno mijenja.
Ja vodim svoj biznis i znam šta se u toj oblasti dešava u svijetu, vidim ko proizvodi isti proizvod. Uvijek popuštamo onome ko je uspješniji i trudimo se da ga podržimo i ojačamo. Ja djelujem u interesu potrošača, u interesu napretka čovječanstva, ne u interesu mog vlastitog džepa.
Konkurenciji mogu da dam moju opremu i da im pomognem na razne načine, kako bi oni uspjeli. Isto tako u svemu ostalom. Ovim se krši zakon o konkurenciji. Konkurencija opstaje, ali u drugačijoj formi: ko god je bolji, mi ga uzdižemo. A svi ostali su uključeni u njega ili svi zajedno nestaju sa tržišta.
Poslovni ljudi su uvijek zainteresovani za poslovnu perspektivu, odnosno za odgovor na pitanje o tome šta će sutra da bude traženo. Ono što je sada najpotrebnije u biznisu jeste da se izdvoje svi proizvodi koje čovječanstvo proizvodi, a da se ukloni sve što nije hitno neophodno. Zatvaranje biznisâ koji nisu neophodni jeste najuspješniji biznis.
Uspjeh biznisa zavisi od dobrih odnosa među zaposlenima, ne od opreme ili obučenosti. Profesionalna obuka će zauzeti mjesto pozadi, dajući prostora odnosima između ljudi. U tim odnosima počećemo da razumjemo, osjećamo i otkrivamo kako da posao radimo uspješnije. Na kraju krajeva, uspjeh određuje jedino naša međusobna povezanost.
Autor:
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.