Pod pritiskom – Društvo na ivici kolapsa
Kad slušate vijesti, mogli biste da pomislite da je ovaj svijet potpuno poludio. S jedne strane, imate epidemiju koronavirusa koji pustoši zemlju i cijeli svijet. S druge strane, imate posrnulu ekonomiju koja se bori da se održi. A između toga, imate rasne tenzije i predstojeće predsjedničke izbore. Pa, zar je čudo što su ljudi tako napeti ovih dana, kad postoji toliko nasilja i bijesa? Društvo je na ivici kolapsa.
Nema svrhe u tome da se prave post KOVID scenarija jer ljudi nisu slijepi; oni vide da KOVID nikuda ne ide. Ako ništa drugo, on se udobno smjestio u svaki kraj zemlje. Po ovome kako sada stoje stvari, ja ne zavidim sledećem predsjedniku. Šta god da bilo koja vlada uradi neće moći da smanji nemir u ljudima, ni da nas oslobodi virusa, ni da vrati ekonomiju u normalne tokove.
Ustvari, u ovom trenutku mi i ne treba ništa da radimo; mi treba da razumijemo! Treba nam pravo gledanje na stvari, a onda ćemo znati šta treba da radimo.
Mi treba da shvatimo da se svijet oko nas promijenio. Više se nećemo vraćati pretjeranom konzumerizmu, pomahnitalom turizmu, štetnom ponašanju koje ponosno zovemo “kapitalizam”. Hvala Bogu, virus ih je sve ubio; bili su stari, imali brojne prateće bolesti i virus ih je sve oduvao. U tom smislu, ovaj virus nas je izliječio.
Zapravo, činjenica da je virus toliko zarazan jeste prikriveni blagoslov. Ljudi su bili toliko neprijateljski nastrojeni jedni prema drugima i osjećali su se tako usamljeno da je na desetine miliona mladih Amerikanaca bilo prisiljeno da nalazi utočište u korišćenju opojnih sredstava, depresiji, svim oblicima bježanja od stvarnosti, ekstremnom nasilju, ubistvima i samoubistvima. Ako slušamo savjete doktora, držimo socijalnu distancu i nosimo maske, makar ćemo prestati da jedni druge povređujemo. Malo kasnije, moći ćemo da počnemo da razmišljamo o ponovnom povezivanju na neki netoksičan način.
Nije slučajnost to što se držanje razmaka od dva metra naziva “socijalna distanca”, a ne “fizička distanca”, što taj razmak ustvari i jeste. Problem su naši odnosi u društvu, oni kontaminiraju naše međusobne odnose, a zanemarivanje uputa od doktora ustvari je simptom našeg međusobnog zanemarivanja. Ako bismo htjeli da izliječimo zemlju, mogli bismo to da učinimo jednostavnim slušanjem savjeta doktora nekoliko nedelja i virus bi otišao. Ali, mi ne vodimo računa jedni o drugima, radimo šta hoćemo, a virus uživa.
Ako ne krenemo da mijenjamo naš stav prema drugima, koronavirus će nam uništiti zdravstveni sistem, opustošiti cijelo stanovništvo, prekinuti lance nabavke, proizvodi neće dolaziti u prodavnice, a sav novac koji vlada bude sipala na račune građana u bankama neće im pomoći da prehrane djecu jer će police biti prazne.
Budućnost koju za sebe gradimo jeste ovakva samo zato što ne vodimo računa jedni o drugima. U današnjem svijetu, čovjek ne može da živi zanemarujući druge. To se zove “zajednička odgovornost” i ona je danas od esencijalne važnosti za naš opstanak. Ako je budemo sprovodili, živjećemo, i živjećemo dobro. Ako je odbacimo, gladovaćemo.
Autor:
Dr Mihael Lajtman
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.