ŽIVOT NAKON PANDEMIJE

 

Link - “Life After The Pandemic” (Linkedin)

Život nakon pandemije

Otkako je počeo talas vakcinacije u Sjedinjenim Državama, Velikoj Britaniji i mnogim drugim zemljama, ljudi su, kako pokazuju nedavne ankete javnih zdravstvenih ustanova, tu vijest primili sa osjećajem olakšanja, ali i uz zabrinutost za to koliko su vakcine bezbijedne, kao i uz mnoga pitanja. Čovječanstvo može da bude sigurno u jedno: svijet se neće vratiti na pređašnji put, onakav kakav je bio prije virusa. Iako je još prerano za to da se odredi priroda i konfiguracija svijeta nakon pandemije – koji sistemi će se obnoviti i kako će to uticati na naš život – nema sumnje da će od sada dominirati nova linija razmišljanja i ponašanja.

Prošla je godina dana otkako se na sceni pojavio virus korona. Poput tinejdžera koji iznenada sazrijevaju i sa prezirom gledaju svoje djetinjaste igračke, ili poput mladih koji žele da se stabilizuju i priberu nakon buđenja uz mamurluk zbog duge noći i prekomjernog uživanja, tako je i čovječanstvu predodređeno to da prođe kroz sličan proces sazrijevanja i otriježnjenja.

Stvarnost se promijenila, a ljudi su pretrpjeli psihološku promjenu. Ono što je bilo, više neće biti. Ono što se dogodilo toliko je veće od nas, da je tu činjenicu teško svariti. Ali, kada stanovništvo ponovo bude zdravo i kada osjeti to da je sve spremno da se ponovo otvori, da ljudi putuju iz jednog mjesta u drugo, da se zagrle i da se približe bez maski i distance koja nas razdvaja, predviđam da ćemo tada otkriti da smo odrasli.

Prešli smo u novu fazu našeg ljudskog razvoja. Zbog toga, naš unutrašnji svijet više neće biti onakav kakav je bio juče. Razumjećemo da više nismo ono što smo bili prije izbijanja virusa korona, da smo izgubili ukus za ono što je besmisleno, kao i za to da nešto stičemo samo da bismo to imali, za robovski rad, i prinudu da više zarađujemo i više trošimo. Osjetićemo to da nas više ne privlače iste razonode i one će izgledati neozbiljno i neostvarivo.

Naš bezumni konzumerizam je jedno od područja u kojima smo se najviše promijenili. Razumjeli smo to da nam nisu potrebni bezbrojni tržni centri, restorani ili stadioni puni igrača i navijača. Naše želje su se drastično promijenile. Postoje oni koji će se vratiti prethodnoj rutini i tada otkriti da im to više ne odgovara, a ima i onih koji uopšte neće željeti da napuste kuću i koji će osjećati da im je bolje da rade od kuće – ne samo žene, za koje je to obično ugodan životni ambijent, već i muškarci.

Zbog čega je to tako? To je zbog toga što život u kući, u zagrljaju porodice, predstavlja udoban i dobar život, efikasan i miran, bez saobraćajnih gužvi, čekanja u redovima i nepotrebnih pritisaka. Zašto da se oblačimo, provodimo sate u kolima i pola dana u izvještačenom držanju tijela? Bolje je i jeftinije da sjedimo u pidžami kod kuće i telefoniramo iz bašte, ili mirno radimo na laptopu dok sjedimo na balkonu. Rad od kuće se isplati na mnogo neočekivanih načina.

To je obostrano korisna situacija i za zaposlene i za njihove poslodavce. Posao može vrlo efikasno da se vodi na daljinu, uz ostvarivanje ogromnih ušteda na troškovima koje stvara rad u kancelariji. Ljudi takođe postaju efikasniji kada rade od kuće, jer im je, uz manje ometanja nego na tradicionalnim radnim mjestima, lakše  da se usredsrede na završavanje svojih zadataka, umjesto da gube vrijeme.

Kada ova korist bude prožela sve slojeve društva, tada će odnos koji je pandemija uspostavila između nas, ta ista socijalna distanca koja nas je spriječavala u tome da se ne zarazimo, na kraju biti dobra za nas. Navika da se udaljavamo jedni od drugih postaće naša druga priroda, a takođe će predstavljati osnovu za nove buduće odnose koje tek treba da uspostavimo između nas.

Trenutno je prerano govoriti o naprednim fazama društvenih odnosa između nas. Usporavanje i hlađenje koji dolaze iz prirode i dalje rastu i postaju nam ugodni. Oni diktiraju duh novog perioda. Ukoliko zavirimo dalje, vidjećemo da nas ova situacija neće zadovoljiti dugoročno. Mora da postoji neka vrsta letargije i nemoći, tama prije svjetlosti, da bi se otvorio novi prostor za otkrivanje duhovne povezanosti sa drugima, podsticaj za novu vrstu odnosa između ljudi. Tek tada ćemo moći da se izliječimo od pandemije podijeljenosti i da postignemo  ispunjen život i zdravo društvo.

Autor:

  Dr Mihael Lajtman