четвртак, 24. децембар 2020.

MOGLI BISMO DA POSTIGNEMO DIVAN ŽIVOT

 

Link - We Could Reach A Beautiful Life

Mogli bismo da postignemo divan život

Zahvaljujući onome što su kabalisti otkrivali hiljadama godina, nauka kabala nam objašnjava šta je svrha stvaranja, kuda nas evolucija vodi i u skladu s kojim zakonima.

Stvoritelj nas je stvorio kao jednu dušu, a zatim je tu dušu razbio, što je za rezultat imalo mnogo različitih želja, gde svaka želja oseća sve druge želje kao strance. Zbog ove razdvojenosti, svako oseća da je nezavisan, odvojen, drugačiji od drugih, i instinktivno ih odbija, a i oni njega.

Na ovaj način, svet se sve više i više razvijao: nepokretna priroda, biljke, životinje i ljudi. Čovečanstvo se razvijalo zahvaljujući tome što su te želje  sve vreme rasle, pokazujući sve više i više da postoje nezavisnost, nejedinstvo i sukobljeni interesi. Na svakom nivou prirode postoje sila privlačenja i sila odbijanja.

U nepokretnom, vegetativnom i životinjskom svetu sila privlačenja deluje na instinktivan način, da pomogne svima da postoje onako kako to priroda nalaže, a ne kroz slobodu izbora. I među ljudima, takođe, sila privlačenja deluje kao prirodna privlačnost za seks i formiranje porodice. Na taj način čovečanstvo postoji generacijama.

U stvari, između ljudi ne postoji takvo privlačenje. Stvoritelj – generalna sila koja je opštu želju razbila na mnogo delova – hoće to da ljudi odrastu i otkriju koliko su udaljeni i suprotni. I, u isto vreme, otkrivamo našu povezanost, međusobnu zavisnost i dobrobit od našeg jedinstva.

No, premda bismo mogli da, kroz povezivanje i saradnju ljudi, država i nacija, postignemo divan život, mi trošimo ogromne količine energije, novca i resursa na rat, nastojeći da uništimo i zatremo jedni druge. Bolno je gledati čovečanstvo koje se očajnički bori za svoje razdvajanje, umesto da ljudi uživaju u koristi od svog povezivanja.

Šteta je što ljudi ne razumeju to da je sve ovo igra koju Stvoritelj igra sa nama. Potrebno je da se snaga zla sačuva, ali da zlo ne bude uništeno, nad tim minusom da izgradimo plus, da ljubavlju pokrijemo sve grehe. I, tada ćemo postojati u sistemu koji sadrži svu silu zla i svu silu dobra. Dobra sila će pokriti sve zlo i nadvladati ga, i to je forma u kojoj možemo da primimo sve dobro iz ovog sistema.

To je bila svrha razbijanja: da se skrivene, unutrašnje, dobre snage u nama otkriju kao prednost Svetlosti nad tamom. Ako ne otkrijemo tamu, nećemo otkriti ni Svetlost ni sve njene osobine. Zato  moramo da prođemo kroz sva loša stanja, kao u „I, bi veče, i bi jutro, dan prvi“. Noć i dan se uvek smenjuju, tako da svaki greh biva pokriven ljubavlju. Zato se uvek prvo otkriva greh, a tek onda jedinstvo, što je ljubav.

Naš rad se satoji u tome da se uspostavi sistem koji uključuje dve suprotstavljene sile. I, ne treba da se spojimo kao da smo u nekom kratkom spoju, poput kratkog spoja između dva pola u električnom kolu. Potrebno je da se stavi opterećenje između tih polova, neki otpornik, otpor. Tada se polovi neće međusobno poništiti, već će biti povezani, i daće pozitivan rezultat na otporu, to jest koristan rad.

Naš je zadatak da stanemo između ta dva pola, između egoistične prirode, što je zla inklinacija, koju je stvorio Stvoritelj, i Više Svetlosti, koju privlačimo svojim naporima, što je dobra inklinacija. Dok radimo naš rad, mi postojimo između dobra i zla.

I, tada će sistem Adam HaRišon, kojeg je Stvoritelj stvorio u formi malog modela koji postoji jedino zahvaljujući svojoj snazi, biti ispunjen našom snagom, našim postignućem. Dva pola, plus i minus, snaga zla i snaga dobra, mogu da deluju u ovom sistemu kao dva pola koja se međusobno ne poništavaju, ali stvaraju potencijalnu razliku koja nam omogućava da otkrijemo naš rad u sistemu zajedničke duše Adam.

Tama će sijati kao Svetlost: ove dve sile će moći da upale svu Svetlost Beskonačnosti unutar ovog sistema koji je prethodno bio razbijen. Ukoliko u njega uložimo punu meru svoje snage da bismo ponovno povezali svoje želje, dobićemo jednu zajedničku želju u kojoj se otkriva čitava Svetlost.

Ovaj sistem moramo da posmatramo kao mehaničku mrežu koja ne zavisi od naših osećaja. Drugim rečima, možemo da pređemo iz apsolutnog minusa u apsolutni plus, iz odbijanja u povezanost, iz mržnje u ljubav. I, dobro je što nam se stalno događaju promene, iz jedne krajnosti u drugu. Glavno je to da se stalno sećamo toga da mi postojimo u sistemu jedinstvene duše Adam, i sve je to priroda, koju moramo da dovedemo u ispravnu povezanost.

I, tada nećemo puno zavisiti od svojih osećaja, već ćemo slediti razum, odnosno uključićemo se u mudrost kabala, mudrost povezivanja. I, tada se različiti  osećaji mogu pojavljivati u nama od plusa do minusa, a glavno je da imamo cilj da idemo napred, iznad svih tih iskustava do potpunog jedinstva, što se naziva ljubav.



Autor:
  Dr Mihael Lajtman

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.