ZAŠTO SE STVORITELJ SKRIVA OD NAS

 

Link - Why Does The Creator Hide From Us?

Zašto se Stvoritelj skriva od nas?

Napisano je: „Ti si stvorio Mene”. Ipak, kako je to moguće ako je Stvoritelj jedina sila koja postoji u univerzumu? Ova sila sadrži sve, i nema ničeg osim nje, ništa se ne proteže izvan njenih granica. Unutar Stvoritelja sve oživi, uključujući i nas.

Kako mi možemo da stvorimo Stvoritelja? Zar nije Stvoritelj stvorio nas, budući da - nema ničeg osim Njega? Stvoritelj se suočio sa teškim zadatkom: stvoriti stvorenje i razviti ga tako da ono postane nezavisno. To je ono što mi radimo kada želimo da podstaknemo nezavisnost kod svoje djece. Stvoritelj je, međutim, imao teži zadatak jer - osim Njega nema druge sile.

Recimo da smo odrasli, i da smo otkrili da nema ničeg drugog osim Stvoritelja i da smo mi unutar ove sile koja utiče na nas. Tada, šta mi možemo da uradimo sami?

S jedne strane, Stvoritelj ispunjava čitav univerzum i sve kontroliše, ali mi, s druge strane, to ne vidimo jer je On skriven. To je ono što ponekad radimo sa svojom djecom, nećemo da im pomognemo, pa se skrivamo da bi ona mogla samostalno da rade i nauče kako da nešto izgrade. Očigledno je to da je Stvoritelj skriven zato što On hoće da učini to da mi budemo samostalni.

S druge strane, mi moramo da naučimo da živimo u svijetu tako kao da je Stvoritelj prisutan. Jer, ukoliko bi se Stvoritelj otkrio, mi bismo radili isto ono što radimo sada kada je On skriven. Ovo stanje se naziva potpuna vjera. Prvo i najvažnije jeste to da mi moramo da postignemo vjeru iznad razuma, davanje iznad sile primanja, to jest iznad sile našeg egoizma.

Egoizam je moguće nadići jedino ako postoji nešto veće od njega, ako postoji sila davanja. Mi smo načinjeni od želje za primanjem zadovoljstva, a ona nije utisnuta riječima, već se povinuje sili. Ako moj egoizam osjeti veličinu Stvoritelja, učiniće sve što Stvoritelj zapovijeda. Ipak, ako moj egoizam osjeti svoju veličinu, on slijedi sve egoistične naredbe. Očigledno je da upravlja jedna ili druga sila: ili sila našeg egoizma ili sila davanja, sila Stvoritelja.

Mi se ponašamo u skladu sa onom silom koja utiče na nas. Kada je egoizam  otvoreno aktivan u nama, mi mu se u potpunosti pokoravamo i nazivamo se „zli”, potpuni egoisti. U stvari, to je ono što se sada događa.

A, ukoliko bi se Stvoritelj otkrio i dozvolio nam da vidimo to da On ispunjava svijet, ukoliko bi se sila i superiornost volje za davanjem otkrila, mi bismo se odmah pokorili njoj i u svemu se povinovali njenim zapovjestima. Ponekad se to čak i dogodi; najednom se veličina Stvoritelja malo otkrije, i mi smo spremni da neko vrijeme dajemo i volimo, sve dok ovo čudo ne nestane.

Ovakvi impulsi dolaze i odlaze da bi nam pokazali da je to moguće, ali jedino tada kada smo više impresionirani veličinom Stvoritelja nego veličinom svog egoizma. Drugim riječima, pitanje je ko će upravljati: želja za primanjem ili želja za davanjem? U prirodi postoje samo ove dvije sile.

Međutim, ukoliko bismo se ponašali na ovaj način, mi bismo bili ili kriminalci,  koji slijede samo svoju volju za primanjem, ili anđeli, koji djeluju u skladu sa voljom za davanjem. Jedna od ove dve sile bi u potpunosti upravljala nama, a mi bismo ostali životinje - bilo da su to grabljivice ili svete životinje - koje djeluju u skladu s unutrašnjim instinktom. U ovoj formi mi ne bismo mogli da budemo poput Stvoritelja, ne bismo mogli da budemo čovjek, Adam, zbog toga što nismo mi ti koji smo izabrali da budemo egoisti ili sveci.

Kako onda da postanemo slobodni tako da možemo da biramo da li ćemo da primamo ili da dajemo, da li ćemo da budemo suprotni Stvoritelju ili nalik Njemu? Stvoritelj se suočio sa zadatkom da čovjeka načini slobodnim tako da on može da odabere ono što mu je draže: da li da bude egoista poput stvorenja, ili altruista poput Stvoritelja i postane Njegov sin, partner i poput Stvoritelja.

Stvoritelj je promislio i pronašao rješenje: da postavi posrednika između želje za primanjem i želje za davanjem, između dvije suprotne sile, tako da iako se stvorenje sastoji od volje za primanjem, ono ima mogućnost da se prebaci do namjere koja je u korist davanja. Stvoritelj je stvorio stanje u kojem stvorenje može da bude impresionirano veličinom Stvoritelja, veličinom davanja, ali to nije učinjeno tako da bude vidljivo da je to direktno od Više sile da se ne bi dogodilo tako da se stvorenje odmah podredi njoj, već da bi to stanje proučavalo u mjeri u kojoj to želi.

Ako čovjek zaista hoće da prepozna veličinu Stvoritelja, ali ne kao Njegov rob, onda je neophodno da se za čovjeka izgradi posebno stanje koje se naziva grupa. U grupi on ima priliku da odluči u kojoj mjeri će se predati svojim prijateljima, i on će u toj mjeri i biti impresioniran veličinom Stvoritelja.

Stvoritelj je uvijek prisutan u grupi, ali na skriveni način. U mjeri u kojoj pojedinac žudi da osjeti veličinu Stvoritelja kroz grupu, može da osjeti i Stvoritelja. I, pojedinac će osjetiti Stvoritelja i Njegovu veličinu, ali ne direktno, već kroz svoje prijatelje, tako što se potčinjava njima. Na taj način on stiče silu davanja i postepeno postaje čovjek, Adam, poput Stvoritelja, nezavisna ličnost, a ne anđeo.

Povezujući se sa svojim prijateljima, sa desetkom, pojedinac pokazuje svoju želju da bude uključen u kvalitet davanja i da djeluje kroz ovaj kvalitet, koji je od Stvoritelja primio kroz desetku, i postepeno će napredovati u duhovnom. On koristi kvalitet davanja na konstruktivan način, a ne pod prisilom, i gradi sebe kao nezavisnog individualca koji je poput Stvoritelja.

Ovo će biti istinska ljubav i davanje, ne onakva kakva je kod roba - prisilna iz straha ili pod pritiskom, već kao kod slobodne osobe.

Autor:

  Dr Mihael Lajtman