SMEHOM KROZ ŽIVOT

 

Link - По жизни смеясь

Smijehom kroz život

Postoje različite vrste smijeha. Ponekad se smijemo od radosti, zbog nečega što nam pruža zadovoljstvo. Ova "fiziologija" je manje-više jasna. No, postoji i smijeh sa višeg nivoa, i u čitavom živom svijetu svojstven je jedino čovjeku. Njega generiše ono što mi nazivamo humor.

Mark Tven je rekao: „Čovjek je jedino živo biće koje može da pocrveni. Ili, bar da se zarumeni". Isto je tako i sa smijehom, humorom koji je svojstven jedino za čovjeka. Ići bez humora kroz život isto je kao i - tek se provući kroz život.

Život, naravno, zahtijeva ozbiljan, odgovoran pristup. Međutim, svjesni smo da to uopšte ne znači stalnu i duboku "boru na čelu". Čovjeku je potrebno da, s vremena na vrijeme, sebe posmatra spolja, prepozna svoje slabosti i bude u stanju da im se nasmije. Ovakav pristup čini nas jačim, gura nas naprijed. Nije slučajno to da poznati način humora u svijetu, hebrejski i engleski,  jeste smijeh na sopstveni račun.

U stvari, zapravo je vrlo teško izaći iz svog „ja“ i gledati na njega sa određenim stepenom objektivnosti. I, u tome nam humor pomaže - otvara nam vrata i omogućava da to učinimo lako i prirodno.

Kada kroz ta vrata prođemo, otkrivaju nam​​ se nedostaci i slabosti umjesto ponosa i umišljenosti. Ali, oni nas ne obeshrabruju, već naprotiv, čine nas jačim, otkrivaju ono što treba da ispravimo. Maske koje tada skinemo pomažu nam da bolje razumijemo sebe i svijet, i da se pozitivno razvijamo i odrastamo sa osmijehom.

Time što se osoba sebi smije, ona bez straha korača ka istini. Ne zatvara oči, otvorena je za nešto novo, i sposobna da vidi i razumije širu sliku. A, humor to ne obezvrijeđuje, već pomaže da to prihvatimo da bi nam kasnije bilo bolje. Ovo iskustvo je korisno za svakog pojedinca i za društvo u cjelini.

A, ako pogledam malo dublje, vidjeću da se ja ne smijem sebi. Smijem se slici koja je stvorena u šali i čiji je cilj to da pokaže moje mane – time one prestaju da budu moje. Tako, u tom trenutku ja se uzdižem iznad njih.

"Stvoritelj je smijeh pripremio za mene", rekla je Sara. To je rekla bez imalo nezadovoljstva, već cijeneći taj poklon. U jevrejskoj kulturi, smijeh je oduvijek igrao posebnu i vrlo važnu ulogu. Uprkos tome što je, kroz istoriju, ovaj narod imao težak put, nije moguće da zamislimo da je bio bez humora i šale. Ova osobina ukazuje na zdrav razum i na sposobnost da se prema bilo kojoj situaciji odnosimo na zdrav način, i da ne upadamo u malodušnost, niti da nas uspijeh ponese. Nije slučajno to da mentalno bolesni ljudi veoma često ne znaju da se smiju, i ne osjećaju oduševljenje koje smijeh izaziva.

Istinski humor se javlja kod onih ljudi u kojima od početka postoje dva vektora, dobro i zlo, i koji se pokazuju kroz različite osjete i stanja. Ova igra kontrasta stvara priliku za kritičko mišljenje „sa varnicom“ - varnicom  koja je isklesana suprotnostima.

I tada, umjesto teških, grubih, neugodnih riječi i misli, uzdižemo se na nivo na kojem možemo „razigrano“ da kombinujemo pozitivno sa negativnim, brzo "vareći“ teške faze, učeći, donoseći zaključke i pronalazeći riješenja.

Uz to, sa ovim pristupom ne nailazimo na spoljašnji otpor, jer nas okolina razumije i našu poruku osjeća mnogo bolje nego da smo na nekom predavanju ili poslovnom sastanku. Naposletku, mi koristimo dva pola – davanje i primanje – i propuštamo energiju između njih, i u trenu pokrivamo čitav krug, čitav sistem međusobne povezanosti.

Na ovaj način humor ruši pregrade, briše granice i ograničenja, stvara direktnu vezu, povezuje nas kao “kratak spoj“. Ponekad, dovoljna je riječ da se situacija ublaži i usmjeri u dobrom smjeru. I, ova riječ vrijedi isto toliko koliko vrijedi i mnogo jakih fraza.

Kada se nešto što je ozbiljno upakuje u neozbiljno, lakše je da se proguta. To je poput gorke pilule u čokoladi. Slatkoća čokolade ne poništava gorčinu pilule, već je ublažava, prikriva. Na duhovnom nivou, mi usvajamo i ova dva i još nešto – njihovu ujedinjenost.

Ono što nastaje kombinovanjem dviju suprotnosti, u kabali se naziva srednja linija. Nekada su se Jevreji, kada bi bili oslobođeni egoizma, uzdizali ka njoj (srednja linija), i od tada, uprkos padovima, skloni su humoru, tome da se nasmiju bolu, strujanju života između polova, i time bi išli ka novom uzdizanju. Unutar sebe, na primjer, mi osjećamo, da bi svaku prljavštinu, bilo kakvu negativnost na putu, trebalo koristiti za rast, za rad na sebi - iznad ega.

U ovoj inkarnaciji, humor je i dalje malo kome dostupan. Zapravo, malo ljudi može da kombinuje minus i plus, tamu i svjetlost, stvarajući nešto svoje između njih. Zbog toga je ta sposobnost još dragocjenija. 

Neki komičari, rastrzani između dvije suprotnosti, na sceni koriste pozitivnost humora, da bi sebe spasili od zla i uravnotežili unutrašnju konfrontaciju. Ukoliko osoba to ne može da uradi sama, te time postane depresivna, dobar liječnik će joj reći: „Idite da razveselite druge. Podignite raspoloženje drugima i dobićete povratni impuls koji će vas dovesti do svjetlosti".

Dogodi li se to da ja ne uspijevam da se izvučem iz močvare, tada su mi potrebni ​​prijatelji, okruženje koje će me podržati lijepom riječju, dobrom šalom, podići me iznad stanja, iznad tog stanja u kojem sam trenutno. Prijatelji mi priskaču u pomoć, izvlače me iz pada, i vidjeću da me to nije oslabilo, već mi je, naprotiv, dalo novu snagu. Iz tog stanja izašao sam uz pomoć drugih, našao sam nešto što je neophodno, važno,  i potom to i sam primenjujem u korist drugoga. Tako se zajedno uzdižemo iznad sebe, iznad ega.

Humor je ono što nas povezuje kroz zidove naših srca. S vremena na vrijeme svi moramo da se odvojimo od sebe i povežemo sa drugima. Tada se povezujemo sa ciljem, kroz osmijeh, entuzijazm, s težnjom ka uzdizanju na srednju liniju, koja ujedinjuje protivrječnosti. To je dobro za tijelo, ali što je najvažnije, dobro je i za dušu.

Naposlijetku, mi smo toliko različiti, neusklađeni, suprotni. A smijeh, koji nas iznad svega toga povezuje, stvara jedinstvo suprotnosti, i nemoguće čini mogućim. Ono što je bilo ozbiljno, čemu nismo mogli da se odupremo dok smo bili nisko, sada kada smo iznad toga, postaje lako i radosno. I, vidimo da što je jaz širi i ponor dublji, iznad toga možemo postići više smijeha.

Autor:

  Dr Mihael Lajtman