четвртак, 17. децембар 2020.

NAJGORA GODINA IKAD?

 

Link - “The Worst Year Ever?” (Medium)

„Najgora godina ikad?“

Stefani Zaharek, filmska kritičarka časopisa Tajm, u svom opširnom članku kojim rezimira 2020. godinu, i koji je nazvala „Najgora godina ikad“, napisala je: „Kada bi 2020. godina bila neki distopijski* film, verovatno biste ga isključili nakon 20 minuta. Ova godina nije bila zloslutno uzbudljiva, poput neke izmišljene apokalipse. Ona se, pored toga što je protkana bolom, još i izluđujuće mnogo tiče upravo ovog našeg sveta – našeg svakodnevnog života koji je okrenut protiv nas”. Štaviše, kritičarka dodaje: „Strah koji nas je najviše iscrpljivao ove godine bio je osećaj bespomoćnosti”, i: „Još od širenja fašizma 1930-ih... nismo se suočili sa toliko abnormalnih događaja”.

*Distopija je antiteza utopije; distopiju kao sistem karakeriše ugnjetavajuća društvena kontrola, poput autoritarnih ili totalitarnih političkih režima. U filmovima je to zamišljena zajednica ili društvo, koje je nepoželjno ili zastrašujuće, a primeri distopijskih filmova su: Metropolis, Betmen, Peti element, Brazil, Igre gladi i dr.

Uz sve dužno poštovanje prema uglednoj filmskoj kritičarki, ja se u potpunosti ne slažem s njom. U ovoj godini nije bilo ničeg abnormalnog, jer u ovoj pandemiji i nema ničeg abnormalnog. Nasuprot, sve do ove godine vodili smo izluđujući, nenormalan način života, a „zabrana približavanja” koju smo dobili zbog virusa, vratila je normalnost na planetu Zemlju. Prvi put posle više od jednog veka, život je funkcionisao normalno!

Granice prirode gurali smo do ivice pucanja, a virus je samo najblaži način na koji priroda može da nas dozove da se zaustavimo pre nego što, zajedno sa ostatkom planete, odletimo u vazduh. Priroda prema nama ne može da bude nežnija od toga što nam šalje KOVID 19.

Osim toga, kako bilo koja razumna osoba može da kaže to da šumski požari, uragani, pandemija i zemljotresi nisu normalni? Kako prirodni fenomeni mogu da budu nenormalni? Samo iskrivljena percepcija može na prirodne pojave da gleda kao na misteriozne, a na one veštačke kao na normalne. Osim toga, to što ugledni časopis, kakav je Tajm, u svom istaknutom tekstu za 2020. godinu proglašava to da priroda nije prirodna, svedoči o našem pogrešnom razumevanju sveta u kojem živimo. Ako postoji išta zbog čega treba da žalimo u vezi sa ovom godinom, onda je to naša ludost.

Ljudi u časopisu Tajm očigledno nemaju pojma o svojoj ulozi kao sredstvu komunikacije, o ulozi medija. Umesto da svoj časopis koriste u obrazovne svrhe, da ljude poduče tome gde se nalaze i kuda idu, oni ga koriste za to da elokventno prenose glupost.

Godina 2020. je najbolja godina ikad! Ona predstavlja taj prvi put kada nam je priroda, na očigledan način, pokazala da reaguje na izopačenosti koje ugrađujemo u njen sistem. Kaže nam da smo prešli granicu, i da ćemo se, ukoliko nastavimo putem kojim idemo, ugasiti. Majka Priroda čini sve što je u njenoj moći da spasi svoju nezahvalnu decu, a mi cvilimo poput razmažene dece zbog toga što nam ne daje slatkiše koje želimo.

Kad ne znate šta da radite, zavucite ruke duboko u svoje džepove i držite ih tamo dok ne postanete pametniji. A mi smo radili upravu suprotno: uključivali smo svako dugme i pritiskali svaki taster na koji smo našli da bismo iz prirode nekako iscedili više zabave i provoda. Pravo je čudo što smo i do sada preživeli. Virus korona nam je spasio život time što nas je prisilio da budemo u kući i ograničimo zloupotrebu našeg jedinog doma. To je očigledno blagoslov prirode, a mi je ipak glupo proklinjemo na naslovnoj strani jedne od naših najhvaljenijih publikacija.

Mediji su naše najvažnije obrazovno sredstvo. Trebalo bi da ih koristimo da učimo o sebi i svojoj okolini, i da se ne žalimo na to kako nas priroda podučava, već da objasnimo to da treba da radimo unutar ekosistema, što je naš univerzum. To je zatvoreni sistem i svaki prekršaj donosi svoje posledice. Možda ih i ne osećamo odmah, ali to je samo zato što nismo osetljivi za svoju okolinu i nismo svesni svoje međusobne povezanosti. Kad bismo bili samo malo svesniji svoje međusobne zavisnosti, negativan uticaj svojih grehova videli bismo istog trenutka, i tada kada ta nedela dođu nama na naplatu ne bismo ni pomislili da nismo krivi. Jer, ne samo da smo sami radili na tome da imamo godinu tako „bogatu događajima”, već na tome niko drugi i nije radio.

Ako ne naučimo lekciju kojoj nas je KOVID 19 podučio u 2020. godini, onda će nas u 2021. podučiti toj lekciji na još bolniji način. To nije zbog pakosti prirode, već zbog naše gluposti. Žao mi je Majke Prirode; nije lako odgajati tako tvrdoglavu decu. U isto vreme, zahvalan sam joj na tome što uvek bira najmanje bolna sredstva da nas poduči onome što mora, kao i na tome što je napokon odlučila da nam otkrije svoje načine, da bismo mogli da ih učimo i postajemo odrasli u ovom našem svetu.


Autor:
  Dr Mihael Lajtman

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.